Najprije jedan pozdrav svim prijateljima. Bog.
Kao što djeca imaju nevidljive, zamišljene prijatelje, tako i ja imam prijatelje preko weba. Možda vi zapravo i ne postojite izvan mreže? Možda je to samo zavjera nekih močnika? Možda je internet samo još jedan paralelni svemir? Možda... ... A možda je dosta pričanja pizdarija za danas?

Što se sve ne događa oko nas? Eto doživili smo da ni Kerum ne želi Sanadera.
Znam kako se osjeća jadnik. Kao klinac, išli smo u osnovnu školu koja se nalazila u dvije zgrade, i tako bi mi nekoliko puta dnevno šetali iz jedne zgrade u drugu. I usput bi svratili u samoposlugu opskrbiti se bombonima i sličnim slasticama. To je toliko živciralo radnice u dučanu, da su nam zabranili ulaz osim preko velikog odmora. Doslovno bi nas potjerali van. Možete li to zamisliti da vas izbace iz dučana? Zaista veliki udarac za samopouzdanje jednog klinca.

Jučer smo napokon završili sa branjem maslina. Napokon, više mi je pun kufer maslina. Radim na poslu cilu noć, ujutro odem na otok, berem masline, spavam, berem masline, idem nazad do grada, spavam, radim cili dan, spavam, zapravo osim posla i spavanja u mojem se životu nije ništa ni događalo prošlih mjesec i pol. Tužno :((
Barem nas je vrime poslužilo, zimu nismo ni okusili. Prvog dana na maslinama, ja idem pišati, stanem uz mociru, a ispred mene se digne zmija, kao što mi radiš sjenu? Gledam ja nju, gleda ona mene, ne bježi ona, ne bježim ja. Vidim ja nije poskok, pa kažem ko te jebe...i otkopčam šlic, a zmija pobjegne glavom bez obzira. E sad, jeli ona pobjegla jer se preplašila da ću je popišati , ili se preplašila mog pitona, (ili je otišla plačući od smijeha) tko zna?

Bio sam u kinu, pogledao Avatara.
Dojmovi? Ima ih i loših i dobrih.
Avatar 3D. Moj kolega bi rekao da je gledao Avatar treći dio. Blago budalama, nikad neće shvatiti koliko su glupi. Paradoks je očekivati od nekoga da je svjestan toga, da zna koliko ne zna?
No, sjedem ja u kino (dobar dojam) rasprodana dvorana. Ovo je treći put da sam u rasprodanom kinu - bilo je to na Mr Bean film, Pasija i sada Avatar treći dio.
Gase se svjetla, odlično, počinju reklame, sranje, pa još reklama, pa najave pa još reklame i tako punih pola sata... Neću ni komentirati raspoloženje u dvorani. Napokon počne film, sve pet, svi oduševljeni, a onda se odjednom prekida film. Piš pauza, 15 minuta.... i onda me pitaju zašto izbjegavam Cinestar.

Današnji klinci umjesto da izađu do grada, do Varoši, oni izlaze u trgovački centar, šetaju hodnicima, voze se pokretnim stepenicama, sjede u kafičima koji su zapravo hodnici... Nikad to neću shvatiti, još manje prihvatiti. Grade još jedan trgovački centar, još veći, svi oduševljeni, a ja gledam propast civilizacije koju poznajem. Toliko o mojoj mladosti.

Ali ne biti klinac ima i svojih prednosti:
Da se počastim za novu godinu, kupio sam si HDTV, plazma 42 incha.
I tako ja trpam ogromnu kutiju u auto , a prodavač vrti glavom, smješak mu na licu, nije baš siguran da će stati u Punto... počinje i meni biti smješno, jebiga.
Zamalo sam dobio kilu tegleći je do stana. A onda sam je raspakirao, i kao što uvijek radim s novim stvarima (za razliku od 99% ostalih smrtnika) uzeo upustva.
Izvadio preko kilograma dokumentacije, sasvim sam siguran da ako netko potroši 6000 Kn ima pravo na uputu na jeziku koji razumije, pogotovo ako uređaj ima bezbroj nerazumljivih funkcija. Počnem ja tako vaditi: English, Deutsch, Nederlands, Italiano, Francais, Espanol, Svenska, Norsk, Soumi, Dansk, Romana, Polski, Magyar, Česky, Nekakva čirilica... ali ni slova hrvatskog.
A valjda prodavač zna da ne treba, da ja čitam engleski bolje nego tamo nekakav materinji hrvatski... a ako i ne znam engleski, pa valjda znam Mađarski ili Soumi (što je k vragu soumi, nekakva japanska sirova riba?) znam ja da on zna da ja znam.