Izbirljiv sam u odabiru filmova koje ću pogledati u kino dvorani, ne nasjedam na reklame, i tako veoma rijetko izađem iz kina nezadovoljan ili razočaran.
Film Sherlock Holmes sam odlučio pogledati, ali sam ga skinio sa neta. Nakon skidanja 2 GB, film je imao toliko lošu sliku, da sam odustao od gledanja kući i otišao u kino; iako sam se već bio pospremio u trenirku i zalegao na kauč.
Kupio sam vrečicu kikirikija, kokakolu i zaista guštao u filmu. Iako sam od filma očekivao nešto drugo, nešto više.
Ovaj Sherlock Holmes nema nikakve veze sa pravim detektivom iz romana Sir Conana Doyla, već je to samo još jedan akcioni film. Mene podsječa na još jedan izvrstan film: LXG - The League of Extraordinary Gentlemen. To je film prepun akcije, sa identičnom atmosferom, u kojem su glavni likovi posuđeni iz mnogih literalnih klasika.
Sherlock je uspješan jer su oba glavna lika odlično odradili svoj posao, a najupečatljiviji dio filma su slow motion scene borbe. To je onaj Guy Ritchie iz naslavnijih dana, svi smo uživali u "Snatch", a posebno u "Lock, Stock and Two Smoking Barrels" (ili skračeno: najjebeniji engleski film ikada).

Nakon što je odjebao Madonnu i Kabalu i ponovno sa ekipom pije pivu u pabovima, Guy Ritchie se vratio.
Zanimljivi su mi ti brakovi celebritija, u to vrijeme Guy je oženio najpoznatiju ženu na planeti, malo stariju od njega, a i to nije bilo trendi kao danas.
Svi su bili uvjereni da ga iskusna žena-mačka poput Madonne mota oko malog prsta, a on je imao potrebu dokazati suprotno - svoju muškost, pa je ona obukla jaknu sa natpisom "Mrs Ritchie", ali to baš nikoga nije uvjerilo. Baš suprotno, potvrdilo je da su takva ogovaranja pogodila tamo gdje boli.
Jednom je Guy bio na nekakvom talk showu, i upitali su ga "kako se zove vaša supruga?"... ali on nije znao ime svoje supruge, ženu s kojom živi poznaje samo kao Madonna...