piskaralo Tixi

s prvim jesenskim kišama

poput kutije starog nakita
čezneš za daškom prstiju
koji bi s tvojih trepavica popili
krila prašnjavih jučerašnjica

tvoja su svitanja poput ranojutarnjih tramvaja
u drvoredu guste magle
tvrdoglavo slijediš svoje tragove
krijesnice odavno ne pohode tvoje obale

na dlanovima nosiš gnijezdo ježinaca
u tragovima tvojih stopala
jato čvoraka kljuca prezrele trešnje

s prvim jesenskim kišama
posjetit će te sjenke djetinjstva
u zrcalu buđenja koračat ćeš s plahim srnama

s prvim jesenskim kišama
u pepelu riječi
probudit će te misao:
smijehom ne možeš udahnuti ljepotu
ubranim tulipanima