s prvim jesenskim kišama
poput kutije starog nakita
čezneš za daškom prstiju
koji bi s tvojih trepavica popili
krila prašnjavih jučerašnjica
tvoja su svitanja poput ranojutarnjih tramvaja
u drvoredu guste magle
tvrdoglavo slijediš svoje tragove
krijesnice odavno ne pohode tvoje obale
na dlanovima nosiš gnijezdo ježinaca
u tragovima tvojih stopala
jato čvoraka kljuca prezrele trešnje
s prvim jesenskim kišama
posjetit će te sjenke djetinjstva
u zrcalu buđenja koračat ćeš s plahim srnama
s prvim jesenskim kišama
u pepelu riječi
probudit će te misao:
smijehom ne možeš udahnuti ljepotu
ubranim tulipanima
|