kroz staklenu zavjesu balkonskih vrata
promatram treperave bračke krijesnice
glatka mi površina hladi vrh nosa
dok mrmljam u noć kao da živimo na kraju svijeta
kad nas ni jedna pahulja ne uspijeva pronaći
tiho se prikradaš s riječima to samo znači kako živimo
na najljepšem mjestu na svijetu
toplim dlanom trljam prozebli nosić ako je tako
zašto se sve pahulje ne presele k nama
.
.
zatvaram otvaram zatvaram
kuhinjske ormariće i ladice
dodajem prstohvat mašte
i uzvikujem
ta dam
kad nešto jako želite čovjek se uroti da to i ne dobijete ili
kako smo kupili Čarlija
Iza velike vreće sijena, na pola sakrivena od direktnog pogleda, stajala je gajba za glodavce. U njoj je patuljasti zeko grickao mrkvu.
- Mogu li ga izvaditi? - upitala sam prodavača.
- Naravno. - Njegovim se licem razlio osmijeh odobravanja. - Znate, njega je jedna cura vratila. Nedostaje mu noga.
- Koja? - upitala sam sumnjičavo: u mojim očima, zeko je izgledao upravo savršeno.
- Zadnja. Tako se rodio - objašnjavao je prodavač tihim glasom, prebacujući sad već pomalo nervozno, težinu s jedne na drugu nogu, te dodao: - Pitat ću gazdu da vam odobri deset posto popusta, a možda bi ga bio voljan i pokloniti.
Minutu kasnije.
- Gazda ga ne želi pokloniti. A ne da ni popust - rekao je pokislo.
-Nema veze. Uzet ćemo ga po punoj cijeni. - Zeko se zadovoljno opustio na mojoj ruci.
- Žao mi je. Gazda je rekao kako ga ne prodaje - prodavač je nemoćno slegnuo ramenima, te dodao: - Vratit će ga uzgajivaču.
Bez riječi, vratila sam zeku u gajbu.
Uputili smo se prema izlazu. Pokraj police, prepune šarenih artikala za kućne ljubimce, zaustavila nas je prodavačica.
- Ne mogu vjerovati - rekla je vadeći neku biljku iz akvarija.
- Ne znam što bih rekla - odgovorila sam zakopčavajući gumbe kaputa.
- Znam sam kako bi se vi dobro za njega brinuli - pokušala je ublažiti neugodnu situaciju, te dodala: - Poznati ste mi.
- Imam kod kuće ribice, kornjače, imali smo i zamorca - nabrajala sam.
- I žabicu, ako se dobro sjećam - rekla je nakrivivši glavu poput upitnika.
- Imamo i puževe - dodala sam: nisam nikoga htjela izostaviti u toj igri nabrajanja.
S druge strane trgovine, kod blagajne, zazvonio je mobitel.
- Pričekajte! - uzviknula je, te odjurila, dovikujući nam preko ramena: - To je sigurno gazda. Popričat ću s njim!
Vratila se nasmiješena: njezin je osmijeh govorio umjesto nje.
- Zeko je vaš! Poklonit ćemo vam kilu suhe hrane za njega. To je najmanje što možemo učiniti. Za sve drugo, naše su ruke zavezane.
«Ili, ipak nisu» pomislila sam.
.
.
.
Mjesec dana kasnije.
Dokle god ima sijena i svježeg zelenila u izobilju, zecu je tako svejedno kako se zove. No, vražićak se mali, ipak odaziva na Čarli.
drvenim olovkama
upireš kažiprstom na praznine papira: tu…tu
slijedim te
crtajući ti ribice u svim veličinama
ribice su obojane
još samo bijela olovka ima vrh
.
.
zalijevam teglicu peršina
ti istražuješ okus plavog flomastera
more je progutalo oblake
u krošnji subote pjevaju ptice
jutro je obuklo košulju u nijansi zrelog limuna
doručkujemo kekse u kaputiću od badema
soba je ispunjena balončića
(otimaš mi puhalicu i mrštiš se na sapunicu)
.
.
.
na kraju dana
dok ljuljuškam tvoje snove
ja sam crvena
tvojeg šarenog svemira
