piskaralo Tixi

utorak, 29.12.2009.

u dragoj uvali

poklonjeni stihovi

jutro je obrubljeno
žutim koncem

na obrazima valova
doplovile su prve pahulje

u pramenovima lažine
snivaju pjesme puževih kućica

misao na tebe
korača u mojoj kosi

u dragoj sam uvali
pisala

ti si uvala mojeg buđenja
u tvojem pogledu
moja ljubav raste
u tvojem zagrljaju
moja bonaca
uz tebe
moja je sreća
sretna

- 13:26 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.12.2009.

čestitka

Neka Vam Nova
podari sve što nemate, a želite
i sačuva
sve što imate a volite.

p.s. dodatak čestitki, jedna priča iz arhive...

LUTKA

Početkom prošlog stoljeća jedna je djevojčica provela svoje djetinjstvo u malome gradu. Živjela je skromno sa svojom mamom, tatom, bratom, bakom i djedom. U tom gradu išla je u školu. Na putu do škole, zastala bi uvijek ispred istog dućana i znatiželjno promatrala što ima novoga u izlogu. Jednog dana ugledala je lutku. Bila je to najljepša lutka na svijetu koju je do sada vidjela. Ni jedna njezina prijateljica nije imala tako lijepu lutku.

Tog dana, vratila se kući misleći na nju i zamišljeno sjela za stol. Njena mama primijetila je trag tuge u njezinim očima.
«Što je bilo?» - upitala ju je zabrinuto.
«Danas sam u izlogu vidjela prekrasnu lutku koju bih tako voljela imati. Znam da je lutka skupa i da mi ju sada ne možete kupiti.» - tužno odgovori.
«No, no. Sada ti ju zaista ne možemo kupiti. No jednog dana, tko zna.» - tješila ju je mama držeći u zagrljaju.
U mraku sobe, ležeći u svom krevetiću, djevojčica je zamišljala, sanjala…

Dani su prolazili. Djevojčica je svakodnevno čeznutljivo gledala lutku.
«Ja bih tako voljela da si ti moja lutka» - šaptala je.
Jedno hladno jutro djevojčica je koračala. Još nekoliko koraka i vidjet će lutku. Kako li je samo žalosna bila kad ju nije ugledala. Brzo je očima gore-dolje, lijevo-desno pretražila izlog. Ali ne, lutke nije bilo. Tiho je zaplakala.
«Sada će se neka druga djevojčica igrati najljepšom lutkom na svijetu.» - pomislila je i polako se uputila u školu.
Tužnija no ikad vratila se popodne kući. Mami nije ništa govorila.

Svanulo je Božićno jutro, pokloni su ih čekali ispod bora. Od svih poklona jedan je bio u najvećoj kutiji. Taj je bio za nju.
«Izvoli. Sretan ti Božić.» - reče joj mama i nježno ju poljubi u čelo.

Sasvim polako, djevojčica je drhtavim rukama uzela poklon i sjela pod bor. Lampice su lagano treperile, a miris bora širio se sobom. Najprije je skinula ukrasnu mašnu. Srce joj je lupalo dok je otvarala kutiju. Tiho, najtiše potekle su joj suze. U kutiji se nalazila najljepša lutka na svijetu. Držeći je čvrsto potrči majci u zagrljaj i tisuću joj puta šapne «Hvala ti mama.»

Ta je djevojčica bila moja baka.

Copyright © by Tixi, 2005.

p.s. na p.s
sinoć sam se čula s bakom, lutka se zove Meri i još je uvijek s mojom bakom

- 21:05 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 18.12.2009.

na putu za sjever...treći dio

na putu do Ližnjana stali smo u Vodnjanu na sajmu maslinovog ulja

i kod nonića ima posla...provjeravam kako spavaju staklenke pune šalse

pomažem naložiti vatru

ova će mi alatka dobro doći

u Puli, na ribarnici nema čega nema

što bi sad ovo moglo biti

mama kaže marenda...ona nema pojma, to su kastanjete

nitko neće primijetiti kako jedna nedostaje

dobro to meni ide, već sam na pola puta

tu se skrivaju i snivaju šumske jagode

u potrazi za bubicama

ni jedne bubice, samo maslačci

na bundevastoj fotelji, čekam nonića iz ribolova

riba ribi grize rep ili kako se učimo ribolovu od malih nogu

sa zalaskom sunca, našoj je photo priči došao kraj

- 14:03 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.12.2009.

na putu za sjever...drugi dio

tri dana uz obalu Mrežnice....od ovih bobica šipka sad kuhamo čaj

s pecivom kroz šumu

pokraj nas šetale su srne, no bile su brže od objektiva

u šumi uvijek ima nekog posla

odbijam suradnju za fotografiranje s traktorom

a čija su ovo kolica

u dvorištu tete Anđele pernato društvo

iza štale ostatak pernatog društva

u štali tele....rekli su kako je maleno, no meni je bilo preglasno

konačno netko po mojoj mjeri...brak jazavčar Ben

najdraža igračka...bakin ljubimac Muki

njemu se igra baš i nije svidjela

no, za spavanje, Muki je druga priča

poslije spavanja, nova šetnja do slapića.....pa gdje su ti labudovi

evo ih....zbilja su ogladnili

pozdrav...do novog susreta

- 12:54 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 01.12.2009.

na putu za sjever

poput turista
kišne su se kapi
rasule ulicama

prva žuta jata
nastanila su krošnje grada
i tek što se okrenem
gole će ruke pelegrinki
progutati nebo
.
.
uz potočić
spuštamo se do morske šetnje
putem
u mislima slažem kofere
uz džempere
ponijet ću smokve
i dvije žlice ljeta u jastučićima lavande

fotoaparatom lovimo
zaljubljene jesenske poglede
oblak slatkih narova
i mačjeg lovca
.
.
šetnje su
nasmijane
tople
nježne
i tako naše

s puta smo donijeli kofer fotografija... ; )

šetnja nasipom

i pokoja riječ s travkama

kroz tunel

u nasmijani krug

jesen u pješčaniku

još jedan listić

more listića

ima li mjesto bez listića

evo ga ; ))

- 12:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.