Marketing
čestitka
Neka Vam Nova
podari sve što nemate, a želite
i sačuva
sve što imate a volite.
p.s. dodatak čestitki, jedna priča iz arhive...
LUTKA
Početkom prošlog stoljeća jedna je djevojčica provela svoje djetinjstvo u malome gradu. Živjela je skromno sa svojom mamom, tatom, bratom, bakom i djedom. U tom gradu išla je u školu. Na putu do škole, zastala bi uvijek ispred istog dućana i znatiželjno promatrala što ima novoga u izlogu. Jednog dana ugledala je lutku. Bila je to najljepša lutka na svijetu koju je do sada vidjela. Ni jedna njezina prijateljica nije imala tako lijepu lutku.
Tog dana, vratila se kući misleći na nju i zamišljeno sjela za stol. Njena mama primijetila je trag tuge u njezinim očima.
«Što je bilo?» - upitala ju je zabrinuto.
«Danas sam u izlogu vidjela prekrasnu lutku koju bih tako voljela imati. Znam da je lutka skupa i da mi ju sada ne možete kupiti.» - tužno odgovori.
«No, no. Sada ti ju zaista ne možemo kupiti. No jednog dana, tko zna.» - tješila ju je mama držeći u zagrljaju.
U mraku sobe, ležeći u svom krevetiću, djevojčica je zamišljala, sanjala…
Dani su prolazili. Djevojčica je svakodnevno čeznutljivo gledala lutku.
«Ja bih tako voljela da si ti moja lutka» - šaptala je.
Jedno hladno jutro djevojčica je koračala. Još nekoliko koraka i vidjet će lutku. Kako li je samo žalosna bila kad ju nije ugledala. Brzo je očima gore-dolje, lijevo-desno pretražila izlog. Ali ne, lutke nije bilo. Tiho je zaplakala.
«Sada će se neka druga djevojčica igrati najljepšom lutkom na svijetu.» - pomislila je i polako se uputila u školu.
Tužnija no ikad vratila se popodne kući. Mami nije ništa govorila.
Svanulo je Božićno jutro, pokloni su ih čekali ispod bora. Od svih poklona jedan je bio u najvećoj kutiji. Taj je bio za nju.
«Izvoli. Sretan ti Božić.» - reče joj mama i nježno ju poljubi u čelo.
Sasvim polako, djevojčica je drhtavim rukama uzela poklon i sjela pod bor. Lampice su lagano treperile, a miris bora širio se sobom. Najprije je skinula ukrasnu mašnu. Srce joj je lupalo dok je otvarala kutiju. Tiho, najtiše potekle su joj suze. U kutiji se nalazila najljepša lutka na svijetu. Držeći je čvrsto potrči majci u zagrljaj i tisuću joj puta šapne «Hvala ti mama.»
Ta je djevojčica bila moja baka.
Copyright © by Tixi, 2005.
p.s. na p.s
sinoć sam se čula s bakom, lutka se zove Meri i još je uvijek s mojom bakom
Post je objavljen 24.12.2009. u 21:05 sati.