kroz staklenu zavjesu balkonskih vrata
promatram treperave bračke krijesnice
glatka mi površina hladi vrh nosa
dok mrmljam u noć
kao da živimo na kraju svijeta
kad nas ni jedna pahulja ne uspijeva pronaći
tiho se prikradaš s riječima
to samo znači kako živimo
na najljepšem mjestu na svijetu
toplim dlanom trljam prozebli nosić
ako je tako
zašto se sve pahulje ne presele k nama
.
.
zatvaram otvaram zatvaram
kuhinjske ormariće i ladice
dodajem prstohvat mašte
i uzvikujem
ta dam
obrazi malog dječaka
ljepljivi su od pahulja
Post je objavljen 29.01.2010. u 07:55 sati.