Nebesko knjigovodstvo

Ponekad noću kad ne mogu spavati, razmišljam o tim evidencijama života, koje ipak netko mora voditi.
I kako to izgleda?
Kao zapisnik?
Kao prijemni ispit, pa određeno područje nosi određeni broj bodova i svi kriteriji su jasni kao dan?
Ili si odgovorio ili je bodova nula.
Ili više kao psihološko testiranje, pa neznaš točno što je poželjan i očekivan odgovor i koliko bodova donosi?
A ponajviše neznaš što to o tebi govori.
Malo zafrknut način bodovanja.

Zanima me koliko bodova imam i i koja je moja ocjena.
U kojem pravcu će ići konačna bilanca.?

Jesu li očekivanja minus ili plus?
Kako se boduje ponos, a kako prkos?
Ima li veze kakav je bio put do cilja, pa se makadam i šumski putevi dvostruku boduju?
Računa li se borba za sebe, za ono što u svojoj biti jesi i što te ćini sretnim kao minus ili kao plus na toj listi?
Koliko bodova nosi ljubav?
Šta je sa tugom, strahom, brigama? Koja je to kategorija?
I jeli čitav taj sustav evidencija zamršen ko naša birokracija?
Jeli ono što se nama čini ispravno zaista tako i u očima onog tko procjenjuje? Pa to što mi smatramo plusom
zapravo bude uvedeno u rubliku minus?
Imamo li popust na osnovi nasljeđa, tuđih usađenih normi?
Ako u mrkloj noći samo prođeš s upaljenom krijesnicom pored nekoga, a poslije se izgubiš u mraku , kako se to boduje?

I ono najvažnije. Postoji li mogučnost popravnog ispita u nekom drugom životu?

Što svakako ne bi smjelo znaćiti da smijemo svjesno brljati u ovome sada...