18

srijeda

studeni

2020

Kad leptir zamahne krilima

Kako ono kažu? " ...leptir zamahne krilima u rosno jutro tamo negdje u dalekom Japanu, odlamaju se stijene na drugom kraju kugle zemaljske već istog dana pred večer..."
I sve je dobro ako stijene usput ne lome drveće i ne zasipaju cestu.
Jer zamah leptirovih krila u startu je bio romantična slika koja spaja ljepotu i čudo prirode i nema namjeru pomicati kamenje.

Tako smo kolegica i ja u neobaveznom razgovoru uz kavu izrodile jednu ideju koja je trebala biti samo mali doprinos s naše strane.
Nešto humano s korisnim.
Kap u moru, mala voćka poslije kiše.
Pa smo odlučile baciti se na glavu i probati vlastitim snagama sprovesti ideju u djelo. Dati svoj doprinos u uvjerenju da je ono što se srcem daje, ko kuća veliko, koliko god malo bilo.
Krenule smo. Bez predumišljaja.
Podmetnule leđa i povukle ko mazge.

Igrom slučaja, naša mala inicijativa pretvorila se u veliki projekt.

Odjednom su se tu pojavile neke veće ptice i počele nam kružiti iznad glave.
Oni što su "ispred" i "zaslužni" krenuli se kitit našim perjem.
Hraniti sitan ego i graditi vlastitu samo promociju na našoj ideji i našem trudu.
Gubeći iz vida humanost .
Dok su naša leđa i dalje ostala tamo gdje su bila i u početku.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Stojim sa strane i gledam kuda to vodi.
I ne mogu se načuditi kako sitne duše možemo biti.

Pa se mislim " netko to od gore vidi sve..."
I sve sitno i nevrijedno što se usput zakotrljalo, sva prašina koja se digla u letu...
zapravo nema veze ...

...opet bih zamahnula krilima...

11

srijeda

studeni

2020

Tko sam ja?


Svakakva uvjerenja u životu nam ugrade.

...pa kažu... dijete si, ne znaš još...
... pa si mlad... i moraš još puno učiti...
I onda se dobar dio života boriš protiv tuđih uvjerenja o sebi samome, hrvaš sa kompleksima i šamaraš sebe kao da si na svijetu naj gori.
Pa odjednom dođeš u doba u kojem ti kažu... a šta vi starci znate, vrijeme vas je pregazilo...

Dakle za veći dio života, pripremite se, uvijek će vas netko uvjeravati da ništa ne znate.

Pa je dobro znati barem tko smo sami sebi.
Kako nam se ne bi dogodilo da nam drugi kreiraju mišljenje o sebi samima.

Kasno sam saznala, ali dobra sam, sama sebi naj bolja.
Puno znam.
I puno toga me zanima.
Puno sam dobrog štiva pročitala.
Mogu razgovarati s bilo kime , uvijek ću pronaći temu za razgovor.
Samo sa bahatima i zločestima ne.
Jer se moje" ja" tome opire.
A možda samo ne znam zauzdati ego.
Unatoč tome...
Imam prave ljudske kvalitete. Prijateljski sam nastrojena. Prema ljudima nastupam u "dobroj vjeri".
Dok ne dokažu suprotno.
I vedre sam naravi, ljudi se uglavnom dobro osjećaju u mom društvu, jer sam dovoljno šašava da svaku situaciju okrenem na šalu.
...uglavnom...možete to nazvati kako god želite... znam da će neki reći da sam umišljena...
Neka...
samo malo žalim što to nisam ranije saznala
...jer...
dobra sam...
sebi naj bolja...
...što i vama od srca želim...


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.