SREĆICA

Ime joj je Saša.

Spustila se iz svemira ko ogromna, svijetleća kugla radosti prije četiri godine i odmah svojim sičušnim ručicama zarobila moje srce u neprobojni kavez.
Izabrala me da budem njena baka!
Hvala joj do neba!!!

Izabrala me da budem konjić kojeg će jahati, lutka koju će šminkati, magarac koji se nije skrio, manekenka za njene modne kreacije, da crtam ,da joj pletem pletenice, slažem kocke, pećem kolačiće bez jaja, zijevam kod zubara i trpim doktorsku torturu, spuštam se niz tobogan smijući se dok se ne zagrcnem , trčim za loptom, skačem preko prepreka, budem mokra do kože, iako ja nisam ta koja je upravo izašla iz kade.

Ponekad me boli koljeno.
I znam biti umorna nekad.

Ali kad sam njen konjić to nije spomena vrijedno...
... za piša - lonca nikad me ne bole leđa...
..i baš volim biti pošpricana vodom iz fontane...

..jer kad skrene pogled s crteža na kojem usredotočeno radi i gukne..
" Baka, ja te volim! "

...sigurna sam da je to ljubav...
...i da je moje srce u pravim rukama..