Život nam nekad daje teške udarce. Kako mu mi uzvratimo, tako mudrost ulazi u njega.
Strah me je.
Strah me je mudrosti.
Neki ljudi koje jako volim imaju problema. Neka noćas budu u vašim molitvama. Svaka će se čuti, kao i inače.
Pusa,
Sinke

u Zagrebu je preminuo poznati dramski umjetnik Damir Mejovšek, dugogodišnji član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta. Rođen je 1933. godine u Metkoviću. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, a prvi angažman dobio je 1962. godine u kazalištu Komedija. U nezaboravnoj ulozi mljekara Tevyea u "Guslaču na krovu" u samo jednoj sezoni imao je čak 250 nastupa. Godine 1979. prešao je u HNK. U bogatoj karijeri odigrao je više od 200 uloga, a glumio je i u mnogim televizijskim serijama, radiodramama i zabavnim emisijama.
Odigrao je mnoge uloge, primjerice u "Gloriji" Ranka Marinkovića, Brechtovoj "Majci Courage", Majdakovoj "Hrvatskoj kuhinji", Krležinom "Banketu u blitvi" i "Galiciji". Posljednja premijera u HNK u kojoj je glumio bila je Pirandellova drama "Večeras se improvizira" u režiji Zlatka Svibena. Pisao je prozu, drame i povremeno objavljivao poeziju. Bavio se i novinarstvom, pisao za Večernji vjesnik, Narodni list, Večernji list, Plavi vjesnik i Vjesnik.

U srpnju 1991. kratko je vrijeme bio zamjenik ministra obrane, kasnije savjetnik u tom ministarstvu. Bio je zastupnik u prvom sazivu Sabora, no zov kazališnih dasaka bio je prevelik pa se već iduće godine vratio u HNK u kojem je ostao do odlaska u mirovinu 1996. godine.

1:0
0:0
2:2
__________________

800 milijuna kuna oproštenog duga nogometnim klubovima

Moji profesori me često ruše na ispitima jer su na ego tripu.
"Ja sam srušio Sinke-a!"

I dok nacija tuguje nad sramotom u Njemačkoj, neki moji prijatelji završiše maltene na traumi jer su glavom udarali u prometni znak zabranjenog smjera. Možda ima neke ironije i skrivene poruke u tome, ali ja imam puno većih briga danas. Ali i razloga za veselje. Dakle, danas je jedan jako veseo dan za mene. Danas moja majka Iren slavi 60 godina! Budući da se radi o ženi koja drži do sebe, izgleda kao da ima dvadeset godina manje.

Na moju žalost, otišla je u Selce par dana pa ne mogu izraziti diplomatsku čestitku drukčije nego telefonom. Usput je pitam gdje je miš na šparetu te što da radim kad hrana koju sam ostavio da truli na tanjuru u sudoperu razvije renesansnu umjetnost.

U svakom slučaju- vječno i univerzalno pitanje- što kupiti za rođendan nekome? Posebno- što treba jednoj cosmo-ženi u njenoj šezdesetoj obljetnici? Nakita ima dvije tone, od pravog zlata do đinđi s placa. Slika ima dvije tone, a glazbe tri. A i treba biti nešto posebno za ovu godinu, nije bilo što doći u ove godine. Tako da sam se nakon nekog razmišljanja odlučio za veliki iskorak!



Oh, da, sigurno će se svidjeti dragoj mojoj Iren. Kakav sam ja genije!

U redu, kupio sam taj masažer prije nekih mjesec dana. Super, bili smo zajedno u Mercatone-u i vozio nas je tamo moj prijatelj Markus Valentus. I mi rekli kao mojoj majci i njenoj sestri Darinci "mi smo kupili što smo trebali (gaće) idemo mi kući a vi se lijepo još tu šetajte deset mjeseci pa odite na bus doma." One su klicajući prihvatile ovaj prijedlog jer vole biti same kad troše novac. Kažem ja Markusu Valentusu "čekaj me s autom vani".

Došao ja tamo, pa rekli, evo tu je račun- hodite u skladište. Okej. U skladištu dva tipa mi dali taj kineski masažer. Eh, ako nije imao 150 kila onda nije imao niti gram! Cukam ja kutijetinu prepunu kineskog alfabeta, a Markus Valentus me dočeka.

Nakon što sam dobio tucet bruhova, doveo ga ja kući- gdje ćaš sad sakrit 150 kila kineskog masažera mjesec dana a da žena ne shvati? Ništa- idemo na tavan s njime. Markus Valentus se ponudio da mi pomogne, ali ja sam galantno odbio jer za svoju majku moram sam trpit.

Ne moram reći da sam dobio još jedan tucet bruhova kada sam nosio tu kinesku drndalicu na drugi kat. Na tavanu plus devedeset i kusur, mišomor na sve strane, pauci ispleli zavjesu HNK a prašine kao šećera u šiptarskoj sljastičarnici. Ipak, sve je bilo na mjestu. Valjda neće sav taj životinjski svijet i prašina napraviti nešto toj mješalici.

Prošlo mjesec dana- Iren ode na more a ti Sinke skidaj tog mehaničkog komunista s tavana. Stepnica jedna, stepenica druga- skoro se razbijem na trećoj, padnem na četvrtoj ali ipak nekako dovedem masažer u prizemlje. Otvorim fino kutiju i hajde, slaži Sinke! I nije bilo teško. Kao i obično, na kraju sam imao nekih deset dijelova koje nisam ugradio i za koje sam zaključio da su rezervni, višak, greška malog žutog koji je pakirao ili jednostavno da sam sjajan inženjer koji može složiti dizalicu bez tih dijelova.

I na kraju probam ja tu stvar- i mogu reći da je super. Baš si mislim- što će mi cura kada imam svojeg malog kineskog da me masira? Lijepo drnda, da se namijestiti kako ti paše, koliko želiš da te masira, kako jako da te stišće- ma nema bolje!

Usput sam naravno, srušio pola kuće i rascijepkao pola tepiha- ali masažer je složen. Ali sam i našao ugovor mojeg starog iz šezdeset i neke kojeg trebam za neka autorska prava na televiziji- pao mi je na glavu dok sam nosio masažer s kata. Hvala ti, Bože!

Iren se vraća u nedjelju, pa nemojte slučajno reći da ste čitali kako se njen sin trgao da usreći majku. Mora biti surprise. Biti će sva radosna! A tek kad shvati da ništa nisam pospremao ove dane....

Na stranici akademije možete skinuti glumačke ispite, pa ako se pripremate za prijemni a stanujete daleko....

DRAMATURŠKA RADIONICA ODSJEKA DRAMATURGIJE, NAMIJENJENA OSOBAMA KOJE SU ZAINTERESIRANE ZA STUDIJ DRAMATURGIJE, ODRŽAT ĆE SE 22. I 23.06. S POČETKOM U 10 SATI, U DISLOCIRANIM PROSTORIMA AKADEMIJE DRAMSKE UMJETNOSTI, Gundulićeva 28, II kat (Evangelička crkvena općina)
BEZ OBZIRA ŠTO JE PRAZNIK 22.06. RADIONICA ĆE SE ODRŽATI

Ova usamljenost me naučila da vrednujem iskrene ženske dodire. S druge strane, otežala mi je bol od neiskrenih.

Moj opsesivno kompulsivni poremećaj je isto dio mene- znači meni je jako teško- jer moj je opsesivno kompulsivni poremećaj genijalan.

Ovo je ovaj tren stiglo, siguran sam da bi neke od vas moglo zanimati.








DANAS U PONEDJELJAK OD 17 DO 21 SAT DOĐITE U TEATAR &TD i KUPITE KNJIGE PO NAJNIŽIM CIJENAMA U HRVATSKOJ 70% SNIŽENJE - SAV PRIKUPLJEN NOVAC OD KNJIGA IDE ZA OBRAZOVANJE DJECE U NAZOROVOJ. KNJIGE OD 10 DO 90 KUNA - SAMO U PONEDJELJAK 19.6.TEATAR &TD - HUMANITARNA AKCIJA UMJETNOST BEZ GRANICA. DOĐITE U 20 SATI ISTI DAN I NA PROMOCIJU KNJIGA MARINE ŠUR PUHLOVSKI, PERFORMANS ANICE TOMIĆ I GLUMACA ADU, DOMJENAK I DRUŽENJE

Skoro sve veće izdavačke kuće odazvale su se akciji. Po dosad neviđenim cijenama mogu se kupiti nove knjige u izdanju: AGM-a, Akademije dramske umjetnosti, Alfe, Algoritma, Area grafike, Ceresa, DHK-a, Durieux-a, Feral Tribuna, Frakture, Hrvatskog filmskog saveza, Matice hrvatske, MD-a, Mozaik knjige, Nacional Geografic Juniora, Naklade Ljevak, Naklade Mlinarec i Plavić, Profila, Stajer-grafa, Sysprinta, Školske knjige, V.B.Z.-a, WAM-a i drugih .

Happy Birthday to you, Happy Birthday, Happy Birthday dear blog Pisac u usponu, Happy Birthday to you!!!!

Ovako je to izgledalo točno prije godinu dana. Ovako!




Što reći? Toliki od vas projurili su kilobajtima mojeg genija i svima Vam zahvaljujem. Svaki put kada ste došli na ovaj blog, povećali ste ionako lijep život lijepog mladića. Nastavite tim smjerom i oplemenite svoj život mojim pričama, mislima, dostignućima i tvorevinama.

Ne bojte se, ne bojim se pisati. Jedino što mogu izgubiti je nevinost.

Pusa,

Sinke

Eto, neki od Vas stalno šalju na moj mail pitanja o radu na dramaturgiji. Da udovoljim Vašoj znaželji, evo početak moje nove drame. Još treba na njemu raditi, ali hajde, malo čituckajte pa napišite feedback. Usput, iako je ovaj blog zaštićen licencom, uzmite u obzir da je ovaj rad zabilježen na ADU pa ista odgovara za njegova prava. Nemojte ga nikako niti objavljivati niti plagijatirati na bilo koji način bez da me kontaktirate.




NA ZIDINAMA BERGHOFA

I ČIN

Godina je 1929, praktički na polovici mirnog razdoblja između dva svjetska rata. Dnevni boravak raskošnog stana u Berlinskom Prinzregenstrasseu. Bidrmajer pokućstvo, raskošan tepih na podu. Na sredini nalazi se nizak ali prostran stolić za kavu, okružen tapeciranim stolicama sa strane i golemim kaučom iza sebe. S lijeve strane su vrata , pored njih komoda. S desne također vrata te jedan stol s gomilom žestokog i skupocjenog pića. U dubini scene još jedna golema vrata pored kojih je ormar s opremom za židovske religiozne obrede te klasični svijećnjak sa sedam postolja za svijeće. Raskošni pejzaži na zidovima. Na lijevoj stolici sjedi i smije se Jack Michellin, pristojno odjeven mladić s kutijom američkih cigareta pred sobom. Iza kauča stoji Adolf Hitler, relativno mlad i daleko još od vladara kakav će postati. Smiju se, puneći čaše na stoliću.

ADOLF HITLER:
I ja ti kažem, nikada mi ne bi pala na pamet takva glupost da u tom trenu nisam kod sebe imao jedino taj nožić. Čim je taj idiot ušao u salon, opale su mu hlače! Nevjerojatno što dva rasječena hozntregera mogu učiniti za politički život Njemačke!

JACK MICHELLIN:Samo si ti u stanju usuditi se svojem najvećem političkom protivniku rasjeći tregere .

ADOLF HITLER:
Kada su ostali vidjeli kako taj seljačić, sav blijed i uspaničen, drži svoje hlače- odmah su znali da takav jednostavno ne može biti član njihovog umjetničkog društva. Takav skandal, takvo ruglo! A zamisli samo, njega su primili na Umjetničku Akademiju! Vjerojatno ga tamo nisu naučili kako se treba ophoditi na konferencijama- niti kako se drže hlače koje padaju.

JACK MICHELLIN:
Ti s Umjetničke Akademije nikada nisu mogli parirati tvojim radovima, Adolfe. Nije mi jasno kako tebe nisu primili na nju.

ADOLF HITLER:
( mirno, toči piće )
Akademija me ne zanima! Njihove perverzne interpretacije moje umjetnosti me ne zanimaju! Ionako su me odbili jer im je onaj bogataš izgradio novo krilo za upis svoje netalentirane dječurlije! Njih i njihove gluposti nemam želje ni slušati ni razmišljati o njima.

JACK MICHELLIN:
Nikada nećeš preboljeti njihovo odbijanje?

ADOLF HITLER:
Odbijanje? Smiješno! Dapače, ja sam od njihovog lopovluka dobio snagu da se još više borim i još više krenem stopama koje su me dovele do ovdje. Osim toga, kada si sreo nekog uspješnog umjetnika a da on nije imao problema i pri upisu, i pri studiju Umjetničkih škola? Ali eto, njihove prognoze za moju umjetnost bile su krive. Vidiš ovaj pejzaž? Upravo sam tako nešto naslikao njima. Lako i providno na prvi dojam, ali duboko i materijalno nakon nekog vremena.

JACK MICHELLIN:
Krivom čovjeku govoriš, ja se u slike ne razumijem.

ADOLF HITLER:Tu nema nikakve dvojbe, nema nikakve druge interpretacije. Pogledaj ga samo, tek jedan običan, impresionistički pejzaž. Te mutne boje, ta boja koja roni kroz papir.... a opet, prikazuje nešto realno, jasno. Prikazuje seoski put koji vodi do sela u daljini. I taj put je realan, i taj mali gradić u pozadini je realan. Oni postoje, i put i taj grad, i kao da cijela slika govori priču.... taj put do grada nije samo neka stara cesta- on je put do budućnosti, jedne velike i sretne budućnosti. I čini mi se da krećemo tim putem. Taj grad, to smo mi, i mi ćemo pretvoriti sami sebe u nešto novo, nešto što će se moći prikazati tisućama slika i tisućama brojeva.... shvaćaš li, Jack? Imamo toliku budućnost.... toliku zadaću....


JACK MICHELLIN:
Hajde, hajde. Već si dugo vremena na putu do uspjeha. Bilo je jako teško. Na kraju si ipak uspio. Ovakav stan nemaju ni mnogi u Americi. Nakon toliko vremena i nakon toliko znoja, Prinzregenstrasse je otvorio svoja vrata tebi i tvojoj Geli. Još i danas se sjećam iz kakvog smo se siromaštva digli. Kada sam s nepunih deset došao u Austriju s mojim ocem i majkom.... sjećaš se?


ADOLF HITLER:
Kako bih to zaboravio? Pomogao si mi tada, u najgorim vremenima, kada sam bio ranjen tijekom velikog rata. Ti i tvoja hrabra majka spasili ste i mene i mnogu moju braću. Ja ću ti biti zauvijek zahvalan, dragi Jack. Vaša sirotišta i vaše pučke kuhinje bile su presudne za život u tim vremenima. Vaša skromnost, vaši ideali- naučili su i mene da usprkos svemu ostanem skroman. Moja politička karijera uskoro počinje, i vrlo je jasno da pretendiram na mjesto kancelara- ali nikada neću zaboraviti tvoju majku i njene teške dane koje je provela vodeći brigu o nama u bolnici.

JACK MICHELLIN:
Da, ponosan sam na nju. Bila je nježna i smirena, uvijek spremna da pomogne. Ali on.... on je bio potpuno druga priča....

ADOLF HITLER:
Nećemo pričati o tome, ja sam rekao- pamtim tvoju majku, ne njega.

JACK MICHELLIN:Zašto ne? Pričali smo već deset puta o tome i nikada mi neće biti dovoljno da promijenim mišljenje o tom mrskom i odvratnom čovjeku. Čovjeku kojeg sam još imao hrabrosti zvati svojim ocem.

ADOLF HITLER:
Zaista, smiri se, Jack. To piće govori iz tebe, ja sam sve zaboravio.

JACK MICHELLIN:
Nikada nismo imali dobar odnos, nikada. Čovjek bi još razumio da je on bio nekakav provincijalni službenik, ali od pastora se trebalo očekivati najbolje. Svaki dan je u Orleansu skupljao novac u želji da organizira misiju za jadne i siromašne žrtve velikog rata.... svi ti ljudi koji su bili na njegovim Službama u afektu, u želji da pomognu i promijene svijet- svi oni bili su tek mali dio njegovog plana da....

ADOLF HITLER:
On je bio takav čovjek. Većina pastora nije takva.

JACK MICHELLIN:
Nema potrebe da ti meni budeš zahvalan. Ja tebi moram zahvaliti što si ga raskrinkao. Bio si tako mlad, a već si imao onu ludu pronicavost i sposobnost da vodiš ljude. Ti si shvatio da novac koji prima od humanitarnih donacija sprema u svoj džep a ne u kasu bolnice.Ti si doznao da vara moju majku s bolničarkom. Tko zna, da nije bilo tebe, možda bi uzeo novac, ostavio mene i moju majku te bi bolnice propale. Možda si ti taj kojem svi mi dugujemo zahvalnost.

ADOLF HITLER:
Ne pretjeruj, ne pretjeruj. Ja sam samo iskoristio svoju dovitljivost kako bih ga raskrinkao, na kraju si ti taj koji je smogao hrabrosti da ga predaš policiji i svjedočiš protiv njega.

JACK MICHELLIN:
Bilo je teško.... bio sam tako mlad.... ali na kraju sam ga mrzio. Bilo mi je drago što je umro od sifilisa u tamnici, nadam se da je patio! Jedino mi je žao što moja majka nije doživjela njegovu smrt.

ADOLF HITLER:
Kad budem kancelar, podignut ću joj spomenik. Već znam i gdje- tu odmah pored katedrale.

JACK MICHELLIN:
Katedrale? Nikako- ne želim više imati ništa s misijama i katedralama. Što se mene tiče, nemam namjeru više gubiti vrijeme na svećenike i pastore. Oni samo manipuliraju svojim pastvama!

ADOLF HITLER:
Previše si popio, Jack. Upristoji se da te takvog ne zatekne Geli.

JACK MICHELLIN:
Kako sam ga volio prije nego što se saznalo za njegove besramne lopovluke. Svake Nedjelje na Službi koju bi vodio pjevao sam u zboru, tako sretan što moj otac na govornici drži tako slavne govore o miru i bratstvu ljudi i nacija. Sanjao sam da ćemo zajedno otići u Europu i spašavati ljude vjerom- a on je u Europi sve uništio.... sve.... Svi ti ljudi koji su bili Nedjeljom na Službama.... svi oni bili su manipulirani, poput figurica na ploči neke zabavne igre.


ADOLF HITLER:
Jack.... sve je stvar prošlosti sad. Najvažnije je da sam, usprkos njegovim podmetanjima, uspio u svojem životu.

JACK MICHELLIN:
A ja u svom? Ti si bio uvijek pametan, svi smo znali da ćeš daleko dogurati- ali ja sam tada bio tek mladić koji nije ništa drugo znao nego pjevati u zboru. Prije sam mislio da ću preuzeti njegovo mjesto kao pastor naše Crkve u Orleansu. Ali ne želim više imati ništa s religijom. A ovdje.... bolnice su se zatvorile, pučke kuhinje preuzela je država....Ne znam. Mislim da ću se vratiti u SAD i upisati se u vojsku, imaju sjajne plaće. Nadam se da će me primiti.

ADOLF HITLER:
Kad ja postanem kancelar, ja ću te primiti u Njemačke trupe. Ne možeš niti zamisliti što će one sve biti u mogućnosti! Već danas razmišljam o desetinama nadogradnji, poput Da Vincija planiram nova oružja i nove taktike kojima ćemo zaštiti naše interese. Ne možeš zamisliti, Jack! Hoćeš da ti pokažem nacrte? Odmah ću ti ih pokazati!

Adolf Hitler odlazi na lijevo i tu kopa po komodi. Kako nigdje nema njegovih planova, ljutito se odmakne.

ADOLF HITLER:
Normalno, nisam ni sumnjao da će ih sve premetati! Teško je danas biti na miru sa svojim mislima, crtežima, planovima i idejama. Geli. Stalno posprema i čisti. Znam da sam stavio u ovu komodu planove, ali sada ih nema- a gdje su, ne zna ni ona sama.

JACK MICHELL:
A gdje je ona, uopće?

ADOLF HITLER:
Leži u krevetu. Danas je Šabat. Po njenom shvaćanju, ne smije ništa, ali potpuno ništa raditi dok traje Šabat. Zato svaku subotu provodi u krevetu. Ne želi čak imati otvoren prozor, iz straha da će uletjeti neka ptica pa da će je morati metlom istjerati van.

JACK MICHELL:
Ne znam. Njena religioznost....

ADOLF HITLER:Religioznost? Kakva religioznost! Ona je slabić, meni na grbači. Ona stalno pazi na te kalendare i običaje! Zašto? Jer se boji da će se svijet srušiti ako nešto ne bude kako je ona zamislila u svojoj primitivnoj i niskoj spoznaji o životu. Uopće nema veze s religioznošću ta njena potreba za košerom i ostalim Židovskim praksama. Ovaj se ormar gotovo pa raspada od čestog otvaranja, svako toliko treba nešto iz njega! Ja sam već odavno izgubio živce s njom! Najradije bih je izbacio na ulicu! Ionako nije za bolje.

JACK MICHELL:
Adolfe, nemoj, čut će te.

ADOLF HITLER:
Neka čuje!

JACK MICHELL:
Nemoj tako. Čisti kuću, uređuje je....

ADOLF HITLER:Čisti kuću jer nema drugog posla u životu! Njeno je čišćenje potpuna perverzna potreba za redom! Ona nije marljiva, ona je bolesna- i uostalom što je rad u kući u usporedbi samnom koji po cijele dane moram crnčiti ? Osim toga, samo mi odmaže svojim prevrtanjem mojih stvari.

JACK MICHELL:
Smiri se, možda će se ustati.

Adolf Hitler se vrati lijevih vrata i kopa po ladicama.

ADOLF HITLER:
Ja znam da sam ovdje stavio te planove- jučer sam ih slagao! Bili su točno ovdje u ovoj ladici! Cijelu noć sam radio za svojim stolom računajući kako smanjiti troškove vojske- sve sam u mah izračunao i sad toga nema! Pored nje čovjek ne može biti a da mu ona, svojim suludim i neshvatljivim ponašanjem, ne pokvari posao!

S desne strane ulazi Geli. Mlada djevojka na glavi nosi staru kapu za spavanje, a odjevena je u spavaćicu. Obmotana je dekom. Blijeda je i krhka, te pospano ulazi u sobu. Adolf Hitler ne shvaća da je ušla već i dalje prekopava po stvarima.

ADOLF HITLER:
Eto, ni traga mojim papirima. Sigurno ih je bacila misleći da je neki nevažan spis. Njoj se nikako ne može objasniti da ja imam milijune briga, ta činjenica njoj jednostavno ne ide u glavu. Ona jednostavno u svojoj skromnoj i prizemnoj filozofiji misli da ne postoji svijet koji čeka, čeka na mene i na moje reforme. Njoj je jednostavno nemoguće objasniti da sam ja....

Okrenuvši se, Hitler primijeti Geli. Mijenja ton glasa, ali ne u ponizan i sramotan već u prezriv i dalek. .

ADOLF HITLER:
Oh, Geli....

GELI:
Adolfe.... što radiš? Tko je ovo?

ADOLF HITLER:
Ja? Ja galamim! A ovo? Ovo je moj gost i prijatelj, Jack Michell.

GELI:
Gosti? Ali danas je Šabat!


ADOLF HITLER:
Pa što onda? Gdje piše da nema gostiju kada je Šabat? Ja nisam poput tebe! Vrati se u svoju sobu i spavaj!

GELI:
Adolfe.... molim te, otprati svojeg prijatelja i hodi u krevet. Kasno je....i Sabat.

ADOLF HITLER:
Krevet? Što ti pada na pamet, pa još mi dolazi i fotograf!

GELI:Što?

ADOLF HITLER:
Fotograf! Žele me slikati u mojem stanu kako bi izašao u novinama sutra!

GELI:Adolfe, zašto mi to radiš?
(počne plakati )
Čemu takav prezir prema meni? Čemu? Svaki dan u ovoj kući pospremam i čistim dok tebe nema a ti nemaš niti minimum poštovanja za mene i za moje potrebe.

ADOLF HITLER:
Tvoje potrebe? Kakve su tvoje potrebe? Hoćeš li mi reći koje su tvoje potrebe? Nemaš ih, jer nemaš niti najmanju moguću kulturu! Zašto nisi pitala mojeg prijatelja za ime?

JACK MICHELL:
Zapravo, Adolfe, ti si nas trebao po bontonu upoznati.

Adolf Hitler malo zastane. Zatim nastavi.

ADOLF HITLER:Svejedno! Da je ona prava domaćica, ona bi sad skinula tu svoju odrpanu krpetinu i skuhala nam kavu! Ali što očekivati od takve osobe? Spremljenu kuću? Za to imamo poslugu!

JACK MICHELL:
U redu, Adolfe....

ADOLF HITLER:
Hodi, hodi u krevet i uguši se u svojim plahtama! Uguši se u smradu svojih znojnih jastuka i ujutro se probudi sva čila jer počinje novi dan za tebe i za tvoje gluposti!

JACK MICHELL:
Uh, idem na balkon udahnuti malo svježeg zraka.

Jack se ustane i pomalo teturajući krene na lijevo.


ADOLF HITLER:
Samo hodi, Jack! Samo hodi! Daj da ti otvorim vrata. I uzmi u kuhinji još vina!

Jack izlazi na lijevo. Hitler se okrene Geli i oštrim korakom prilazi njenom uplašenom tijelu. Šamarom udari njeno blijedo lice, a ona tek tiho zajaukne. Hitler je poljubi u usta, a ona uzvraća njegove čudne nježnosti.

GELI:
Adolfe, Adolfe zašto mi to radiš? Kako je moguće da si shvatio, shvatio koliko sam bolesna i koliko sam glupa.... Adolfe, ovo je najgore....ovo je najodvratnije što radim.... odlazi.... odlazi, bolja je patnja i čežnja nego ova odvratna strast. Mi smo u rodu, mi smo u rodu, Adolfe....

ADOLF HITLER:
Ne zanimaju me tvoji razlozi. Odvratna si i voliš odvratnosti.

GELI:
Ali ne želim, Adolfe, ne želim....

Adolf je baci na kauč. Ona se zavodljivo pridigne, ali on je nastavi ljubiti.

ADOLF HITLER:
Prljavštino!

GELI:
Volim te, volim te ludo.

ADOLF HITLER:
Ja tebe čak niti ne mrzim. Prezirem tvoju primitivnost i glupost, ali smatram ih pojavama. Ti nisi glupa niti primitivna, ti si tako niska da si izvan dosega primitivnosti i gluposti.

Adolf Hitler stavi ruku na njeno lice i odbaci je. Odlazi do žestokog pića na desnoj strani. Toči ga. Geli plače na kauču.

ADOLF HITLER:
Ove čaše nisu do kraja oprane. Ostali su tragovi pića koje je bilo u njima. Trebala bi malo više paziti na takve stvari. Ali razumijem.... Čini mi se da ti je u zadnje vrijeme malo bolje. Prestala si biti toliko prestrašena i izgubljena, Geli. Pozorno me slušaš i paziš na sve što kažem. Ako tako nastaviš, smisliti ćemo nešto da pomognemo tvojoj prizemnosti. Znam da je voliš, i da se bojiš novih i neostvarenih ideja koje niču iz mene. Pored mene, ljudi neće misliti da si odvratna kako jesi. Pored mene, ljudi neće misliti da si glupa i izgubljena. Jedino ja znam da si ti, duboko u sebi, nepopravljiva budala koja će uvijek i ostati takva.

GELI:
( plačljivo )
Zašto? Zašto mi to radiš? Došao si u moj svijet i sada u njemu orgijaš poput nekog seoskog bludnika. Zašto si me zaljubio u sebe? Zašto? Nikada neće biti nitko osim tebe, Adolfe.... Nitko nikada....


ADOLF HITLER:
Znam, znam.

Adolf Hitler prilazi Geli i obuhvati njen vrat rukom. U drugoj drži čašu pića.

ADOLF HITLER:
Znam da si željna još mnogočega. Primjerice, željela bi ovu čašu koju držim u ruci. Cijeli život je želiš, cijeli život želiš doprijeti do nje. Ali ona nije za tebe. Ti si tek prašina u ovome stanu. Ali ipak, dobila si priliku kao rijetko koja poput tebe. Priliku da tvoj vrat, kojeg bih samo malim pokretom mogao potrgati, bude u mojoj ruci....dok u drugoj ruci držim tu čašu, nektar koji ti ulazi u nosnice i pretvara se u žmarce koji prolaze tvojim tijelom....

Adolf Hitler primakne čašu Geli, i baš kada ona pokuša otpiti, on primakne čašu k sebi i popije alkohol naiskap.

ADOLF HITLER:
Ne, Geli. Ja pijem, a ljudi pored mene misle da – kada si već u mojim rukama- piješ valjda i ti. Ali ti si tek zrno prašine na rubu moje čaše.

Adolf Hitler se vrati nadesno. Stavlja čašu na komodu i otvara vrata.

ADOLF HITLER:
Dakle, vrati se u svoj svijet briga i glupih isprika. Hajde, natrag u svoje plahte. Natrag u svoje patnje kojih se ne pokušavaš riješiti. Ali hodaj polako, ne želim da vjetar puhne i podigne prašinu.

Geli tiho plače. Ustaje i polako kreće na desno. Hitler pridržava vrata, a kad Geli ode, krene za njom uz galantan smiješak.

Ne razumijem navijače. Ja sam isto djevac pa nisam navijač.

Mda....








Sve više
U jesen
Sve tiše
Unesen
U kiše

Ivančan


Dormense,
L'amour dorlle
D'ombre
Et abandon

Malarme


Hajde.... idem ja probat....

Svila,
Dva svemira,
Usamljena,
U par reda

Sinke

Profesor Joško Ševo još vjerojatno razmišlja kako da odgovori na otvorenu poruku koja kruži Internetom. Prenosimo je u cijelosti, pa neka javnost da mišljenje.
Inače, poruka je poslana časopisu "Hrvatsko glumište", pa je na njih i adresirano. No s druge strane, završila je i na najvećem domaćem Internet portalu za kazalište Teatru.hr



Poštovana urednice “Hrvatskog glumišta”!

Budući da je u broju 27 – 2006. ovog uglednog časopisa HDDU-a objavljen popis svih prijavljenih predstava na Natječaj za 13.-i Festival glumca, molim Vas da u sljedećem broju objavite odustajanje Kazališta “Svarog” od spomenute prijave naše predstave “GALGOTA” Miljenka Muršića.

Također Vas molimo da ovaj tekst objavite u cjelini.

Razlog: selektor gospodin Joško Ševo predstavu nije “selektirao”, tj. nije pogledao iako su mu bila ponuđena dva termina u razdoblju selekcije, i mogućnost da sam predloži termin u kojem bi se osigurala izvedba predstave. Nije se udostojao ni obavijestiti nas da za njega naša predstava ni u kom slučaju ne dolazi u obzir da je “selektira”.

Festival glumca jedino je etablirano mjesto u Republici Hrvatskoj na kojem glumac može pokazati glumački uradak, usporediti ga s drugima, kandidirati se za nagradu, pokloniti se kolegama koji su nagradu i osvojili. Stjecajem okolnosti stvaranja mlade hrvatske demokracije, okupacije trećine teritorija, Festival je utemeljen u prostoru koji je tada bio prva crta obrane u Vinkovcima i Županji, a nakon 1996.-e proširio se i u integrirane gradove: herojski Vukovar i Ilok.

Uvjeti natječaja nisu se mijenjali, prijavljenih predstava sve je više. Festival glumca tako je na mala vrata preuzeo u RH ulogu elitnih kazališnih festivala bivše SFRJ, koji su pod lupom uvijek pomalo nategnutih političkih netrpeljivosti bili prisiljeni čuvati kakav takav dignitet profesije. U propozicijama Festivala glumca izrijekom se naglašava da sudionici imaju pravo tek na troškove putovanja i prijevoza opreme, a predstave se igraju bez naknade. Lako se može zaključiti da je početna namjera organizatora bila dovesti što više kvalitetnih predstava prilagodljivih uvjetima kojim ratom ugroženo područje raspolaže, uz što manju cijenu, a istovremeno organizirati festival od značaja (na p rvom mjestu) za glumačku profesiju. Danas je, međutim, Festival glumca, koliko nam je poznato, institucija koju podržava materijalno i Ministarstvo kulture, županijski, gradski i općinski uredi, kao i sponzori – da ne cjepidlačimo: porezni obveznici. Ako nitko drugi, Ministarstvo kulture RH mora biti upoznato s ovim “incidentom” malog kazališta “Svarog”, koje nije od “šireg javnog značaja” i nikada nije ni bilo financijski podržano od strane Ministarstva. I tako “Svarog” htio ili ne htio predstave nudi svima i na raznim mjestima gdje mnoga etablirana predstava ne bi ni zavirila i teško bi dobila prolaznu ocjenu od strane gledateljstva nenaviklog na kazališni glumački čin.


Mislimo da bi i “Hrvatsko glumište” transparentnije trebalo izvijestiti kako se troše sredstva poreznih obveznika i na razini države i na razini lokalne samouprave za manifestacije kao što je Festival glumca. Ovakvo zatvaranje u mali atar stvara priliku afirmacije znanog običaja “kadija tuži – kadija sudi”. U doba turskog zuluma znalo se kadijino ime. Danas možemo tek nagađati tko pije a tko plaća. Vrijeme je ako želimo zaustaviti eroziju dostojanstva glumačke profesije, progovoriti istinu, ma koliko ona boljela.

Što bi se dogodilo da u bilo kojem sportskom natjecanju uredno i u skladu s propozicijama prijavljen natjecatelj ne bude uvršten u prvi kvalifikacijski krug, nego bi bio jednostavno “preskočen” jer prema mišljenju elite u tom sportu “ionako će ispasti”?

U svakoj zajednici koja imalo čuva vlastiti dignitet, natjecanje bi bilo poništeno. Propozicije Natječaja izrijekom čak ni ne navode da Selektor MORA vidjeti sve predstave. On može svoj posao obaviti prema vlastitom nahođenju. Pitanje je ima li uopće Kazalište “Svarog” legitimno pravo zahtijevati da se poništi Natječaj za 13. Festival glumca i da se raspiše novi s novim selektorom. I sama pravna legislativa prikladna je lakrdiji. No ne želimo se igrati formalističkih igara. Do sada smo vjerovali u ljudsku etiku bez obzira na paragrafe. Nažalost, puklo je neočekivano jer smo bili lakovjernici i entuzijastički vjerovali da glumački posao ipak ima smisla i razloga postojanja – a tako ćemo i na staviti i nitko nam tu vjeru neće oduzeti ni umanjiti. Međutim, ćup se prepunio i prevrnuo.

Želimo ukazati na ISTINU i obezgaćiti Cara – u ovom slučaju SELEKTORA.

Gospodin Joško Ševo profesor je Akademije dramskih umjetnosti, ugledan glumac, višegodišnji član stručnih povjerenstava Lidrana (natjecanja školaraca u literarnom i dramskom stvaralaštvu – za dramski dio), jedan od odlučujučih faktora pri odabiru glumaca na još uvijek elitnoj Akademiji u Metropoli. Ostali podaci njegovog životopisa nisu nam poznati. No spomenuto je posve dovoljno da se propitaju etička načela ove osobe.

Kazalište “Svarog” već je nekoliko puta prijavljivalo predstave na Natječaj za Festivale glumca. Gospođe Doris Šarić – Kukuljica i Anja Šovagović – Despot, te gospoda Vanja Drach i Vili Matula, odazvali su se na ponuđene predstave, porazgovarali s glumcima nakon predstave – što je za naš budući rad bilo dragocjeno iskustvo – i nisu uvrstili predstave na Festival. Poštivali smo njihovu odluku i “sportski” je podnijeli.


Priznajemo, ovakvu ruralnu bahatost od gospodina Ševe da kao selektor odbaci predstavu koju nije ni pogledao nismo očekivali. Logično: da ju je i pogledao također bi je odbacio. Logično: selekciju je vršio na neviđeno s unaprijed predviđenim “pretplatni cima”. Logično: ili je sve to KORUPCIJA U PALAČI GLUME ili najobičnija LAKRDIJA. Slutnja da je nešto trulo u državi glumačkoj, otkrila se u ovoj mišolovci. Iz fizike je poznato da je 1 jedanaestina ledene sante vidljiva iznad morske površine. Je li g. Ševo hladan poput leda za pokušaj male kazališne družine koja u vrlo skromnim uvjetima ostvaruje skromno rečeno “gledljivu” predstavu, jer su je gledatelji u petnaestak izvedbi odgledali i prihvatili, ne želimo nagađati. Ili se veći dio osobe g. Ševe krije u onih 10 jedanaestina ispod površine vode? Nije na nama nagađati. Tek, prema ozbiljnom kazališnom nastojanju svojim postupkom g. Ševo pokazao je elitistički prezir. Želimo to nedvosmisleno izreći radi biti glumačkoga posla. Kazalište “Svarog” se na takvu vrstu lakrdije ne kani više odazivati, ukoliko se takvo ponašanje selektora bude toleriralo.

Čovjek koji odgaja i obrazuje mlade glumce, ima jedan od odlučujučih glasova po pitanju tko je glumački talent a tko ne, čovjek koji sudi srednjoškolcima i njihovim glumačkim uradcima, čovjek koji je dobio priliku (vjerujem prvu i zadnju) da odabire najbolje predstave u jednogodišnjoj produkciji hrvatskoga glumišta! Takav čovjek mora biti MORALNA osoba. Nisam mogao do ovog slučaja znati i tvrditi da g. Ševo to nije. Nemamo pravo sumnjati u nečiju etiku dok se ne pokaže na djelu. Bilo bi to kao viriti u nečije gaće sumnjajući da smrad dolazi iz nečije (da se pristojno izrazim) neoprane stražnjice. Ali kad se nenadano otkine gumb i gaće same spadnu, sumnja na etičku nečist u Palači glume je evident na.

Na veliku tugu i žalost gluma nije tek slijepo crijevo društva – mislim na GLUMU kao iskonsku ljudsku kreaciju, ne na trenutačni glumački establišment – pa to ukazuje na ozbiljne etičke bolesti zajednice u kojoj živimo.

Nedavno je neki slušatelj radija u telefonskom javljanju prigovorio Premijeru da se bavi kazalištem umjesto ozbiljnim problemima. Teško mi je zaključiti što je uistinu mislio, tek pretpostavljam da je htio marginalizirati kazalište jer život je negdje drugdje. Morali bismo razmisliti kakvu percepciju kao glumci i kazalište gajimo u potencijalnim konzumentima našega umijeća glume.

Obično ne znamo tko nam je prišivao gumbe na gaćama. Za svaki slučaj valja voditi računa o higijeni!

Za Kazalište “Svarog”

Dubravko Sidor

U četvrtak, 8. lipnja 2006. u 19 sati u Galeriji ULUPUH otvara se izložba radova studenata Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Izložba je ostvarena u partnerstvu s Akademijom dramske umjetnosti i njome se nastavlja ULUPUH-ov ciklus izložbi radova studenata odnosno najmlađe generacije autora iz područja primijenjenih umjetnosti i dizajna.

Uz izložbu je pripremljen tiskani katalog s radovima studenata, i tekstom prof. Enesa Midžića, pročelnika Katedre za fotografiju, o povijesti i današnjem programu Odsjeka snimanja odnosno Katedre za fotografiju.

“Film i fotografija umjetničke su forme za koje u Hrvatskoj dugo vremena nije bilo akademskog odnosno visokoškolskog sveučilišnog obrazovanja. (…) Na današnjoj Akademiji dramske umjetnosti umjetnički je studij filma od 1967. godine uključen u sveučilišnu izobrazbu, a Studij filmskog snimanja od 1969. (…) Mnogi akademski snimatelji, apsolventi i studenti nalaze u fotografiji svoj poziv i djeluju kao profesionalni fotografi, a neki istodobno djeluju i na području filmske i elektroničke kinematografije. Svoj životni i profesionalni interes nalaze u fotografiji različitih usmjerenja, od izrazito artističke, do novinske, reklamne i tehničke. U članstvu fotografske sekcije ULUPUH-a 19 je bivših zagrebačkih studenata akademije, a troje su nastavnici na akademiji. (…)

Osnutak Katedre za fotografiju 2004. godine u okviru Odsjeka snimanja Akademije dramske umjetnosti zametak je i ishodište razvoja samostalnog studija fotografije. (…) Fotografija se njeguje kao disciplina u umjetničkom, tehničkom i zanatskom obrazovanja profesionalaca, a ne tek kao jedno od sredstava multimedijske ili eksperimentalne djelatnosti. U rasponu od fotokemijske do digitalne fotografije, reportažne, modne i studijske, obuhvaćene su i tehničke discipline laboratorija, boje, fotokemije, optike, kao i nacionalne i svjetske povijesti fotografije. (…)

Izložbe fotografije studenata snimanja u okviru same akademije održavaju se uz manje stanke od 1972. godine. (…) Prošle se i ove godine fotografske izložbe studenata svih nastavnih godina održavaju u Galeriji ULUPUH te oblikuju i upotpunjavaju kulturni život grada. U prostoru koji je obilježen radovima profesionalaca s područja primijenjene umjetnosti otvoren je nužan poligon sučeljavanja s generacijama koje dolaze, ali i mjesto na kojem ti mladi ljudi mogu propitivati svoj rad izložen sudu javnosti. (…) To nisu samo mladi ljudi koji dolaze, oni su ovdje, a njihove su slike i slika same škole.”

Enes Midžić, redoviti profesor
pročelnik Katedre za fotografiju
(iz predgovora izložbi)

Ovom izložbom nastavlja se ULUPUH-ov ciklus izložbi radova studenata odnosno najmlađe generacije autora iz područja primijenjenih umjetnosti i dizajna.

Izložba će biti otvorena do 17. lipnja.

Datum održavanja: 8. - 17.6.2006.


POPIS SVIH IZLAGAČA (selekcija radova: Enes Midžić, redoviti profesor; Silvestar Kolbas, izvanredni profesor; Darije Petković, asistent; Sandra Vitaljić, docent):



Davor Bjelanović, III godina, odsjek snimanja
Marko Brdar, II godina, odsjek snimanja
Nina Đurđević, IV godina, odsjek snimanja
Igor Vincetić, I godina, odsjek snimanja
Vjekoslav Skledar, II godina, odsjek snimanja
Kristijan Janton, apsolvent, odsjek snimanja
Nina Šperanda, III godina, odsjek snimanja
Dinka Radonić, IV godina, odsjek snimanja
Dragan Šiša, III godina, odsjek snimanja
Luko Marčinko, III godina, odsjek snimanja
Maja Midžor, apsolvent, odsjek snimanja
Ivan Kuharić, apsolvent, odsjek snimanja
Srđan Kovačević, apsolvent, odsjek snimanja
Ivan Slipčević, apsolvent, odsjek snimanja
Srđan Kokanov, I godina, odsjek snimanja
Irena Škorić, I godina, odsjek režije
Marko Jerbić, II godina, odsjek snimanja
Jakov Lerotić, I godina, odsjek snimanja
Pavel Posavec, I godina, odsjek snimanja
Leo Gavranić, II godina, odsjek snimanja
Ranka Latinović, II godina, odsjek snimanja
Ivan Zadro, II godina, odsjek snimanja
Darko Herič, I godina, odsjek snimanja
Vedran Rapo, I godina, odsjek snimanja
Damir Kudin, III godina, odsjek snimanja
Srđan Šarić, III godina, odsjek snimanja
Iva Šolić, III godina, odsjek snimanja
Eva Kraljević, II godina, odsjek snimanja
Ivan Karabelj, I godina, odsjek snimanja

Na Akademiji je trenutno poprilično velika frka na ionako potrganom studiju glume. Službeno objašnjenje zašto su termini glumačkih ispita pomaknuti ( napomenimo, radi se o službenoj informaciji za tisak od odsjeka glume ) jest da traje Svjetsko nogometno prvenstvo u tim terminima.
"Nitko ne bi došao na ispite, nećemo glumiti pred praznim gledalištem."


Naravno, radi se o težem primjeru disciplinskog i etičkog prijestupa, da ne ulazim u činjenicu da ti profesori sve to rade ni radi čega drugog nego zato da oni mogu biti uz pivo pred televizorom dok bi inače trebao trajati ispit. U bilo kojem slučaju, evo termina ispita- oni su javni i potpuno besplatni, pa ako vam dojadi nogomet a željni ste kulture, zaletite se do ADU i malo se kultivirajte.

Nedjelja, 11. lipnja u 20 sati ISPIT IZ GLUME - 2. GODINA GLUME
KLASA ŽELIMIRA MESARIĆA

Nastavnici: Želimir Mesarić, izv.prof.
Alma Prica, vanjski suradnik

Miroslav Krleža: ZASTAVE



Ponedjeljak, 12. lipnja u 20 sati ISPIT IZ GLUME - 2. GODINA GLUME
KLASA HELENE BULJAN

Nastavnici: Helena Buljan, izv.prof.
Doris Šarić-Kukuljica, vanj. suradnik
Franka Perković, vanjski suradnik

TENESSE WILLIAMS: STAKLENA MENAŽERIJA, TRAMVAJ ZVAN ŽUDNJA, TETOVIRANA RUŽA (scene)



Srijeda, 14. lipnja u 20 sati ISPIT IZ GLUME - 2. GODINA GLUME
KLASA HELENE BULJAN

Nastavnici: Helena Buljan, izv.prof.
Doris Šarić-Kukuljica, vanj. suradnik
Franka Perković, vanjski suradnik


Olja Lozica i studenti Klase Buljan / Šarić-Kukuljica: MONOLOZI



Petak, 16. Lipnja u 20 sati ISPIT IZ GLUME, 3. i 4. godina
KLASA BORNE BALETIĆA

Nastavnici: Borna Baletić, izv.prof.
Daria Lorenci, asistent
Scott Fielding, vanjski suradnik

Sarah Kane: 4.48 PSIHOZA



Subota, 17. lipnja u 20 sati ISPIT IZ GLUME, 3. i 4. godina
KLASA SAŠE ANOČIĆA

Nastavnici: Saša Anočić, vanj. sur.
Pavlica Bajsić, asist.

Saša Anočić i studenti klase: O MEDVJEDIMA I LJUDIMA



Nedjelja, 18. lipnja u 18 sati ISPIT IZ SCENSKOG GOVORA, 1. godina glume

Nastavnik: Boris Svrtan, doc.

Ranko Marinković: SUKNJA (II.dio)
William Shakespeare: VENERA I ADONIS
Ovidije: O LJUBAVI



Ponedjeljak, 19. lipnja u 20h ISPIT IZ SC.POKRETA - 1. godina glume

Nastavnici: Ksenija Zec, doc.
Blaženka Kovač, doc.



Srijeda, 21. lipnja u 20 sati
ISPIT IZ GLUME - 1. godina glume

Nastavnici: Joško Ševo, izv.prof.
Koraljka Hrs, izv.prof.
Aida Bukvić, doc.

Gordana Ostović: SLIJEPE ULICE, MOJA PRIČA (vježbe iz glume)



Četvrtak, 22. lipnja u 20 sati ISPIT IZ GLUME, 3. i 4. godina
KLASA DAMIRA MUNITIĆA

Nastavnik: Damir Munitić, izv.prof.

Eugene Ionesco: ĆELAVA PJEVAČICA



Nedjelja, 25. lipnja
- u 19 sati : ISPIT IZ GLUME PRED KAMERAMA
KLASA VINKA BREŠANA

Nastavnici: Vinko Brešan, vanj. sur.
Zvonimir Rumboldt, asist.

Ivor Martinić: VRIJEME RADNJE: NOĆ

PROJEKCIJA FILMSKE VJEŽBE

***

- u 20 sati : ISPIT IZ GLUME, 3. i 4. godina

KLASA BORNE BALETIĆA

Nastavnici: Borna Baletić, izv.prof.

Angel Palašev, viši predavač

Martin Mcdonagh: MISS LEENANEA

Obavještavamo sve osobe koje su se prijavile za dramaturšku radionicu odsjeka Dramaturgije na ADU da će se ista održati 22. i 23. 6. 2006. s početkom u 10h u dislociranim prostorima ADU, Gundulićeva 28, 2.kat (Evangelička crkvena općina).




Ova obavijest je ujedno i poziv svim ostalim osobama koje su zainteresirane za studij Dramaturgije, te bi se željele detaljnije informirati o prijamnom ispitu i provjeriti svoje predispozicije za studij, da dođu izravno na radionicu bez posebne prijave.


Dosad prijavljene osobe nećemo pojedinačno obavještavati o terminu održavanja radionice, već je ova obavijest konačna.

Copy/paste je dosadan, pa lijepo hopa ovdje.

Zašto se onaj slatkiš zove Banana Split?