Marketing
Sretno, Iren! Slagaj, Sinke!
I dok nacija tuguje nad sramotom u Njemačkoj, neki moji prijatelji završiše maltene na traumi jer su glavom udarali u prometni znak zabranjenog smjera. Možda ima neke ironije i skrivene poruke u tome, ali ja imam puno većih briga danas. Ali i razloga za veselje. Dakle, danas je jedan jako veseo dan za mene. Danas moja majka Iren slavi 60 godina! Budući da se radi o ženi koja drži do sebe, izgleda kao da ima dvadeset godina manje.
Na moju žalost, otišla je u Selce par dana pa ne mogu izraziti diplomatsku čestitku drukčije nego telefonom. Usput je pitam gdje je miš na šparetu te što da radim kad hrana koju sam ostavio da truli na tanjuru u sudoperu razvije renesansnu umjetnost.
U svakom slučaju- vječno i univerzalno pitanje- što kupiti za rođendan nekome? Posebno- što treba jednoj cosmo-ženi u njenoj šezdesetoj obljetnici? Nakita ima dvije tone, od pravog zlata do đinđi s placa. Slika ima dvije tone, a glazbe tri. A i treba biti nešto posebno za ovu godinu, nije bilo što doći u ove godine. Tako da sam se nakon nekog razmišljanja odlučio za veliki iskorak!
Oh, da, sigurno će se svidjeti dragoj mojoj Iren. Kakav sam ja genije!
U redu, kupio sam taj masažer prije nekih mjesec dana. Super, bili smo zajedno u Mercatone-u i vozio nas je tamo moj prijatelj Markus Valentus. I mi rekli kao mojoj majci i njenoj sestri Darinci "mi smo kupili što smo trebali (gaće) idemo mi kući a vi se lijepo još tu šetajte deset mjeseci pa odite na bus doma." One su klicajući prihvatile ovaj prijedlog jer vole biti same kad troše novac. Kažem ja Markusu Valentusu "čekaj me s autom vani".
Došao ja tamo, pa rekli, evo tu je račun- hodite u skladište. Okej. U skladištu dva tipa mi dali taj kineski masažer. Eh, ako nije imao 150 kila onda nije imao niti gram! Cukam ja kutijetinu prepunu kineskog alfabeta, a Markus Valentus me dočeka.
Nakon što sam dobio tucet bruhova, doveo ga ja kući- gdje ćaš sad sakrit 150 kila kineskog masažera mjesec dana a da žena ne shvati? Ništa- idemo na tavan s njime. Markus Valentus se ponudio da mi pomogne, ali ja sam galantno odbio jer za svoju majku moram sam trpit.
Ne moram reći da sam dobio još jedan tucet bruhova kada sam nosio tu kinesku drndalicu na drugi kat. Na tavanu plus devedeset i kusur, mišomor na sve strane, pauci ispleli zavjesu HNK a prašine kao šećera u šiptarskoj sljastičarnici. Ipak, sve je bilo na mjestu. Valjda neće sav taj životinjski svijet i prašina napraviti nešto toj mješalici.
Prošlo mjesec dana- Iren ode na more a ti Sinke skidaj tog mehaničkog komunista s tavana. Stepnica jedna, stepenica druga- skoro se razbijem na trećoj, padnem na četvrtoj ali ipak nekako dovedem masažer u prizemlje. Otvorim fino kutiju i hajde, slaži Sinke! I nije bilo teško. Kao i obično, na kraju sam imao nekih deset dijelova koje nisam ugradio i za koje sam zaključio da su rezervni, višak, greška malog žutog koji je pakirao ili jednostavno da sam sjajan inženjer koji može složiti dizalicu bez tih dijelova.
I na kraju probam ja tu stvar- i mogu reći da je super. Baš si mislim- što će mi cura kada imam svojeg malog kineskog da me masira? Lijepo drnda, da se namijestiti kako ti paše, koliko želiš da te masira, kako jako da te stišće- ma nema bolje!
Usput sam naravno, srušio pola kuće i rascijepkao pola tepiha- ali masažer je složen. Ali sam i našao ugovor mojeg starog iz šezdeset i neke kojeg trebam za neka autorska prava na televiziji- pao mi je na glavu dok sam nosio masažer s kata. Hvala ti, Bože!
Iren se vraća u nedjelju, pa nemojte slučajno reći da ste čitali kako se njen sin trgao da usreći majku. Mora biti surprise. Biti će sva radosna! A tek kad shvati da ništa nisam pospremao ove dane....
Post je objavljen 23.06.2006. u 14:48 sati.