Profesor Joško Ševo još vjerojatno razmišlja kako da odgovori na otvorenu poruku koja kruži Internetom. Prenosimo je u cijelosti, pa neka javnost da mišljenje.
Inače, poruka je poslana časopisu "Hrvatsko glumište", pa je na njih i adresirano. No s druge strane, završila je i na najvećem domaćem Internet portalu za kazalište Teatru.hr
Poštovana urednice “Hrvatskog glumišta”!
Budući da je u broju 27 – 2006. ovog uglednog časopisa HDDU-a objavljen popis svih prijavljenih predstava na Natječaj za 13.-i Festival glumca, molim Vas da u sljedećem broju objavite odustajanje Kazališta “Svarog” od spomenute prijave naše predstave “GALGOTA” Miljenka Muršića.
Također Vas molimo da ovaj tekst objavite u cjelini.
Razlog: selektor gospodin Joško Ševo predstavu nije “selektirao”, tj. nije pogledao iako su mu bila ponuđena dva termina u razdoblju selekcije, i mogućnost da sam predloži termin u kojem bi se osigurala izvedba predstave. Nije se udostojao ni obavijestiti nas da za njega naša predstava ni u kom slučaju ne dolazi u obzir da je “selektira”.
Festival glumca jedino je etablirano mjesto u Republici Hrvatskoj na kojem glumac može pokazati glumački uradak, usporediti ga s drugima, kandidirati se za nagradu, pokloniti se kolegama koji su nagradu i osvojili. Stjecajem okolnosti stvaranja mlade hrvatske demokracije, okupacije trećine teritorija, Festival je utemeljen u prostoru koji je tada bio prva crta obrane u Vinkovcima i Županji, a nakon 1996.-e proširio se i u integrirane gradove: herojski Vukovar i Ilok.
Uvjeti natječaja nisu se mijenjali, prijavljenih predstava sve je više. Festival glumca tako je na mala vrata preuzeo u RH ulogu elitnih kazališnih festivala bivše SFRJ, koji su pod lupom uvijek pomalo nategnutih političkih netrpeljivosti bili prisiljeni čuvati kakav takav dignitet profesije. U propozicijama Festivala glumca izrijekom se naglašava da sudionici imaju pravo tek na troškove putovanja i prijevoza opreme, a predstave se igraju bez naknade. Lako se može zaključiti da je početna namjera organizatora bila dovesti što više kvalitetnih predstava prilagodljivih uvjetima kojim ratom ugroženo područje raspolaže, uz što manju cijenu, a istovremeno organizirati festival od značaja (na p rvom mjestu) za glumačku profesiju. Danas je, međutim, Festival glumca, koliko nam je poznato, institucija koju podržava materijalno i Ministarstvo kulture, županijski, gradski i općinski uredi, kao i sponzori – da ne cjepidlačimo: porezni obveznici. Ako nitko drugi, Ministarstvo kulture RH mora biti upoznato s ovim “incidentom” malog kazališta “Svarog”, koje nije od “šireg javnog značaja” i nikada nije ni bilo financijski podržano od strane Ministarstva. I tako “Svarog” htio ili ne htio predstave nudi svima i na raznim mjestima gdje mnoga etablirana predstava ne bi ni zavirila i teško bi dobila prolaznu ocjenu od strane gledateljstva nenaviklog na kazališni glumački čin.
Mislimo da bi i “Hrvatsko glumište” transparentnije trebalo izvijestiti kako se troše sredstva poreznih obveznika i na razini države i na razini lokalne samouprave za manifestacije kao što je Festival glumca. Ovakvo zatvaranje u mali atar stvara priliku afirmacije znanog običaja “kadija tuži – kadija sudi”. U doba turskog zuluma znalo se kadijino ime. Danas možemo tek nagađati tko pije a tko plaća. Vrijeme je ako želimo zaustaviti eroziju dostojanstva glumačke profesije, progovoriti istinu, ma koliko ona boljela.
Što bi se dogodilo da u bilo kojem sportskom natjecanju uredno i u skladu s propozicijama prijavljen natjecatelj ne bude uvršten u prvi kvalifikacijski krug, nego bi bio jednostavno “preskočen” jer prema mišljenju elite u tom sportu “ionako će ispasti”?
U svakoj zajednici koja imalo čuva vlastiti dignitet, natjecanje bi bilo poništeno. Propozicije Natječaja izrijekom čak ni ne navode da Selektor MORA vidjeti sve predstave. On može svoj posao obaviti prema vlastitom nahođenju. Pitanje je ima li uopće Kazalište “Svarog” legitimno pravo zahtijevati da se poništi Natječaj za 13. Festival glumca i da se raspiše novi s novim selektorom. I sama pravna legislativa prikladna je lakrdiji. No ne želimo se igrati formalističkih igara. Do sada smo vjerovali u ljudsku etiku bez obzira na paragrafe. Nažalost, puklo je neočekivano jer smo bili lakovjernici i entuzijastički vjerovali da glumački posao ipak ima smisla i razloga postojanja – a tako ćemo i na staviti i nitko nam tu vjeru neće oduzeti ni umanjiti. Međutim, ćup se prepunio i prevrnuo.
Želimo ukazati na ISTINU i obezgaćiti Cara – u ovom slučaju SELEKTORA.
Gospodin Joško Ševo profesor je Akademije dramskih umjetnosti, ugledan glumac, višegodišnji član stručnih povjerenstava Lidrana (natjecanja školaraca u literarnom i dramskom stvaralaštvu – za dramski dio), jedan od odlučujučih faktora pri odabiru glumaca na još uvijek elitnoj Akademiji u Metropoli. Ostali podaci njegovog životopisa nisu nam poznati. No spomenuto je posve dovoljno da se propitaju etička načela ove osobe.
Kazalište “Svarog” već je nekoliko puta prijavljivalo predstave na Natječaj za Festivale glumca. Gospođe Doris Šarić – Kukuljica i Anja Šovagović – Despot, te gospoda Vanja Drach i Vili Matula, odazvali su se na ponuđene predstave, porazgovarali s glumcima nakon predstave – što je za naš budući rad bilo dragocjeno iskustvo – i nisu uvrstili predstave na Festival. Poštivali smo njihovu odluku i “sportski” je podnijeli.
Priznajemo, ovakvu ruralnu bahatost od gospodina Ševe da kao selektor odbaci predstavu koju nije ni pogledao nismo očekivali. Logično: da ju je i pogledao također bi je odbacio. Logično: selekciju je vršio na neviđeno s unaprijed predviđenim “pretplatni cima”. Logično: ili je sve to KORUPCIJA U PALAČI GLUME ili najobičnija LAKRDIJA. Slutnja da je nešto trulo u državi glumačkoj, otkrila se u ovoj mišolovci. Iz fizike je poznato da je 1 jedanaestina ledene sante vidljiva iznad morske površine. Je li g. Ševo hladan poput leda za pokušaj male kazališne družine koja u vrlo skromnim uvjetima ostvaruje skromno rečeno “gledljivu” predstavu, jer su je gledatelji u petnaestak izvedbi odgledali i prihvatili, ne želimo nagađati. Ili se veći dio osobe g. Ševe krije u onih 10 jedanaestina ispod površine vode? Nije na nama nagađati. Tek, prema ozbiljnom kazališnom nastojanju svojim postupkom g. Ševo pokazao je elitistički prezir. Želimo to nedvosmisleno izreći radi biti glumačkoga posla. Kazalište “Svarog” se na takvu vrstu lakrdije ne kani više odazivati, ukoliko se takvo ponašanje selektora bude toleriralo.
Čovjek koji odgaja i obrazuje mlade glumce, ima jedan od odlučujučih glasova po pitanju tko je glumački talent a tko ne, čovjek koji sudi srednjoškolcima i njihovim glumačkim uradcima, čovjek koji je dobio priliku (vjerujem prvu i zadnju) da odabire najbolje predstave u jednogodišnjoj produkciji hrvatskoga glumišta! Takav čovjek mora biti MORALNA osoba. Nisam mogao do ovog slučaja znati i tvrditi da g. Ševo to nije. Nemamo pravo sumnjati u nečiju etiku dok se ne pokaže na djelu. Bilo bi to kao viriti u nečije gaće sumnjajući da smrad dolazi iz nečije (da se pristojno izrazim) neoprane stražnjice. Ali kad se nenadano otkine gumb i gaće same spadnu, sumnja na etičku nečist u Palači glume je evident na.
Na veliku tugu i žalost gluma nije tek slijepo crijevo društva – mislim na GLUMU kao iskonsku ljudsku kreaciju, ne na trenutačni glumački establišment – pa to ukazuje na ozbiljne etičke bolesti zajednice u kojoj živimo.
Nedavno je neki slušatelj radija u telefonskom javljanju prigovorio Premijeru da se bavi kazalištem umjesto ozbiljnim problemima. Teško mi je zaključiti što je uistinu mislio, tek pretpostavljam da je htio marginalizirati kazalište jer život je negdje drugdje. Morali bismo razmisliti kakvu percepciju kao glumci i kazalište gajimo u potencijalnim konzumentima našega umijeća glume.
Obično ne znamo tko nam je prišivao gumbe na gaćama. Za svaki slučaj valja voditi računa o higijeni!
Za Kazalište “Svarog”
Dubravko Sidor
Post je objavljen 09.06.2006. u 21:26 sati.