srijeda, 09.11.2005.

Sibila čita

Slika lijepe male kavicice

"Piši priče, piši priče." Koja dosada. Kao da je to lako. Neka, barem ja to mogu bez pol muke.
Ali za kaznu što ste mi se smijali, meni i mojem junfu, jedna kratka. Ali ipak, genijalna, slatka. Kao i ja, zapravo.






SIBILA ČITA

Pravi se, naravno.
Jedini sam joj došao na predavanje.
«Još malo ćemo pričekati ako ipak neki kolega stigne.»
Pravi se, naravno.
Uzimam teku. Čitam u sebi.
«I draga moja, što ste radili danas?»
Križam.
«Ta Vam haljina prelijepo stoji.»
Križam.
«Pričajte mi o onoj ženi iz «Koreografije Patnje», onoj koja je prevela vašu poeziju na jezik mrtvih.»
Križam.
«Zašto ste plakali neku večer u toaletu?»
Križam.
Bez obzira na sve, ipak nisam toliko genijalan.
«Profesorice»-izustim naglas-«Idem u kafić, želite li da Vam donesem kavu?»
«Oh može! Dat ću Vam novac.»-rekla je otvarajući torbicu.
«Ne treba»-rekao sam otvarajući vrata-«U redu je.»
Toliko o kavi i Sibili Petlevski.

- 23:40 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>