nothing but trouble

utorak, 27.03.2007.

Cuba The End

NIsam tipkala. Bijah bolesna. Jos uvijek jesam Ne znam sto mi je. Ne znaju ni doktori. A nije ni bitno. Ako tko prepoznaje ove simptome nek javi sto mi je: Nateceni limfni cvorovi i zlijezde. Nateknuti zglobovi prstiju. Kronicni umor nakon dizanja olovke. Bol po cijelome tijelu, ko od gripe. Doktori? ...kazu da treba cekati nalaze iz Zagreba (a to je jedno 15 dana), dotad tko ziv tko mrtav? Zovila meni nasa lijepa! Znam samo da u subotu (ponovo) idem u Englesku i da se strasno veselim poci iz ove selendre i da me nista nece sprijeciti. CUBA THE END some tips & tricks Trinidad je zanimljiv, no na par dana. Zapravo nista toliko pametno se ne dogada u Trinudadu. A ruma cigara i muzike imas svugdje. Mada moram prizanti da postoji jedno jako lijepo mjesto za izlazaka zove se Cueva il po naski Spilja. To je noci klub, bar u jednoj spilji i izgleda jako orginalno i jako zanimljivo kad se svi Kubanci sjate na podij i pocne se plesati salsa. Ja sam freak za salsu, no osjecala sam se posramljeno dok sam gledala njih. Pica su malo skuplja, no za ocekivati. Inace kad se salsa plese, a ovo je moj osobni dozivljaj, nema ...ti si moja cura, on je moj decko ili ja necu plesati s njime il ona sa mnom.Svak plese sa svakim, i iako izgleda kao neko romancitno vodenje ljubavi, vjerujete mi nije nista vise od plesa. Cienfuegos me odusevio sa svojom glavnom setnicom ala Stradun. Bila je jako uredena i opiturana za razliku od ostatka grada. A gradic je lijep, simpatican, nije stari kao Trinidad,al vam odaje dozivljaj staroj Juga, pa se pocinjete pitati dali ste zavrsili negdje u Savanah il Georgia? Santa Clara u drugu ruku izgleda kao da nije na Cubi. I ljudi se tako ponasaju, demokraticni su i jako susretljiviji od svih ostalih. Moram preporuciti Citadellu ili najvecu slasticarnu u gradu. Postoji i u Havani u novom dijelu grada. Odlican sladoled. Placa se SAMO u Kubanskim pesosima, pa je jako jeftin. Posjetili smo i spomenik Che-u -Che Guevara's Monument and Mausoleum in Santa Clara, Cuba. U muzej nismo mogli uci,(neki praznik) al smo se zato odusevili spomenikom koji je monstruozno velik i velicanstven. Uru smo samo tu izgubili. Kad smo kod kubanskih pesosa njih ne mozete dobit svugdje, vecinom na black market i nikad nemojte mijenjati vise od 20 konvertibilnih pesosa, jer vam nece biti potrebni! Al jako su korisni kad zelite kupiti malu picetu na ulici ili samo komad kruha u nekoj manjoj pekari il sladoled na ulici. U Havani smo ostali jos par dana, koji smo iskoristili za diratu uzduz i poprijeko. Bila sa u Bodegona Del Medio, dje je Ernest Hemingway pijuckao svoje koktelcice danonocno. Posli smo i na razvikani vidikovac ili fisheye gdje uz pomoc ogledala gledas cijeli grad na jednoj kupoli u zatvorenoj sobi. Ja sam htjela neki art-painting, al nisam naisla na nista zanimljivo, sve na isti kalup i nemastovito. A sve ostalo jako dobro i jako jako skupo. Ko Dubrovnik! A i imam Jordana i njegov art-hehe! Plaze na Cubi necu puno prejzati, jer iako su lijepe, znate ono bijeli pijesak i to, apsolutno su neusporedive sa Meksikom i Yukatanom, pa ljudovi ak vam je do dugih bijelih plaza sto se protezu kilometrima uz plavo tirkizno more: preporucujem Mexico! (ma koliko ga je ne voljela) I bar ce vam hoteli biti cisti, a usluga na nivou, pa cete imati osjecaj da sto ste platili, dobili ste! (a ne ko na Kubi) Opcepoznata stvar da je Kuba jako precijenjena. Nakon tripa na Kubu osijecala sam se jadno i iscrpljeno skoro pa silovano. Kad nas je Juan pokupio na Gvate aerodromu,milila sam ga da me odvede u prvi McDonalds, samo da nesto pojedem, nesto jestivo, a znate da mrzim McDonalds! Onda se mozete misliti koliko sam jadna bila!DA,imala sam osjecaj da me je silovala kuba i njezini ljudi i rekla sam nikad vise. A ko sto bi E.A.Poe rekao u Ravenu ...no nikad ne reci nikad. Moj let iz Centralne Amerike je isao preko Kube 8.mjeseci iza...(ni USA ni Costarica mi nisu dali tranzitnu vizu, pa ti budi iz HRV). Znaci za stici u Englesku trebalo mi je iz Gvatemale ici u El Salvador, presjesti avion za Cubu, na Cubi cekati 9 sati, presjesti za Madrid, iz Madrida presjesti za London.(a taj dan su arapi opet nesto pokusavali pa smo zavrsilu u Parizu i sutradan vlak za Englesku) Natuknica nemojte nikad putovati samnom, peh sam! Sve skupa 2 dana puta! A zasto ovo tipkam? Zbog jos jednog razloga sto moja noga vise nece krociti na Kubu. Sletjeli smo na Cubu, imali 9 sati do ponovnog leta i umjesto da camimo na aerodromu, odlucili smo poc do Havane da Jord uslika jos par slicica, pojesti nesto, popiti mojito i nazad pravac doma! Nevolje su pocele sa mnom odmah pristupom imigraciji. Zena je je iz neobjasnjivih razgola peglala duplo vise nego prosli put.Bila je jako neuljudna i sjebano ljuta. Nakon sto me ispitala sve i svasta, pocela je o Jordu. Skontala je da smo skupa. Naravno da je on imao svoju kamera torbu sa sobom, i sto bi ja sad trebala lagati, o tome sto je i ko je. Nes ti njima problema zamoliti da otvori torbu na imigraciji i skontati 5 kamera. Pa sam rekla da je putni fotograf i da samo presjedamo let i da smo htjeli poc dotad malo u Havanu, jer smo vec bili tu i svidjelo nam se i trala lala lala lala serem joj u facu. Pogreska, al sto cu sada. Uzme mi putnu kartu i putovnicu i nestane po ure -uru. Svi iz naseg leta su vec posli/prosli, dosao drugi let, nas dvoje jos cekamo. Ura se pretvorila u dvije, vise i nismo bili na nogama nego na klupici do ,pa digli smo se u 4 ujutro to jutro! A to je bilo predsoblje, pa nema kupiti ni hrane ni pica. Isla sam od saltera do saltera trazeci neko logicno objasnjenje, jer se mojoj crnki zameo svaki trag. Ljudi bi tu i tamo dosli pogledavali nas preko ramena i mrmljali sebi u bradu da ih ne cujemo. Ja sam vec lagano gubila zivce i zaustavljala svakog lika koji je nosio uniformu.Bila sam dosadna i dosljedna tipicnom davljenju ala ja! Nakon 3-4 ure dosao nam je tip. Sluzba sigurnosti i "sta ja znam cega" na Cubi. Ja sam taj i taj tajni agent, a sad nam stvarno recite zasto ste na Kubi? Jord me pogledao, ko ti si svemu kriva, sta govoris da imam kamere, a ja sam slijegala ramenima i govorila da bi i ovako i onako skontali, pa nisu glupi , ocito koliko sam ja mislila! Lik nas je ispitivao koda smo dosli na Kubu ubiti Castra? Naime u to vrijeme je Castro zavrsio u bolinici, a njihov mali i jadni kubanski mozak je zamjenio mene za novinara a J. za fotografa, koji su bas tako nastimali da imaju presjedati let za 9 sati, a da bi uspjeli snimiti anti -Castro -propagandu u par sati! Ma daj! Lik nas je ozbiljno pritisnuo, dok su "kao" iz ureda javljali da nam navodno putovnice ne valjaju! Pa moraju provjeravati u nasim zemljama, seru li ga seru...Mamu im njihovu sve su pokrili! ...trebalo mi je uru da uvjerim tipa, da mi je bilo dosta Kube prvi put u zivotu i da sam imala ikoji drugi nacin da se vratim doma da bi. I da Jord nije moj snimatelj, ni ja njegov novinar i da mi nismo tu da pisemo da je Castro umro, nego da presjednemo let.Pa jos jednu uru da ih uvjerimo da nas puste vani, i da mi burse slobodno secu vani po traci. Lik me je uvjeravao da je ovo Cuba i da su nase burse sigurne i da ih nitko nece pokrasti, nema sanse tvrdio je! Vjerovatno su taj cas kopali po njima. Nisu nas pustali, zavlacili su nas dok skoro pa nismo propustili nas let. Koji je btw kasnio 2 sata. No vec je bilo kasno da se idje ikuda. Bili smo gladni zedni i umorni od glupih pitanja. Burse su nas cekale vani, katanci i sifre su bile razbijene, onako naooko sam samo pregledala 4 burse sto smo imali, i paralo je da je sve ok. Kad sam napokon dosla u Englesku, skontala sam da mi fale neki topovi, novi pun puncat parfem, vikleri,nakit, donje rublje i sve one stvari sto te kubaci peglaju da im das kad te sretnu na ulici. Ne Kubanci ne kradu! Mozda ne nas ulici, al na aerodromu svakako. Jos da napomenem da iako si u tranzitnom prelazu i u biti nisi na Kubi svejedno ti naplate 15$ ulazne i 15$ izlazne takse, pa se ti misli. I svi vi fotografi, a znate koji/e ste oprez! Pogotovo akse nesto zbiva na Cubi! Zivila Kuba! Zivo Castro!...jedva cekam da umre! E pa dotad nisam, al nakon ovog nemilog dogadaja, ne propagiram Kubu u lijepom svijetlu. Sad znate zasto vise ne volim Cubu i svima vama kojima se to ne svida, fuck off my blog!!! Nakon ovog mislim nastaviti sa Gvatom(tu je negdje post dva), Belize, El Salvador il Nicaraguva, a mozda i saznate zasto ne volim Mexiko? Odavno se vec mislim da sam to trebala staviti na komp. sa papira, da pisala sam blog cijelo vrijeme na onaj starinski nacin, papir i olovka. U svakom slucaju lijepo je cuti i vase komentare, pa eto recite o kojoj destinaciji bi htjeli znati !

- 14:27 - Komentari (23) - Isprintaj - #

petak, 23.03.2007.

mos umrijeti do 3 ure u petak, ne racunaj iza (ili ne daj boze za vikend )

Ja sam totalno paranoik. I hipohondrijak. I mrzim doktore, zubare i frizere. Izazivaju u meni osjecaj nelagode koji se polako pretvara u podrhtavanje ruku, ubrzano lupanje srca, zadihanost, gubitak svijesti i tako, uglavnom posjecujem ih tek kad moram il kad me netko odvede do njih(vezanu lancima) Prije dva dana budim se sa osipom po licu i prsima. Nigdje drugo. Ne svrbi. Ne pece. Kontam proce samo od sebe, mora da je neka alergija na hranu il mozda prasak za robu, stavim pudera, prekrijem, zabetoniram i nastavim sa danom. Budim se sljedece jutro, situacija jos gora, ovaj put se prosirilo na trbuh, malo na ruke, pocelo se vec perutati i svrbjeti jako jako i jako. Izgledam ko oderani zeko sto se peruta(nadam se da vam ovo u mislima izgleda zbljuv) je ja tako izgledam.Dolazim na posao, a tamo me sacekivaju sa tipa pitanja/odgovori. Idi na hitnu! Ne podi u apoteku! Ne, uzmi ovo! Ne, uzmi ono! Prosetam se do apoteke, kazem curi za pultom :"tako je i tako je, sta mi preporucujete?" i pokazem svoj predivni dekolte, dok sam se skrivala iza naocala ala Sofija Loren 60tih, da one sto prekriju pola face! Da mi nesto protiv alergije, kaze pomoce i prespavaj, sutra ce biti bolje! Navecer sam skontala da mi je natekla desna zlijezda na vratu, velicina malo vece frnje, one "porce"(znaju oni koji su igrali na frnja ko mali) a i ostale su natekla, a i para mi se da imam febre. Ovaj moj vazda vice:" Opet si paranoicna, ti si stalno bolesna, stalno ti je neki vrag, to nije normalno!"- a stvarno jesam, da stanem u njegovu obranu. Inace odgovaram: " Vidjesec ti kad umrem, bice ti zao i tako da ne idem u detalje i sramotiti se vise nego sto..." Danas-situacija malko bolja. Osip je spao, al zlijezde ne.Mislim da i imam febre i slabasno se osjecam. (Cak nisam ni gladna, a ne pusim od subote i jedem za troje otad!) To me vec pomalo brine, vise nego inace. Mahnito trazim uzroke i simptome na netu, mislim se na sarlah,pa kud na me. Zovem starog, njegova zena je medicinka, ona pita ispituje, kaze idi na hitnu! Meni knedla u grlu, poklapam starome i nema sanse, ja ne idem na hitnu. Jeste li vi ljudi ludi? Pa zbog jedne zlijezde.Ne dolazi u obzir! Stari kuca na vrata, ne otvaram, pravim se da me nema. Zna da sam tu. Otvaram. Spremaj se, idemo na hitnu! Necu! Oces! Necu! Mico-odmila mi tepa, nije ti nista, kaze tajo!-slijepo mu vjerujem ko svakome tko mi kaze nije ti nista! Dolazim na hitnu! Zbog zlijezde. Mislim stvarno, zemljo otvori se! Prima nas neka mlada (mojih godina)simpa doktorica, kojoj uzurbano i bez daha objasnjavam sto mi bilo. Ona me gleda, pita, dirka i vjerovatno se misli -pogle ovog nutcasea! Ne dam joj do rijeci, pricam sve u 16 i objasnjavam da je mene zenu od 26 godina strah doktora! Smijesi se, predpostavljam da je i gorih vidjela...pise mi uputnicu, trazi zdravstvenu-koju sam ja tkozna gdje ostavila-citaj : Engleska, Gvatemala ... ine zemlje. Kazem osigurana jesam, al zaboravih zdravstvenu, ne znam gdje mi je...pise sad u neku drugu...trebate poci odmah se javiti infektologu-mislim da je tako rekla. A sto mi je? Ovako of record?-uznemireno pitam dok trepcem okicama u nadi da ce me "bolest" zaobici. Rubeola. -ona ce! Mislim , ne mogu sa sigurnoscu, al ovako na prvi pogled. Rubeola, vicem dok me stari trpa u auto da me viodi kod infektologa, piz..materine kako mu je ime.. Kucamo na vrata drugog odjela. Sestra me uvodi, ja ne stajem s pricom, maltene kako sam ko dijete pala, razbila se, pubertetske ljubavi... -ne benda me ova 3%, legnite na krevet. Dolazi doktor, gleda me, lijeno otpili: "Infektolog je posao doma ranije, u tri! Kako to da tek sad dolazite k nama u 4 s ovakvim simptomima?" Kako? Pa mislila sam da imam jebeni osip, tocno sam mu tako rekla, jebeni! Mi ne mozemo nista napraviti do sutra do 10 ujutro! Hvala dovidenja! ..tko zna koliko cu sutra cekati, dok ne dodem na red, dotad imam net, sama cu se isprognozirati na temelju necije skrabotine! Stvarno svi doktori skrabaju, valjda da pacijenti ne skontaju koliko je ozbiljna stvar. Tako vam je to kad ko dijete imete imunitet ko od ...kako se ono kaze... kad sam bila malaaaaaaaaaaa....svi susjedi su prebolili varicele,osim mene, ljubili se dirali se igrali se i poslo na svakoga osim na mene. Tako mi i treba, sad u 26toj, a cujem da je opasno imati kasnije, pogotovo sa oteknutim zljezdama!?! Stari je zabranio dolazak u ured, dok se stvari ne rasciste. Da radim iz doma Dosadno mi je. Bar cu imate vremena da dovrsim zadnji post o Cubi veceras navecer. pa se razmisljam da vam pocnem tipkati kako je lijepo bilo zivjeti u Antigui.

- 18:15 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 20.03.2007.

Cuba numero 4.

Da tu noc smo spavali u Trinidadu, u maloj zatvorenoj sobici bez prozorcica i zraka, kod Livijinih rodaka...tetaka...neke svojte... dogovor je pao da ostajemo tu 4 dana. Naravno imali smo i malu bebu koja je cijelu noc plakala...i nije nam dala oka sklopiti. Trinidad je predivan mali gradic odmah u pokrajini Sancti Spiritus. Slovi za jedan od najbolje ocuvanijih , a starih spanjolskih kolonijalnih gradica. Trinidad i Santiago- do kojeg nazalost nismo stigli, jer smo imali samo 2 tjedna posvecena Cubi. Moram priznati da me je pomalo razocarao taj Trinidad. Ne znam dali je to zbog toga sto sam vec posjetila neke takve slicne gradice, il sto jadni ljudi nemaju means pa je svaka druga zgrada ko iz poplave ispala, il je to na kraju jer sam zadnjih (tad 7 mjeseci )zivjela u po meni najljepsem starom kolonijalnom gradicu Antigua u Gvatemali. U usporedbi sa Antiguom, Trinidad se doimao kao neko jadno izgubljeno i bolesno dijete. Auto koje smo iznajmili, (najmanje, a neki passat za 100$) smo trebali to ujutro oko 8 trebali pokupiti, jer je deal pao da se ide u Cienfuegos rano ujutro. Dodemo kod bakice, a kad ono u prolazu,( a doslovno smo u prolazu do iza kuce, al sa velikim drvenim vratima parkirali )drugo auto parkirano ispred nas! Mislimo se nece biti beda, sigurno je tip ostavio kljuc, jer se vidi da je jos jedan ren-a-car auto u pitanju! No Francuz ili Belgijanac kako sam poslije saznala, ne samo da nije ostavio kljuc, i ne samo da nas je blokirao svjetski, nego je gospar posao vani setati i nije ostavio kljuci ikome. E sad smo se nasli u jako nezavidnoj situaciji. Bakici smo rekli da idemo rano ujutro, tako da je ona znala da cemo doci pokupiti auto, e sad dal je to rekla tom tipu il njegovom domacinu, je potpuno druga spika? Bakica se vec lagano zivcirala ko i mi. Bilo je skoro podne i domacin tog zlocestog gosta nas je uvjeravao da ce ovaj doci svaki cas. 4 sata smo mi vec cekali da se ovaj kreten pojavi. Stvar je u tome da ne bi bilo ikakvih problema, da smo mi imali vise vremena il da nismo bili na budet putovanju? Ovako smo vec kasnili sa planom, a Marina(njemica) je uporno kvocala da se moramo vratiti na vrijeme u Havanu i da ona hoce vidjeti ovo , pa ono, pa ovo... Ovo je vec pocinjalo biti totalno bezobrazno, pa koji idiot ne ostavlja kljuce od auta i zagraduje nekog drugog. Onaj kojemu bakica to dopusti.Ocito je da je bakica totalno smetnula sa uma da mi ujutro dolazimo po auto i najbitnije je bilo da joj platimo odmah to vece. J. je dobijao slom zivaca, Ignacio isto, a Marina kukala da necemo imati vremena nista poc posjetiti. Tip, domacin od stranca je opet dosao bez njega i bez kljuca. Bilo je 2 popodne i mi smo vec izgubili nadu da cemo taj dan krenuti igdje na put. A nista Santa Clara u pola dana i voznja po noci! Odjednom su njih dvojica poceli zahtjevati kompenzaciju od tog drugog lika. Prijetili su policijom i svime i svacim i zahtjevali da lik dode odma da se upoznamo i rijesimo to na ljudski. Tip nam mora platiti dan rentiranja auta, kako smo mi izgubili taj dan. Bakica je pocela hvatati zrak, domacin od francuza/belgijanca je poceo braniti svoju stranku , a meni se pocela dizati kosa na glavi od cike i vike. I uostalom i ja sam bila tu to jutro od 8 cekala da kreten dode pomaknuti auto, i da i ja sam ta koja je izgubila dan putovanja zbog necije gluposti i da ja sam isto bila ta koja je zahtijevala kopmpenzaciju. Da se odmah razumijemo, nismo mi ocekivali kompenzaciju od Kubanaca, pa i sami smo vidjeli koliko malo imaju i koliko im 1 $ znaci, mi smo zahtjevali pare za jedan dan rente auta od Belgijanca!A isprika bi bila dovoljna! Naravno da je njegov domacin skocio u njegovu obranu i da mu bas zbog toga nije ni rekao zasto ga trazimo i zasto ga zelimo vidjeti. A bakica je hvatala zrak i nudila sama pare, ko u stilu ona je kriva.I lik je sam nudio pare... Pitala sam je dali je stvarno rekla tome covjeku da drugo auto mora izaci ujutro otale? Rekla je da! - da je to rekla njegovu domacinu. Onda sam pitala domacina, dal je to prenijeo svome gostu. Rekao je da je.Pa gdje je onda nasta problem? Cesala sam se po glavi! Onda sam rekla da nas je stavio u veoma nezgodnu situaciju i da zahtjevam da pricam s njime, jer mogao je bar kljuc ostaviti da se mi mozemo pomaknuti. Rekao je da on to ne moze napraviti svome gostu, i da nam ga nece dovesti ikad. Ali zasto? -bila sam uporna, hocu da mi se covjek isprica. Jebo pare, nisu ni one bitne. Bitno je to jebeno pravilo taj kod putnika da ne ugrozavas jebote jedan drugoga. I lik je sam opet poceo nuditi pare za rentirani auto. A tko ce mi nadoknaditi pola dana sto sam provela na sred ceste cekajuci ko idiot. Ovaj nije popustao, da on njega nece dovest. Vec je bilo 4! 8 sati smo se mi natezali za izvuci nase auto iz tog glupog prolaza. A jel mozete bar vi uzeti kljuc pa pomaknuti njegovo auto, ak on nece doci? Da ne zna, da ce pitati. Ignacijo ga je cak pokusao i pratiti do Belgijanca, al ga je izgubio negdje u masi.(mislim da je Ignacijo bio malo slow) Osjecala sam se ko u nekoj jebenoj uroti, a sto smo ti mi boze skrivili, kukala sam na plocniku, cekajuci da izvucemo auto(bakica nas je nakon nekog vremena izbacila iz kuce, kao nije njen problem!) Nakon nekog vremena tip se napokon pojavio s kljucem, no ne i belgijancom. Rekla sam ok, kad ces tako igrati, onda plati! Ali nemam ja para!-povice on! Ne zanima me, sto si nudio ako nemas, ocu moje pare, ocu taj dan rente za jebeni auto! Da budem iskrena, nitko nije htjeo pare, sve sto smo htjeli da nas ljudi prestanu raditi idiotima i da mi se taj Belgijanac dode ispricati sto mi je unistio dan! I tako jos natezanja, onda smo se pogodili da ce on pomaknuti auto da mi mozemo izvuci nase tako da njegovo bude parkirano prvo i u istoj poziciji ko i nase! Izvuce on svoje, tj. belgijancevo auto, pa mi izvukosmo nase,pa uvuce on svoje ponovo i taman da cemo mi nase, bakica zatvori vrata, pokaze nam neku stvar i kaze "ovdje za vas vise nema parkinga!" - posteno Kubanski! Kasnije sam skontala da je Belgijanac platio tipu da nas zamasla, a platio je i bakici. I onda mene netko optuzuje da se zalim jer hocu pola Havane kupiti, fuj fuj fuj Kakvo je to ponasanje? Jel najbitnija stvar zamaslati nekoga na Kubi? Jel to neka igra koju igraju samo Kubanci? Koliko si ih ti Juane danas premaslo?...a ja dvoje danas...A ti moj Pedro? ...a ja cijeli autobus. Ovdje naravno nije kraj, nakon sto nam je cijeli dan propao, jedino sto sam ja zeljela jest krevet. Kod Livijinih rodaka nas je docekalo drugo iznenadenje. Da se moramo preseliti u drugu Casu P. jer je njima kao dijete jako bolesno i moraju ga voditi u doktora u Cjenfuegos, da mozemo u susjeda. Susjedova soba je bila jos manja i tamnija za istu cijenu i ako me sjecanja dobro sluzi, tus nije radio. Nisam se mogla ni otusirati! Koji bolestan dan! Koji bolesni ljudi!Koja bolesna atmosfera prevladava na Cubi. Sutra na jednoj obliznjoj plazi sam upoznala par Slovenaca, koje sam zapravo znala otprije, jer su taman uzimali nasu sobu u Havani u Livija i gospje mu. Ono sto me je jos dodatno razbjesnilo jest ovo sto sljedi. Pitali su dali smo mi ostavili ikakav komentar u bloku u sobi u kojoj smo do jucer bili, dok se beba nije razboljela!...komentar je bio," prva kupaonica sa wc daskom, svaka cast!"- a istina na Cubi ne postoje wc daske Rekla sam da, to smo mi, a kako vi znate? A oni ce : "pa mi smo sad u toj sobi!" bilo je najs malo pricati s nekim na naski... Ma kako ste vi u toj sobi, pa njima se dijete razbolilo, morali su kod doktora u Cienfuegos...bla bla bla.. Ne, nego je Livijo zvao, da smo mi zainteresirani doci na 5 dana, a kako ste vi ostajali jos samo jedan , odlucili su vas izbaciti zbog nas, jer mi ipak ostajemo duze i oni mogu vise para zaraditi! I to su nam i rekli. Ah , dobro je! Ko da sam mogla ista bolje ocekivati! Odfrknula sam i okrenula se na leda, a sunce me je przilo dok sam pokusavala dobiti bar malo tena...Plaze su bile puste, tu i tamo koji turist, Kubanaca nema...bar ne ispred hotela. Ak ce i koji doci,nece biti ispred hotela, nego kilometar nize, jer je to tako! Turizam je za strance, i plaze ispred hotela isto! Moguce da sam ja vec otprije bila razocarana s Cubom, jer nakon 11 mjeseci u Meksiku i Gvati, i iza te sirotinje Kuba vam dode kao dodatno razocaranje. MOzda je bila kriva karma, mozda Kuba ne volim mene, ko sto ni ja ne volim nju? Tko zna?... sljedeci post vas upoznajem sa Cienfuegosom, Santa Clarom i jos nekim gradicima, i posljednjim danima u Havani,i mozda nekim vedrijim i boljim opisima Cube...pa do isteka 2 tjedna i velikog veselja sto napokon idem opet u svoj drugi"dom" Antigua, Gvatemala. Nema do Antigue i Gvatemale i njihovih ljudi. Jesu siromasni i jest kradu i ubijaju(a ovo su samo gangs iz El Salvatora, mara18 iMara S.-o njima vise kad bum pisala o svom zivotu u Gvatemali), al imaju deset puta vise duha od Kubanaca i susretljiviji su i ne znam ja ih jako cijenim zbog svega sto su prosli sa vlasti i civilnim ratom.

- 11:30 - Komentari (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.03.2007.

vikend, nedostatak vremena i ljigave bakice

Nisam stigla vise tipkati o Cubi. Ja jednostavno ne stizem pola stvari. A i bio je vikend, A i nalila sam se ko zadnji seljo beljo na St.Patrick DAy. Ne sjecam se kako smo doma dosli. Ne sjecam se pola toga. Rupa, crna rupetina nakon 6 din-tonika. ...I prestala sam pusiti...izgasila sam zadnji cigar u subotu. a to vece sam bila vani, kao i sinoc...i pila sam, al nisam pusila. I tako sam jebeno ponosna na sebe. I tak cekam ja frendicu jucer da me skupi s autom, pa da padne neka lagana kavica. Sjedim na klupici povise moje zgrade, naravno ne na klupici, nego na zaslonu tj. naslonu, noge mina klupici... mislim se tko jos sjedi na klupici normalno! Kadli prilazi neka baba i tocno joj se na faci vidi da ce me poceti peglati kako to sjedim. (inace sam uvijek jako pristojna i fina, bar sto se staraca tice, no ova mi je napunila program samo svojom pojavom i arogantnim pitanjima) Babuskara kaze :" a jel znate vi kako sjedite, pa cemo poslije mi posteni ljudi doci i sjesti na vase sta ja znam...otiske tena?!?" a sto ja nisam postena??? Mamu ti tvoju! Odgovaram: " A jel se mi znamo? Da se vi meni tako obracate? Jel vas poznam ja?"- ljutito i vec napunjenog kufera!- sto mi se uopce obratila i sto je onaj najgori ljigavi tip bakice.To su one sto vazda misle da ih trebas pustiti preko reda u trgovini, il ustupiti mjesto u busu! A ona ce:" totalno sam uvrijedena, kako vi to pricate sa mnom! Prekinula sam je u pola i rekla:"Sto me briga, vi ste se meni prvi obratili, sem toga sto vas boli kurac kako ja sjedim, nemas pametnijeg posla nego mene tu daviti, ionako cete krepat za koji dan, mjesec...godinu!" Stara se pokupila u prvi bus, koji pretpostavljam nije ni bio onaj sto je cekala. Vjerovatno ju je na prvu obeshrabrio moj ne bas tako pristoji odgovor.Mislim u zadnje vrijeme mi je pun kurac ljudi sto misle da mogu krojiti MOJ zivot. Ocito je da je bakica, nasla krivu crkvu za bogu se moliti taj dan! Drago mi je da je naletila na mene, da je netko spusti na zemlju. I da hebe mi se sto je to mogla biti moja baka, zapravo ne bi, jer bi moja sjela na naslon sa mnom. Jako sam ljuta na ljude, isto tako sam imala okrsaj sa susjedom neki dan, kao ja ne provjeravam svoju postu, a ona mi ostavila poruku? MA KENOVA LJUDI? Sto ja propustam odje? Sto tebe boli neka stvar ocu li ja svoju postu provjeravati dnevno tjedno il mjesecno. A onda joj jos uleti spika tipa, kao e i trazila sam te, al ovaj TVOJ STRANAC ne prica naski, pa nisam mogla doci do tebe!!!I to u totalno uvrijedljivom tonu:" ON NE PRICA NASKI!?!""" Ljudi pustite me zivjeti moj zivot!!!! Ovo nervoza izbija, jer ne mogu , pardon ne zelim zapaliti cigar! Pripremam cetvrti post o Cubi, pa ga vjerovatno pustim veceras il sutra ujutro, hocem neke slikice staviti, no ne mrem ih naci, pa cu upeglat Jorda da pregleda cd-ove!!! Odoh papat rucak!

- 14:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.03.2007.

Cuba part threeeeeeeeeeee

Dinamo je pobijedio!! he-he, jessssssssssss Uvijek postoji netko kome se nesto ne svida. To je tako u ovome svijetu. I dalje bi molila ljude da idu po onoj staroj " prvo ispeci, pa reci!?! Kubanci se ne smiju družiti s turistima, no ipak možeš odsjesti u Casac particular i voziti se u taxiju sa kubanskim vozačem. Jel znate zasto je to tako? Zato sto je turizam otvorio svoja velika vrata tek prije 5 godina, kad je Castro skontao da ljudi nemaju od cega zivjeti i da zemlja propada. Zato postoje Casa Particulares, prije toga im nije bilo dopusteno primati ljude u kucu. Znam kao fact, jer su mi to moji domacini, Kubanci pricali. Dotad su turisti smjeli boraviti samo u registriranim drzavnim hotelima. Ah da, svi su hoteli drzavni! I taksiji btw! Kubanci će te prevariti na ulici, jer vide u tebi nekoga tko je jedan od glasača koji je izabrao vladu u svojoj zemlji, koja podržava politiku SAD-a. S druge strane to ti se neće desiti u Ciudad de Mexicu, jer tamo cijeli centar grada čuvaju zaštitari sa pancirkama i dugim naoružanjem (P.B.I.). Ko prvo ne glasam, jer me politika i ne zanima, moj bad! Svaki turist na Cubi se tako gleda, nisam ja jedina kojoj se to dogodilo, neki samo imaju malo vise srece. U Gvatemali u Mc donaldu-koji mrzim, cuvari cuvaju vrata sa sacmaricama koje su vece od njih.Tocno! Isto tako i u Mehiku, a sve zbog USA!- na koju moja noga nije i nece krociti iz recimo takih nekih razloga! No to im ipak mislim, ne daje za pravo da te gledaju ko setajuci $$$ Na Kubi nećeš naći Mc'Donalds i SavenEleven, ali zato je zdravstvo besplatno. Kakve koristi kad nema ljekova i opreme? A zasto, zato sto je Amerika stavila embargo na Cubu.Al ja tu ne podupirem ikoga nit me je briga! No dosta o ovome, smatrala sam da moram obrazloziti neke stvari i tipkati onako kako sam ih ja dozivjela. Bas me zanima koliko bi/ce vatri uzburkati postovi o Mehiku i Gvatemali, a tek o El Salvadoru i Nicaragui.(ako jos netko nije skontao, tamo sam zivjela protekle dvije godine i to ne ko turista. I nemam bogatog tatu il mamu da placa racune okolo. I da morala sam raditi ko i oni, i da zaradivala sam istu lovu ko i oni! Disala isti zrak, jela istu hranu...da ne idem u dugo, imala isti hepA) Vrijeme se mijenja, zemlje se mijenjaju, svatko ima svoje misljenje o svemu. Sto je ok. Ne bi bili ljudi da nemamo. Bueno, Cuba dio treci Novu godinu smo odlucili provesti na jednom od obliznjih trgova, gdje smo to jutro ispijali mojitose...Ignacio nam se pridruzio, (inace student trube koji zivi na Cubi vec mjesec dana.Preko neta je upoznao jednog od najboljih ucitelja trube, dogovorio se s njime i dosao i eto. Ignacijo je rodom iz Chile-a, no njegovi su zbog politicke situacije morali prebjeci prvo u Mehiko, pa onda u Canadu kad je on imao 6,7 ) Da nije muzike ne bih bio ovdje!- kaze mi! Jer iako sam Latino, za njih sam gringo! Iseljenik... Muzika me je odusevila na Cubi, iako sam vec otprije cupkala na Salsu, tek sam tad skontala da zapravo pojma nemam i da klinka od 7 godina bolje vrti guzom od mene! Muzika je na svakom koraku, tresti iz radija, starih kazetofona, svira se na ulici i esens je Cube. No svi trgovi su bili ogradeni zicom, pa tako i ovaj nas i ulaz se trebao unaprijed rezervirati, a naplacivao se debelo! To nisam ocekivala, no ocito da na Kubi ima ljudi/turista dubljeg depa, sto naravno vlast prepoznaje, pa sto im onda ne naplatiti? Novu godinu smo docekali iza zice sa ostatkom manje sretne i bogate ekipe... ...nakon sto nam to bas i nije bilo napeto odlucismo poci u jedan od obliznjih kafica u kojem se Ignacijo opijao. Dok smo setali ulicama, odjednom su nas pocele zalijevati broke vode. Bila sam mokra do kosti, svi mi! Crvena majica je pocela pustati boju, a ja sam se nasla opiturana po cijelom tijelu! Trcakarali smo kris-kros ulicama dok su ljudi umirali od smijeha sto su ispraznili jos jednu broku vode na mene. Na Kubi se inace vjeruje da prolijevanjem vode iz broke tik iza nove godine cistis sve negativne stvari koje su ti se dogodile u prosloj i otvaras vrata novim boljim danima. Cetvrti dan smo odlucili poc do Vinjalesa. Susjed od susjeda nam je odlucio pomoci i preporuciti nekog "ilegalnog taksista kojemu treba svaki posao" Za dobru cijenu nas 3 mozemo jeftino doci do Vinjalesa i usput stati gdje nam se prohtje. Cijena je bila kao i autobusna, pa smo odlucili prihvatiti i dati radije nekome komu treba nego onome tko ima! Dogovor je pao u 5 ujutro ispred nase kuce, cekali smo do 6, u 7 jos uvijek nikoga nije bilo, pa smo odlucili poci na autobusni kolodvor, koji je naravno bio pun puncat sve do navecer. Taman kad smo se okrenuli i odlucili poc kuci pjevajuci, tip nas zaustavi i pocne se cijenkati. U biti on cak ni nije bio taksista nego je zivio u Vinjalesu. Pogodili smo neku bakpak cijenu i unisli u raspadnutu ladu koja se jedva drzala i imala rupe po podovima. Naravno da je Jord svakih 5 minuta htjeo nesto slikavati, a Marina je svako 5 minuta htjela pisati. Marina-njemica koja radi u jednom njemackom sindikatu u Berlinu. Al htjela je podijeliti taxi sa nama, pa hajd, sto vise to bolje! U Vinjales smo stigli oko podne, dok smo nasli smjestaj podne ipo.Ostali smo u jednoj casi p. po preporuci Livija. Obitelj od troje, majka sin i kcer, oca nije bilo. Za docek su nam napravili mojitose i to je bio naj mojito sto sam ikad probala.S obzirom da sam u to vrijeme glancala bar u Gvati, zanimao me je tajni sastojak. Sin mi je pokazao sto sve tocno ide u pravi mojito + neki njegov trik, koji sad necu podijeliti sa vama, nego sa mladjim braletom koji ide ubrzo na Gastro...hehe a vi ostali patite dokle ne dodete ovamo na more i upoznamo se, pa vas pocastim! Sve osim spavanja je bilo extra, pa ipak kad su nam ponudili veceru, odlucili smo dati im priliku. S tim da su nas zamolila da ne visemo na velika zvona da cemo papati jastoga. (S obzirom da je taman bila niska sezona u kojoj ih ne smijes hvatati) NO eto kod njih se bas to vece naslo par...dosetali sami... to je bila najbolja vecera koju sam jela na Cubi i naj susretljiviji i ljubazniji ljudi ikad. Jos uvijek imam njihovu adresu i preporucila sam ih svima koji idu u Vinjales i ako koga ikad zanima, javite na mail? Vecer smo izasli vani u Case De la Musica i jos jedan obliznji disko,klub. Odusevila sam se sa mjuzom, kupila jedan cd od lokalnih izvodaca i upoznala zanimljiv par iz Zeneve, francuzicu i albanca na medenom mjesecu. Pricali su mi kako su ih u all inclusive hotelu u Varaderu docekali zohari i kvravi ulosci u sobi nepromijenjene posteljine, a hrana je bila neprobavljiva i neskuhana svinjetina. A ja jela najbolju veceru ikad dotad!Napila sam se ko mila majka od ruma, cigara i muzike...plesala ko luda i upoznala jako finog decka koji se ponudio da nam pokaze okolicu Vinjalesa. (za nesto $$$ )Vinjales je predivan i ima taj slican izgled kao i Kina, s misticnom maglom sto se dize lagano s jutrom ,dok sunce obasjava brezuljkaste naslage crvene zemlje koja se staplja sa zelenim poljima i oranicama...nesto predivo i za svakome preporuciti. 2 dana i vratili smo se u Havanu gdje jednostavno nisam mogla vjerovati cijenama koje traze za oldtajmere, od 150$ dnevno pa navise...a meni je bas ono bila fora da se provozam u jednome od njih. Zadovoljila sam se pozirajuci kraj jednoga za 1$ Posli smo po ren-a-car-ovima za naci nesto pristupacnije i prizemnije. Nas dvoje, Marina i Ignacijo skupa da bude jeftinije i zabavnije. Plan je bio poc u Trinidad i Santu Claru i Cjenfuegos i okolicu...malo tu...malo tamo. Domacini su nam opet dali preporuku za gdje odsjesti, kod njihovih rodaka. Voziti auto po Cubi od tocke a do tocke b je gotovo pa neizvedivo. Cestovne oznake ne postoje, znakovi ne postoje, smjerova nema, imas mapu i pici, al tu i tamo treba i stati i odluciti kamo, kojim putem, ili lijevo il desno. Jako neugodno, jer ni mape ne pokazuju najbolju rutu, pa zavrsis negdje bogu iza nogu. A ako nekome stanes i priupitas kuda za Trinidad recimo, slobodno ce se ponuditi da ti pokazu. Sto ce se nakraju ispostaviti u njihovu korist i u njihovu smjeru, a u suprotnom od kojeg ti ides. I tako opet ispocetka, zanm samo da se voznja od 3 sata pretvorila u pakao od 6. Putevi su ok, ono ni nasi doma nisu puno bolji, pa ne mogu pretjerano kritizirani. Pa jebena Gvatemala ima bolje ceste od Hrvatske! Po putu mali milijon Kubanaca, svi stopiraju, i svi cekaju il pokusavaju naci neki prijevoz za na posao! Ima buseva, al oni nemaju para! Jer busevi se trebaju platiti, nisu besplatni ko skolstvo i zdravstvo, a raditi moras, da prezivis. Cudna ta Kuba, pola toga je besplatno, a pola nije. Pratim velike bilborde sa komi porukama "jos smo skupa" i "izdrzat cemo mi jos 46 godina" il "anti-USA propaganda" -koja me nasmijava do smrti, a dobra je moram priznati i pametno sastavljena, sad mi bas ne pada na pamet kako su ono nesto bili spjegali...i mrsave krave sto pasu po poljima... Inace s pocetkom svake nove godine 1.1 Castro drzi govor na Trgu Republike,ove godine ga nije bilo, prvi put u 46 godina...imao je zdravstvenih problema...znam jerbo sam se pojavila na trgu ja i milijon drugih koji su iscekivali isto...bilo je eci-peci-pec-ocu-necu-doci!!! Stigli smo kasno predvecer i pronasli parking kod jedne stare bakice. Ono sto nas je sutra docekalo i zateklo i iziritiralo da do kraja prekrizim Kubu zaista iziskuje poseban post...a do tad...odo vani na sunce, gustat kavicu i razmisljati kako mi je dobro!

- 13:50 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 14.03.2007.

Cuba part two

offpost Danas sam bila vrijedna, cistila sam cijelu kucu od podne do cetiri. Ribala sam pipe octom, cistila mracne kantune, micala police, dizala namjestaj...jer ipak mislim da selimo iz ovog stana. A vlasnica stana je totalni freak, nasa, al zivi u Njemackoj vec godinama. Pa je ocito poprimila njihovu ideologiju. Kad mi je predavala kljuce od stana, posteno mi je napravila listu kako sto cistiti u stanu,od plocica do nocnog ormarica. A ja kakva jesam nemam i nisam imala vremena biti dobar i uzoran ucenik,sjedni jedan! Da nas je skontala ovijeh zadnjih mjeseci, pao bi joj mrak na oci. A stvarno tko jos kupuje bijelo plavi namjestaj, njemci??? + sto me sused beje vec par mjeseci sa obnovom svog stana, pa ne da ne mogu spavati do 10 ujutro od buke, nego mi se jos napunila puna kuca prasine i raznih mirisa pitura i lakova. Ah prednosti zivota u stanu u zgradi! Cuba... Bueno, dje sam ono stala...ah da...ujutro nas je crnka probudila, vriskom i stiskom da kako to da jos nismo iselili? Da sto se mi mislimo tko smo mi? Glupavi estranherosi sto nju ne postuju!!! Sva sreca da se pozalila onoj kod koje sam REZERVIRALA sobe u prvom slucaju, pa se ova jadna zenica sazalila nad nama i stjerala neku glupavu njemicu iz njene sobe!!!Heh ipak su ljudi zakon! Livio i ne sijecam se njenog imena,doce mi... Havana prvi dan, ne znamo gdje lupamo...Prvo smo pojeli dorucak u zenice, nije puno al je kajgana s nesto kruha i namaza, i ananasom. Nikad nisam tak lizala prste od ananasa.kOji dobar ananas!Ne ovaj nas uvezeni iz tko zna gdje! Joks je vec pospremio svoju camera bag i prvi stroll po ulicama Havane nas zapanjuje. 2 ulice smo od Prado ulice koja je kao glavna ulica, nesto slicno ka ona u Barci, zapravo na isti princip, prekopirana. Duga ko nas Stradun, ma jos duza...preko puta Havana Vijeha. Havana Vijeha, Havana Vijeha idemo! No Joks hoce da provjeri Malekon, mislim da se tako pise. Pa smo niz Prado dosli do mora, a od mora nesto predivno...riva koja se zavija u zaljev, sa setalistem i starim oronulim palacama, dugom cestom sto se zavija i da old tajmerima na njoj. Ovo je Cuba rekoh Jordu - ne obaziruci se na jos jednog koji mi zeli biti prijatelj. Da se razumijemo na Kubi ti svak zeli biti prijatelj, jer cinjenica: iz/sa Cube ne mozes nigdje bez pozivnice! Znaci ako imam frenda na Cubi, kojeg zelim dovesti u Hr. moram pisati sluzbeno pismo vladi koja mora odobriti moje namjere! ...u kurcu...znam Dok se provlacimo oronulim ulicicama Havane,zamjecujem ljude oko sebe. I ono sto vidim u njihovim ocima je neopisiv osjecaj dosade prozet depresijom. Par klinaca igra na frnje po blatnjavoj tek mahom opranoj cesti, zaustavljaju me i povlace, svaki natuca nesto engleskoga. missy...mami...jel imate frnje ili cokoladicu? A mozda olovku il kemijsku? Vadim jednu kemisku i dajem svoj prilog. Natuknica, ako ikad idete na Cubu, ponesite sto vise sapuna, carapa (hulahopke, steznike, gacice) cokoladica ili olovki, nakon sto sretnete neke drage i prijazne ljude bit ce vam zao sto im niste poklonili nista. Jer tako to funkcionira na Cubi. Havana Vijeha here I come! Ocarana sam Havananom, na ulici ljudi improviziraju stol na koljenima dok igraju domino-inace igra Kubanaca, u drugoj brico sisa nekog tipa, ono na sred ulice. Zivot ide dalje sa nama il bez nas, hodamo satima.Klinci igraju bejzbool sa obicnom motikom il stapom, jer se nema. Sve su zgrade u losem i rusevnom stanju, nema piture il materijala za popravak fasada, nema nicega, nema ama bas nicega osim ljudi, ruma i cigara. Cinjenica:Amerika je stavila embargo na Kubu davnih godina. Bilo koja strana kompanija koja prodaje svoj proizvod na Cubi, gubi Americko trziste, a vecina velikih i stranih kompanija ne zeli izgubiti to trziste, pa je Kuba zakinuta! I ta zakinutost se osjeca debelo. Svaki korak je 1$, Jord slikava Katedralu 1$, prodi tom ulicom 1$. Nemam za kruh, nemam za mijeko, nemam hrane! Daj mi $$$, daj daj daj...ulaz u stepenice na vidikovac 1$, Mirisem dim na sve strane. Habanerosi mi se naklanjaju dok govore 1$, samo 1$ za sliku-valjda misle na Jorda,kad vide kameru. Al to vise ni nije ono ponizno i posteno, to je napasnicki i iznudivacki nastrojeno, u stilu: Ti si ovdje, ti si bogati turist i ZATO mi moras dati taj $! ...nisam skrta, al ne mozes svakome dati dolar, a tko ce meni dati dolar sto sam uopce dosla posjetiti vasu zemlju, pitam tipa dok se svadamo jer on hoce dolar zato sto je Jord slikao Katedralu sa mnom ispred!- ocu i ja neki suvenir! Butiga gotovo da i nema, shopova isto, jeftina kineska roba(Kinezi ne jebu Amere) al nema hrane. Doslovno nema hrane! Nismo naisli ni na jedan restoran il fast food il bilo sto da gricnemo za rucak...ja vec neurozna umirem od gladi, umirem. Da mene treba nahraniti, svakodnevno i zalijevati znakovima paznje, taka sam, ko sto bi prija rekla -po cijelome tijelu! Neki su trgovi obnovljeni, kao i zgrade, Talijanska Alijansa il ova il ona, al pomazu koliko mogu? Ljuta sam jer vidim kako se pati i kako su ljudi zatupljeni. Pricam sa domacinima, s Livijom(musko) cerka mu je pobjegla u Ameriku i zato imaju koliko imaju, a nemaju puno...Prica mi o Cubi, ne previse, jer ga moja pitanja zbunjuju. Mislim da je uvjeren da sam novinarka il nesto. No jos jedna casica ruma... i da donijela sam mu cigare, ljuljamo se na stolicama u zadimljenoj dnevnoj sobi izludeni od nocne vrucine. Pitam ga pa gdje je tu ravnopravnost? Sto mislis da Castro umire od gladi? Sigurna sam da on jede hamburgere svaki dan. Cinjenica: na Cubi je zabranjeno ubijati krave,al ne ko u Indiji zbog vjerskih razloga, nego zato sto ih nemaju! On ce meni: "ravnopravnost je to, sto svi mi mozemo ici u skolu, svi mi mozemo birati hocemo li biti doktori, inzenjeri il ucitelji! A ne ko prije, (govori za vriejme vladavine USA) kad su samo bogati imali privilegije! Sad kad se moje dijete razboli, dobija istu njegu ko dijete, ucitelja il dijete siromaha! Svi smo isti, nema pravila!" Istina, na Kubi su svi isti, i nema tog loseg racizma, ja sam bijelac, a ti crnac. Tog nema! To ne postoji! Amen! I to je mislim jedina dobra stvar sto je Castro napravio! Druga je kriminal! Nema ga bar ne u tome smislu rijeci, jer prevaranata ima svugdje. A dosta ljudi se brine u Havani, kao i u Londonu il New Yorku, nema ljudi nema, pljacki, umorstava...i mozes mirno setati po ulicama Havane u 4 po ponoca mrtav pjan, nece te nitko zaskociti.Cinjenica na Cubi postoji preko 100 smrtnih kazni! Jest kazem, al kakve ti koristi, kad ucitelji nemaju olovke i zadace, a doktori ljekove da te izljece? Eh Cuba, mislim da su toliko godina zivjeli u agoniji da sad i sami vjeruju u revoluciju. Jer svi su jako ponosni na revoluciju! I gotovo nitko ne zeli da USA ponovo preuzme vlast i boje se toga, a jos jedna cinjenica jest da: USA godisnje trosi preko bilijardu $$$ da omoguci Kubancima hvatanje radio i tv signala! ...posla sam se spremat za docek nove i ostavila sam Livija u svojim mislima, ionako cu ga sutra upeglati vise nego veceras... .................................................................................... ...sad odo pratit derbi, pa sutra nastavim...citamo se

- 20:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 13.03.2007.

zasto ne volim Cubu, jer ste vi to trazili! post prvi

hm...odakle poceti. O tome da ce ovo biti jako dug i edukativan post, dva..mozda tri... Da se razumijemo odmah na pocetku, nije da ja ne volim Cubu, ali je ne volim...toliko da bih rekla da je volim. A sto ne volim, ne volim vidjeti ono sto sam vidjela i dozivjela, i hebo ti sve te prelijepe plaze i muziku, kad nesto ne stima. Jesam se sad malo smijesala. Ovako pocet cu od pocetka...Cuba je nakon Morocca i Perua bila moja top destinacija...uvijek me je privlacio taj karipski otok prepun salse i bacardija, cohibe i pobune...Ovaj post pisem iz backpack atmosfere i govori o ljudima i njihovim cudima, o dobrim i losim stranama Kube. Vecinom o prvom dojmu koji se protezao do zadnjeg dana. I jadnom sustavu koji funkcionira za sve osim za Kubance same! Opisat cu ja i Havanu i tamno ljubicasto nebo, plaze Varadera i Santu Claru,ali i dati neke crtice koje su meni ostale u ruznom sjecanju...Inace svi vi koji volite ljeno ljeskariti na plazi i sipkati koktelcice i ne upoznati zemlju u pravom smislu rijeci, slobodno prestanite citati, jer vas ovo nece ni zanimati, nit cete skontati bit i srz svakog putovanja, a to je upoznavanje zemlje i kulture, a pri tom ih postovati! Davnih dana sam se prestala svadati s ljudima koji su bili na Kubi... za 2 tjedna godisnjeg u allinclusive hotelima i nisu prstom makli dalje od svoje plaze, niti su vidjeli kako zemlje funkcionira i onda mi kazu da oni vole Kubu i da sam ja luda!!! Na Cubu smo isli u slobodnom aranzmanu, let je bio iz Gvatemale, preko Costarike. Amo reci da je tu sve pocelo...let se trebao popuniti sa masom Amera, (kojima je a to svi znamo zabranjeno ici na Kubu,bar iz njihove maticne zemlje) Ovo je sad lose za Costu, sat vremena smo cekali na ukrcaj, u kojemu sam ja morala ostati u avionu sa hrpom Kubanaca, jer sam ja iz Hr. pa mi cak nisu dali da se iskrcam na pola sata bar maznuti neki Mcdonalds. Toliko o Kostarikancima, tad sam prekrizila njihovu zemlju sa svoje liste i nasilnicki pokazala svoje nezadovoljstvo otfkujuci slucajnom sluzbeniku na izlazu aviona(koji me nije pustao!!!): " Da ima drugih zemalja gdje cu svoje $$$ vrlo rado potrositi!" Tocno prije godinu i 3 mjeseca, znaci 2 dana prije nove godine. Nova godina 2005/2006. Vec na aeroodromu na imigraciji su poceli svoju spiku:" Odakle si? Zasto dolazis na Cubu? Sto radis ovdje? Zasto? Kako?Gdje ces odsjesti? Jesi li clan tog i tog drustva/fotograf/reporter? Kako ti se mama zove?" Nakon sto su nas napokon pustili, trebalo je proci carinu i cekati jos jedno 2 ure da bi na red dosao novac!S obzirom da smo dolazili iz Gvatemale, ponijeli smo samo dolare, jer smo njih samo i imali. Koji zajeb. Naime na dolare se (kako su Americki) naplacuje 10% provizije, a na funte il eure(jedine druge sto primaju) 1-2%...puno ciki, jer dosta turista to ne zna, a mi backpakiramo, pa nam je svaki cenat bitan. Omjer je 1/1, znaci dobili smo 90 $. Vec je bilo kasno predvece i topli zrak nas je oplahnu na izlazu van, palme i zgrade ala Majami ...oko nas se sjatila masa taksista. Svaki sa svojom cijenom, na kraju smo izabrali zuti, jer sam citala da su ti najjeftiniji. Inace znala sam neke Kubance otprije,(tocnije par muzicara koji su emigrirali u Antiguu,Gvatemala, da se pohvalim Buena Vista Del Corazon, 2. postava orginalne Buena Viste Social Club) Nisam ga razumjela ni rijeci, mozda svaku prestupnu. Inace da se razumijemo, tecna sam u spanjolskom, al njihov naglasak je podmukli tromi, kao da imaju knedlu u grlu i jako gutaju slova! Vozio nas je 10 -15 minuta do Ciudad Vijeha, nadzirala sam panoe tipa" 46 godina revolucije" il tipa" Svi za jednoga, jedan za sve:Castro!" zanimljivo pomislih, u nas stoji Vip ili Topshop il sta ja vec znam!!..dovezao nas je odmah do vrata privatnog smjestaja koji sam rezervirala telefonom, tjedan dana ranije.Inace preporuka jednog tipa iz Buene V. Starija onak malo prosijeda zena mi je otvorila vrata, kad smo se predstavili primila nas je u kucu. Kuca se sastojala od dugackih skala sto vode u stan povise s minimalno namjestaja i par stolica za ljuljanje. Posjela nas je u ljuljajuce stolice i pocela se ispricavati da nas ona ocekuje tek 29, a ne 28 i da za veceras nema mjesta kod nje, a moguce ni za sljedecih par dana! Da je sve vec rezervirano za Novu Godinu ...pa znam, rekoh, ja sam rezervirala 5 dana! Rekoh joj !- tu se snuzdila i pocela zvati susjede da ce nam pronaci neki drugi smjestaj. Na kraju smo zavrsili u kuci preko puta, u jedne "crnke" u sobi na katu, za istu cijenu 25$ noc. Vec je bilo 9 navecer, a mi umorni i gladni, odlucismo napraviti stroll po Havani nocu i naci nesto za pojesti. Ne znam jel zato sto je bila noc, al sumorne ulice i zgrade zadnji put opiturane 1959 su odavale trosan i jadan izgled, pogled u otvorene dnevne boravke u kojima je jedna, eventualno dvije stolice za ljuljanje, stara telka i "kobasa" kucak ispred. Masu ljudi koji jednostavno samo cilin na ulici. Atmosfera koja je bas za Kubu opisati. Romanticno, al jadno, iznenadujuce, al tuzno. Svi su prijateljski nastrojeni, svi pitaju odakle si, svi pricaju s tobom i svakog zanima svijet izvan Kube! Netko me je prije puta na Kubu upozorio na Jiniterose- ljudi sto prezivljavaju od turista na nimalo ugodan nacin, prevaranti, al ne jer hoce da budu, nego jer moraju. Uglavnom za naci neki shop butigu na Kubi je nemoguce, ista stvar sa restoranima. Oni postoje samo u de lux hotelima, i vec smo pomalo bili izivcirani od te cijele naporne atmosfere, no najvise umorni i krenkavi od puta, odlucimo da ak nademo nademo, ak ne bice hrane i sutra ujutro. S obzirom da cigar nisam zapalila vec od jutra, a bez hrane mogu,bacih se u potragu cigara. Na po puta do neke trafike, uljece tip, da on ima taj i taj klub, da je on nas najbolji prijatelj, da sto hocemo i onaj njihov tipican sto cujete u filmovima "Mami i Papi", meni i Joksu. Kazem umorna sam, samo ocu cigar zapaliti, i nesto pojesti i nisam raspolozena za pricu, jer ti si vec 101 koji me pegla za istu stvar. Tip se ne odljepljuje, pa ga saltam Joksu, koji me nervozno poglediva preko oka. Aha evo i trafike, koliko imam, 10$, koliko su cigari? 2$ lucky strike...moze daj jednu kutiju. Tip daje kutiju i vraca ostatak 2$, gledam ga u cudu i kontam jebalo ih to njihovo free skolstvo kad ne znaju oduzimati. Kazem :" ej ti trebas mi vratiti 8$ nazad , a ne 2$!!! " Njegov odgovor me je sjebao :" Ne MAMI, tvoj prijatelj je kupio mlijeko u prahu od 6$ i ovo ti je ostatak" Ama koji prijatelj, jesi li ti lud? Pocela sam ljutito i nerazgovijetno....al ovaj ne vraca pare i ostaje pri svom. Tvoj prijatelj je kupio mlijeko! ...naravno da ce MOJ prijatelj vratiti to mlijeko u prahu u roku pola sata i dobiti lovu nazad.Svak svakoga pomaze, svi su jedni na Kubi, svi osim Turista, njih treba izmust koliko mozes! Lekcija prva naucena! Joks vec ispaljuje, i jebe im nanu i sve, pa to je jedino s cime smo izasli vani, djes sad nac sto pojesti za 2$ ??? Vratili smo se u nasu sobicu gladni, zedni i jos umorniji nego sto smo izasli. Kreveti su bili razdvojeni, a kako je ovaj moj metar i 94, uvijek ih spajamo, tako da se on moze ukoso ispruziti, a meni sto ostane, jadan kantuncic! Nakon sto smo pomakli krevet ni za milimetar, uljece crnka: Da jesmo li mi normalni? Da sto micemo krevete? Da su joj estranherosi vec polomili dva kreveta...da kreveti kostaju bogastvo...da nas ona hoce van iz njene kuce odma, isti cas! Joj majko moja mila, vadi me iz ovog pakla! Najrade bi je sakom pukla, al de cemo ondar spati? Smireno sto sam mogla smirenije sam joj objasnila, da nismo znali da se kreveti ne smiju micati i da je nismo htjeli uvrijediti na niti jedan nacin, i da se strasno ispricavamo i da nam dopusti da ostanemo bar ovu noc i da cemo sutra odmah potraziti novi smjestaj! Pustila nas je, mrzovoljno, al kupili smo joj jednu bocu vode od 2 $, pa ju je to nekako kao smirilo.Kucka!!! Legli smo spat, svaki u svoj krevet i s hrpom pitanja u glavi. Ja sam se pitala, jesmo li pogrijesili sto smo bukirali let za 2 tjedna, jer ovo je pocelo opako. Inace nakon zivota u Centralnoj Americi, malo sto me moze razocarati, no sad sam se stvarno pocela pitati. Neke od cinjenica, vise sljedi u sljedecem postu: Kubanci vole Castra, jer ga NE SMIJU mrziti! Kubanci ne smiju uci u isti nocni klub ko i ja, svi smo mi odvojeni! Jedan za turiste, drugi za domace. Mi naravno mozemo u domace. Kubanci zaraduju svoj novac u kubanskim pesosima, turisti koriste Konvertibilni peso. Svi shopovi, a nema ih puno prodaju svoju robu u Konvertibilnim pesosima. Kubancima nije dozvoljeno koristiti konvertibilni peso, kako kupuju robu i hranu, nemam pojma, varaju strance ko mene Kubanac me nije mogao dovesti do ulaza aerodroma, kad smo se vracali, u strahu od policije, jer je Kubancima zabranjeno druziti se s turistima Nastavak sljedi...kad mi se stigne tipkati...ima tu dva tjedna pakla! Opcenito prvi dojam inace ne pikam, no ne znam zasto je ovdje sve poslo k vragu, jer nije sve bilo tako lose na Kubi, moze biti i gore...

- 14:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.03.2007.

odgadam...

In the alley by Jordan Banks 1. Vadenje nove osobne, jer mi je ova zadnja istekla u prvom mjesecu. A odgadam zato sto : a) nisam bila vadila pramenove od Bozica, i imala sam samo taki izrast. Mislim ako vec izgledam ko majmun na putovnici, necu bar na osobnoj! b) policijska postaja mi nije usput c) nakon sto sam napokon izvadila pramenove, nije mi se dalo poc slikat, jer uvijek mislim da cu sutra izgledati bolje, ili nema sminke il mi friz ne smeka ili ili... (Zadnji put kad mi je nesto isteklo je bilo u Gvatemali, a istekla mi je putovnica. Cekala sam na novu putovnicu 4 mjeseca, jerbo su nasi bili toliko azurni citaj.nesposobni za poslati mi je ranije.Takoder moram reci da u Hrvatskoj ambasadi u Mexicu nitko nije pricao Hrvatski, a veleposlanik je bio na odmoru). Zakljucaj :ne putujte nigdje bez putovnice koja nema bar 1 godinu dana roka trajanja. U protivnom ceta zavrsiti ko i ja , u Gvatemali (prosjek ubojstava dnevno / 12 ljudi, gangs 2....) 4 mjeseca bez putovnice i prekoraciti svoj turisticki boravak (3 mjeseca), pa cete biti mjesec i po dana preko, a vjerujte mi zatvori u Gvati nisu nimalo ljepi....) 2. Odlazak kod doktora,citaj ne jednog nego 3. Opcenito bilo kojeg doktora, a sad na prste brojim 3. Ja sam veliki hipohondar(jel se to tako kaze/zove/pise???) i patim od svih bolesti, dovoljno mi je da cujem neke simptome na tv-u il ovako kroz pricu ...da skontam , da mi je sinoc lijeva ruka trnula (vjerovatno jer sam spavala naslonjena na nju) i da cu sutra dobiti mozdani udar. Tu su jos opakosti raka(jer pusim nemilice) i srcani udar (jer se hranim jako zdravo i vjezbam svake prestupne, i cugam li ga cuhgam) Zubi khm...necemo o tome, jer iako imam fin osmjeh, ima barem 10 plombi, nesto kao neka ph kiselina u ustima ne valja pa se brze khvare.A i slomila sam prvih par kad sam imala 15. na jednom jako uspjesnom pikniku na jednom od obliznjih otoka! Hm...ginici, a sta da recem o ovome, jednostavno koliko got radila godisnje pretrage, mrzim sto netko mora prekapati po mojoj rodnici, stidnici i nici...i osjecati se komotno. Ma sto ima komotno u tome da guras prste dje ti nije mjesto??? Tu su jos mentalne bolesti, jer sam cula da pusenje vuse izaziva skrivenu shizofreniju(pa sam naravno prestala ima par godina, no osjecam posljedice koje me vrebaju iz mracnih ulica i skrivenih mozgovnih funkcija.) Paranoja, ha? I fobije opcenito,ne volim zatvorene prostore(skontala kad sam usla da posjetim jednu spilju na Cubi. Spilja se sastojala od 2 ulaza/izlaza i tu su se robovi skrivali davnih dana, naravno danas je pretvorena u muzej i ja ko i svaki drugi turist unidem, i izadem pardon istrcim preznojena i prestresena...) i visine mi se isto ne mile. Ne volim avione i uvijek mislim da ce na mom letu biti terorista, pa vazda buljim u arape i tamnoputije ljude, jesam jebeni rasista!!! A ako nema njih onda cemo se garant srusiti zbog otkaza nekog od motora??? Uglavnom, odgadam vadenje krvi i drugih nalaza, jer sam popusila hep a u Gvati i sad se mislim tko zna sto ce m jos naci! Dijabetis??? 3. Placanje racuna, ne svih, nego onih telefonskih. Sva sreca da sad koristim mob od firme, inace ga nikad ne bi stigla platiti. Ne jer nemam vremena, nego sta ja znam.Znam samo da me ceka jedan rc. od 600 kn ... od telefona jos iz 10. mjeseca prosle godine.A i stvar je u tome da ni ne koristim taj telefon, jer je fiksni, a ja imam bezicni net, a odje mi ide jebena pretplata... 4. Razglabanje opcenito i o mom zivotu i buducnosti s nekim mi dragim osobama, mamom...tatom...dragim. Da, kako njemu ocito ne smeka Hrv. a jbiga nema beaked beans ili premiershipa na tv-u, a o mogucnostima zarade da i ne pricam, pa je skoro pa pala odluka da selimo gore. Sto meni recimo predstavlja problem, jer a) nemam nekih posebnih skills (osim 3-4 jezika,nit fakultet) pa me nitko nece ni htjet. b) nemam radnu vizu, jer sam c) iz Hrvatske, a ne iz Pakistana, pa ni trazenje azila ne dolazi u obzir. d)ne nisam jos udata. e)... 5.Smrsaviti i poc na jeb. dijetu jer sam se zdebljala ko krava ovijeh zadnjih par mjeseci doma. Kad stara svako drugi dana pravi musaku il lazanje il zapecene lignje il...dragi voli narucivati taqitose i pizzu u 11 prije ponoci, a ja mislim sutra cu sutra cu, a opseg struka raste li ga raste, i daba sto sam sve one bikinije pokupovala zadnji put na rasprodaji kad cu u njima izgledati ko trokrilni ormar. 6.Prestat pusiti! Zasto? Zato jer sam jebeni mazohista.

- 19:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 09.03.2007.

For old good times...

Zamisli da se nikad nismo sreli... Lay, lady, lay, lay across my big brass bed Lay, lady, lay, lay across my big brass bed Whatever colors you have in your mind I'll show them to you and you'll see them shine Lay, lady, lay, lay across my big brass bed Stay, lady, stay, stay with your man awhile Until the break of day, let me see you make him smile His clothes are dirty but his hands are clean And you're the best thing that he's ever seen Stay, lady, stay, stay with your man awhile Why wait any longer for the world to begin You can have your cake and eat it too Why wait any longer for the one you love When he's standing in front of you Lay, lady, lay, lay across my big brass bed Stay, lady, stay, stay while the night is still ahead I long to see you in the morning light I long to reach for you in the night Stay, lady, stay, stay while the night is still ahead Za sve ono sto smo skupa imali i djelili... hvala. i jos jedna nasa... Angie, angie, when will those clouds all disappear? Angie, angie, where will it lead us from here? With no loving in our souls and no money in our coats You cant say were satisfied But angie, angie, you cant say we never tried Angie, youre beautiful, but aint it time we said good-bye? Angie, I still love you, remember all those nights we cried? All the dreams we held so close seemed to all go up in smoke Let me whisper in your ear: Angie, angie, where will it lead us from here? Oh, angie, dont you weep, all your kisses still taste sweet I hate that sadness in your eyes But angie, angie, aint it time we said good-bye? With no loving in our souls and no money in our coats You cant say were satisfied But angie, I still love you, baby Evrywhere I look I see your eyes There aint a woman that comes close to you Come on baby, dry your eyes But angie, angie, aint it good to be alive? Angie, angie, they cant say we never tried

- 00:48 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.03.2007.

povratak u proslost

Surfam ja tak nesto po blogu i nadem na Something About Me ovaj link I raznjezim se sva u nadi, da cu naci ono sto sam davnih dana izbrisala. Moj prvi blog. Kako? Jos je uvijek tu! Iako sam ga izbrisala! A tako mi je drago i neki trnci mi prolaze kroz kraljesnicu, dok citam stare postove. I zao mi je bilo godinama sto sam ga izbrisala i nisam nastavila. No trenutak ljutnje i slabosti...i zivot koji se nastavljao meni tad u nepoznatom toku...previse svega se skupilo da pisem blog. No evo ga SheDevil pocetci pocetaka...hahahahhaaaaa....Is She Devil? pa jos malo, tad sam pocela prckati po html kodu...SheDevil koji je u meduvremenu promijenjen na Is she Angel? hehehe... dok ga nisam zatvorila:SheDevil Hvala ti Something About Me ........................................................................ EDIT Sad sam se sjetila da sam cak i pokusavala pisati blog u Londonu, pa u Meksiku, aha! no nazalost, ne nadoh to!

- 20:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.03.2007.

o ormaru, o Joksovoj baki, o materijalima...

Snimljeno ispred nase kuce u Guatemali Najvise mrzim svoju facu izjutra. Nema ni trunka sminke il sam podbuhla od ne znam ni ja cega!?! Spavanja, alkohliziranja... ...potucam se po stanu sa salicom kave od jednog do drugog ormara. Stanem ispred i gledam i piljim i nemam sto obuci. Konstatacija, imam 2 ormara puna puncata i jedan koji ceka bolje dane i moli me da ga otvorim. A ja ga cilog mislim regalat. Onda me uhvati mala snaga, pa se sjetim jedne moje prije koja uvijek kad me dode posjetiti prvo trci u ormar. " Ti nisi normalna ti imas toliko robe i jos se zalis, eh sto bi ja dala da imam ovo i ovo, a tek ono!" A mala snaga me cesce hvata u zadnje vrijeme, valjda se covjek zasiti s onim sto ima pa hoce jos vise. I ne volim izgledati ko svaka susa na ulici.(Ehm...tajice, neka tunika preko, hm...a da hlace u cizme, ma gdje je nestala kreativnost). Volim preduhitriti trendove, a ne pratiti ih. Pocela sam raditi novu kolekciju. Nadam se da cu je zavrsiti do Uskrsa, iza nemam vremena, naime opet idemo "doma". Da, bejbova baka je ovaj put odlucila da je proslo previse vremena otkad se "obitelj" nije ponovo okupila , pa svi kolektivno idemo za Ackworth. Nikad nisam bila na sjeveru Engleske pa se nekako i veselim. Svake godine skola organizira old students vizit za vrijeme Uskrsnjih praznika. A kako je baka isla tamo, pa Joksov tata, pa brat mu, pa...vecina te obitelji. Odlucili su iskoristiti ovaj poziv. Naravno da se BAKI nista ne moze odbiti. Ona je jednostavno takva zena. Sjecam se svog prvog puta kad sam je upoznala...pricam kako imam neki super recept od prijine mame(koja je polu talijanka) za lazanje. Umjesto paste, stavljas tanke palacinke ili crepes....na kraju veceri obitelj me je doslovno molila da joj dam za pravo da to nisu lazanje i da se prave lazanje rade samo sa pastom i mesom. Nemos protiv nje! Nakon sto sam procitala njezin princip razmisljanja, shvatila sam da je bolje ici niz dlaku, nego uz. Prosli family meeting me je cak pohvalila i rekla da joj je" so nice to have me as a part of a family"- a da se razumijemo jos nisam. Nekako jos uvijek se igramo macke i misa na tom podrucju. O kolekciji, a da stavila sam dvije haljine u kroj i uporno pokusavam da zavrsim bar jednu, sto ovih dana jednostavno nemoguce. Nema se vremena, posao uzima svoj dio, a ja kad dodem kuci jedino sto zelim jest da se opustim i blentavo buljim u zid ili televizor, sa salicom zelenog caja. Prije nisam bila ovaka, imala sam snage i poleta i ne bi mi tesko sjesti i siti i krojiti do 3-4 ujutro. Stari se...ja starim. Meterijale sam ovaj put pokupila u Gvatemali i Meksiku. Svi su rucno tkani i sama sam birala boje, i nisu ni bili jeftini! Svi su multi kolori. Krojeve koje hocu ovaj put izvesti su teski korzeti i kosarice gore, a leprsave kricave-pastelne-svilene-satenske boje dolje. Romanticne 80-te s pomakom na danasnjicu.Zaklela sam se da cu do Uskrsa imati barem 20 haljina. Ovaj put idem samo na haljine. Iza me ceka shuting za moj po engleskim standardima premrsavi portofilio i ganjanje slave. Hehehe baram mi nece biti problem organizirati nesto odje u nas. Vec imam plan za nadolazece ljeto, no otom potom. Tko zna gdje cu ja biti na ljeto! Sad odo oCAJavati sa kolegom, da ima neki novi od brusnice, volim brusnice!A nemamo cjedilo, pa cijedimo kroz plasticnu casu. I da budem licemjerna na kraju, obukla sam tajice koje sam uvukla u cizme i tuniku.

- 11:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.03.2007.

petak vece + opcenito nezadovoljstvo + napadaji panike

Ako se tko pita kakva je ovo slika, neka procita ovaj post.Nace odgovor negdje dolje.... Kad sam sinoc legla u krevet imala sam savrsen post. Sad sam ga vec izgubila...nije ni bitno. Znam o cemu ocu tipkati...o proslom petku. I tako radim ja petak vece, zove me Joks da je u kavani. Ocu li doc?A eoo me, cim nadem prvi bus do grada. Narucila sam bijelo vino, sto ja znam zbog cega!?!Mozda jer sam nedavno bila na nekoj glupavoj dijeti, pa jedini alkohol koji su dozvoljavali jes bijelo vino il sto sam se bas tu vece osjecala debelo pa sam odlucila ko necu ja piti puno, pa aj nek idem s tim manje ubitacnim kalorijama. S kolicinama koje ja pijem sve je ubitacno. Inace mrzim bijelo vino. volim crno i pijem samo crno, al ocito ne i to vece. Nekad se i sama pitam sto mi se vrti po glavi. Jedna casa se pretvorila u dvije, dvije u tri, tri u cetiri, i tad sam i prestala brojiti...a dobro znam da je to jedna litra, ja pijem velike case. Dobro sam se osjecala. Izbacili su me iz prvog bara, zatvaraju! Posli smo do drugog, svi coporativno. Nastavila sam sa bijelim vinom. Ture su se redale. Izbacili su nas i iz tog bara, zatvaraju! Eh, jadni moj grade kako si zavrsio??? Posli smo do treceg, pocelo mi se mantrati i nisam mogla stati na nogama, sramota od nekog cupkanja, samo sam padala na lijevo, pa na desno. Izgubila sam lijevu nausnicu. Dok sam sjedala u taxi tako mrtva pijana, pokusavala sam taksisti objasniti u koju se pekaru treba tocno zaustaviti, uhvatila me je zelja za burekom od mesa. Nema bolje u 4 ujutro + jogurt...u meduvremenu Joks je pokusavao iznuditi taksista koliko ce nas ova tura kostati. Mrtav pijan mu objasnjava da mu nekad ko Englezu naplacuju vise...i sad se on ide prepirati da je domaci. ma dobro je...sve je kul. Nisam se mogla sjetiti jesam li se pozdravila sa svima ili ne. Joks je natocio pice, juznjacku utjehu i nutka mene da ostanem s njime pravit mu drustvo dok on zapali jedan.U njegovu slucaju jedan znaci dva, a dva znace tri...i tako.A ja radim ujutro. U pet zove nas "Stevo" ili jos jedan forener. DA gdje smo.Iskrco se ispred nase kuce i kuca na vrata....otvaram i mislim da se ispricavam da moram u krpe. Moj pokusaj ulaska u krevet izgleda ovako. Umjesto na desno, legnem na lijevo i skupim nocni ormaric.Mislim se sama u sebi, sjutra cu se opet dignut i pitat a dje sam ovu modricu zaradila! Rekla sam samoj sebi da cu se sjecati i sjecam se, o da, osjecam je, ju itekako.Zapravo su vise ogrebotine, nego modrice, al priznajem jesam se unakazila. Moram prestati piti.Ili barem pokusati naci granicu koju sam prije poznavala, jer ovo vise nema smisla. Govorim samoj sebi da ovo mora biti neki pokusaj bijega iz stvarnosti, jer da budem iskrena vec dugo nisam sretna i zadovoljna u zivotu. Ne znam sto mi fali, a u biti znam, al sad mi se ne da bacati u jos veci bed i misliti o tome.Pa pijem, ko i svi ostali. Ja da zaboravim, oni da se zabave.Ili sam u zabludi, ne znam.Ne znam nista. Jucer sam dozivjela svoj drugi napadaj panike. Svijet mi se poceo zatvarati pred ocima, obuzeo me je neki osjecaj gusenja i stezanja.I hiperaktiva da ne mogu stati na mjestu i jos gore. Drzalo me je pola sata. Ruke mi se tresle i ja sam se tresla i pocela sam misliti o najgorem. To mi se dogada kad idem lec i spavat. Osjecaj nemoci i propadanja u snu. Jedna zena mi je to objasnila kao zelju za bijegom i losim psihickim stanjem. Hm...jesam li luda? ili je svijet oko mene?

- 12:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #