nothing but trouble

utorak, 27.02.2007.

kava u podne s cigarom ...............i male bebe

Nasim ljudim izgleda nema niceg bitnije od kave i cigara. I dobrog auta. Prije po ure podoh pokupiti neke papire, podne je! Sjedim u prometu 20 minuta. A kenova moraju svi na "marendu" u te ure, pa poc zapaliti cigar i popit kavu. Impresionira me ovo nase famozno kafenisanje. Zapravo nigdje ga toliko nisam primjetila koliko u nas. U nas je imperativ. Ako ne sjednes nede u izlog i ne kafenises bar uru vremena (pri tom kasnis na posao) nisi in! Ja se osjecam out! Nide ne kafenisem , jerbo mi se vise ne da tlaciti tko sto kako i kada! Prepustila sam igru mladim curicama zeljnim paznje i hita i komentiranja. Rade podem iza posla na jednu pivu ili casu vina ili din-tonic, dva. Nigdje ko doma! Imam jednu frendicu koja se bavi fotografijom, nedavno joj je pala ideja da napravi jednu izlozbu. Da ne pogrijesim kako bi se trebala zvati, mislim da bi ove rijeci bile u igri :" kava + cigari + izgled +auti"... jer to je sve sto je bitno. I toga se nitko ne srami, a i zasto bi? Kava, kava, kava, kava i kava i cigari i kava. Cura slikava vec par mjeseci, a ja pozdravljam njenu ideju! Vise o Kati ovdje i nekim njenim alternativnim radovima. I nadam se da ce biti pametnih ljudi koji ce prepoznati talent i podrzati njenu izlozbu.U svakom slucaju postacu gdje i kada ce biti! I tako ... klinci poziraju u tatinim autima, na masivnim motorima a i zene ce tu negdje biti, sredene i nasminkane i svi cemo skupa sretno kafenisati. A na otvaranjiu izlozbe mislim da bi trebala nuditi kavu i cigare. Hrvatska zastava bi trebala zamjeniti sahovnicu sa kavom i cigarima.A najgore od svega i sama pusim i kafenisem.I jedva cekam priliku da opet zbrisem vani da me pusti nacionalna manija kafenisanja i da mi se pluca malo napune divnim i cistim Engleskim smogom.Danas sam otrovna. Svi nesto baniraju pusenje, a mogli bi i mi! Nema mi goreg od izlaska vani, pa se vratiti u sitne ure kuci, a kosa i roba smrde po cigarama. Imam taktiku koju sam pokupila od frendice. Prvo ventam robu dan dva na buri, a onda operem. A kosu prije posla zamotam u vlazni rucnim koji sam naparila s nekim samponom il mirisom.Jerbo sam lijena i za oprati kosu danas il sutra, il rano ujutro izvan zora. Kad sam negdje izvan granica lijepe nase gotovo da i ne pusim. Kud svi tu i mali mujo. 1. ne dozvoljavaju mi pusit u kuci 2. ne daju mi pusit u kaficim i restoranima a ja labilna kakva jesam povlacim se za masama, al vise jer mi se ne da smrzavati dupe na -15c u vrtu. Pa ne pusim! I bolje za zdravlje. Nisam jos u 30ima al sam blizu, a stalno me zasipaju komentarima."Ako pusis nemoj piti antibejbi pastije" doce ti rak u maternicu, vrat uho grlo...ili "umrijeces od ovoga, onoga i svega!" Trenutno sam u fazi da bi radije imala rak ,nego bebu! Jos se ne osijecam spremnom, zapravo pitam se ocu li ikad! Imam jednu priju koju sam srela prosli vikend nakon par godina.Sjele smo na pice i cigare. Kaze ona meni." ja ocu bebu i ocu blizance! Presla sam 30tu odavno i puca me taj bioloski sat, ako ne nadem ljubav svog zivota u godinu dana, iznjet cu ga sama" a vidis nikad prije nije o tome pricala! Imam tipa za nju! "A nije ti danas lako ni usvojiti!A sve drugo kosta!"- govorim ja njome! Zene u Hr. kao single majke, pa mi smo jos u srednjem vijeku. Mislim se kad dode na prvi intervju, pitace je :"A zasto muzic nije dosao s vama, nije da valjda radi!" A tek proces papirologije i godine i status, ah da moras imati para! Al ona se vec raspituje. A neka...sretno! Ja ne planiram imati djecu,a i ovaj moj misli isto.Valjda nas nece puknut drukcije!A mozda i hoce tko ce ti ga znati.Sad me zaboli ova kava koju pijem i cigar sto pusim!

- 13:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.02.2007.

Lake Atitlan i hurrican Stan

U San Pedru smo ostali vise nego sto smo planirali. Plan je bio tjedan dana, ostali smo mjesec. Prvenstveno zbog predivne prirode, ne lazem, zbog jefinih barova i odlicne hrane, a onda i zbog hrpu "turista" koji su jednostavno odlucili provesti svoj zivot tu. Pa kud svi tu i mi. ...a imaju najbolje i najjeftinijie skole spanjolskog jezika, sto nam je savrseno odgovaralo. Jutra u skoli, veceri u jednom od improviziranih barova. ...y poco a poco, hablo espaniol. Inace dosta je lakse nauciti spanjolski u Latinskoj Americi(Guatemala ili Kolombija) nego u Spanjolskoj(znam ja, pokusala prije) U Gvati je spanjolski sluzbeni jezik, no s obzirom na veliku populaciju Maya, jos uvijek se pricaju Maya jezici i to 23 !!! Tako da kad Maye iz San Pedra podu do sela do San Marcosa, moraju se sporazumijevati na spanjolskom, jer se inace ne razumiju. Mene su smjehovi hvatali kad bi vidjela zenu Maya kako nonsalantno prica na mob i pijucka limenku coca-cole.Ne jer ne postujem njihovu kulturu, nego sto je tako sokantno za vidjeti ljude koji dan danas zive po svojim starim obicajima i nose tipicne nosnje koje su nosili stoljecima ranije. Inace San Pedro se pretvorio od u kolijevku katolicizma, tako da na svakom zidu skole,butige ili zgrade prave grafite ala ovaj Totalno slatko i zanimljivo. Bog te voli. Bog je s tobom. Isus je tvoj prijatelj. Svi smo mi djeca bozija...i tako. Taman kad je pocela sezona hurricana bebe i ja se odlucimo pokupiti i potraziti srecu u Antigui. Iako nam je San Pedro odgovarao po svemu, cijenama zivota i zabave, kisa nas je mlatila svaki dan i vise mi nije bila fora setuckati blatnjavim ulicama. Krajem rujna smo dosli u Antigu-u i toliko se odusevili da smo ostali 11 mjeseci. Ispostavilo se da je to jedna od boljih odluka sto smo donijeli u to vrijeme. Naime Hurrican Stan je totalno razorio pola jezera i vecina ljudi je ostala prisilno zarobljena na predivnom jezeru Atitlan. Kuce su sklizavale po blatnom terenu, ljudi umirali u masovnim poplavama i postajali beskucnici preko noci. Vojska i cete volontera je pokusavalo pomoci al putevi su bili uruseni, a ljudski zivoti unisteni. Cim bi se vrijeme nakratko smirilo poslali bi helikoptere da izvucu nekolicinu ljudi. Htjeli smo se vratiti al nam nisu dali. Antigua je bila pod blokadom. Sve sto nam je preostalo bilo je gledati vijesti i nadati se boljem sutra. I cekati da kisa prestane. A kisa je padala i padala i neumorno padala....vise od mjesec dana. A mi? Nas se zivot poceo kretati u nekom drugom smjeru, nasli smo stan i posao i frendove sto je najvaznije.I zavoljeli Antigu-u do besvijesti.

- 11:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 16.02.2007.

Jezero Atitlan

Moj prvi susret sa Guatemalom je bio na kvazi granici sa Meksikom..kako se ono zvase La mesija ili tako nesto. S obzirom da su me doslovno izbacili iz Mehika(o tome vise u kakvom drugom postu) nije mi bilo druge nego spakirati pola godine svog zivota u jedan backpack i sjesti na prvi slobodni mini bus za Gvatu-kako je od milja zovem. Granicni prijelaz je lako za opisati, prljav i uzurban,sa hrpom "trgovaca" sto mijenjaju pare po nekoj svojoj ludoj tarifi i 2 barake gdje ti navodno pregledaju putovnicu. I standovima brze prehrane citaj dalje...pecene piletine gdje ne bih sjela jesti da mi daju besplatno... Osmoro nas je bilo u busu i svi osim nas su isli na jezero Atitlan. Nama je cilj bio Xela-kako ga domaci zovu(ili Quetzaltenango)...nekako kroz pricu smo ga uspijeli preskociti i zavrslili u Pani, na jezeru. Panachel je nekad bio mali mirni gradic, koji se 70-80 tih godina proslog stoljeca slomio pod navalom "3 month hipija" i pretvorio u jako lose ljetovaliste onih koji ne znaju! "Oni koji znaju" idu u San Pedro ili San Marcos (a taj natpis te i doceka u San pedro De La Laguna) qien sabe sabe Uzeli smo prvu lanchu preko jezera to jutro, stigli u San Pedro i odmah po dolasku zakljucili da je Pedro pravo mjesto za nas. Lezerna atmosfera i hrpa malih nazovimo ih barova sa piljevinom umjesto poda i jeftinom Cubom i hrpom spanjolskih skola je bila idealna atmosfera za nas nakon hekticnog Meksika. Nekako smo uspijeli pronaci sobu sa balkonom i hamokom i pogledom sto puca na cijelo jezero na vrhu brda u Hotelu Francisko . Balkon smo dijelili sa Nemom, tipom koji je tu vec zivio 5 mjeseci.Inace iz Izraela, al moram reci netipican Izraelac.Miran i povucen, pisac po struci.. ...nastavak slijedi...odo papati

- 18:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.02.2007.

morocco dio drugi

Prosli trip u Morocco je bio u rujnu,2004. Bili smo u Spanjolskoj i uspjeli napeglati starce da voze do Fesa, Chauena, Sahare i Marakesha. Ovaj put smo letjeli iz Londona direkt za Marakesh. Starci su dosli dan iza, opet s autom i dodatnom prtljagom: parom Francuska/Nizozemska i djedom koji ima 84. Moram priznati da se grandad super drzao dok sam se provlacila guzvetinam Sukaa, palo mi je na pamet da hocu imati jos jednu koznu torbu i jos malo materijala i jos jedne babuske(tipicne Marokanske cipelice) i nesto nakita i kupila sam 5 pepeljara + jos 5 za pokloniti. Bemti ostala sam bez cigara Ovaj put smo samo jedno vece ostali u Hotel Essaouira, naravno tip nas je skontao odmah po ulasku i rekao da je soba br. 9 zauzeta, al da ce pokusati napraviti nesto sutra. Kasno, sutra smo vec ovdje u Dar Liqama Vlasnik ove dvije predivne kuce Mike nas je pozvao da ostanemo kod njega. Da sto bi se guzvali u losim hostelima, kad on ima kucu dvije..Starci ga znaju jos otkad su zivjeli i radili za njega u Saudiskoj Arabiji. Tip je velika zvjerka i ulagac u sve sto nosi pare.Multi-bulti kako se ono kaze!?! Inace u zadnje vrijeme su mu opsesije kuce po Europi kao ova i ova O da mozete si misliti kako sam uzivala u privatnom hammamu i bazenima, vrtovima i sobi.Krevet je bio fenomenalan, naj bolji madrac na kojemu sam dosad spavala, marka dreams! Ja sam vecinu svog vremena koristila za lunjanje ulicama Suka i shopingom bem kamera mi je na poslu pa ne mogu da poslikam plodove svog mucnog shopinga... Bili smo i u Essaoueri i odusevila sam se malim plavim gradom. Rekla sam, kad zaradim svoj prvi milion kupujem kucu u Marakeshu, a pa predomislila sam se, kupujem kucu u Essaoueri. A razlog naseg ponovnog dolaska u Maroko je bio i ovaj marathon kojeg je stara trcala. Naravno meni i bejbu ne treba razlog za putovanje Ja sam ovo posteno osvojila!!!Vraga mi joj poklonili, no da je pohvalim ostala je 3o zena koja je trcala polu-marathon i da su imali razlike u godinama sigurno bi nesto osvojila! Skontajte "Grandada" u pozadini, hehe! pa jos malo slicica... ova mica maca mi je bila preslatka dok se izlezavala na suncu i going home... Inace Marokanci mi nekad uzasno znaju ici na zivce sa svojim pravilima o slikavanju. Uvrijezeno je misljenje da fotografija krade dusu, osim ako im ne platis! Kenova!?! Tako da smo svakodnevno upadali u svade i nesporazume, jer cim vide kameru misle da slikas njih, a ne pogled ili zgradu recimo... Ne dam Dhiram iz principa!

- 14:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 14.02.2007.

Valentinovo doma ili u Nicaragui ili nevolje po putniku

Proslo Valentinovo sam docekala u Nicaragui, sa rusakom na ledima dolazeci u pretrpanom mini busu(ako se to uopce moze nazvati mini bus!!!?!) iz Leona u Granadu. Spomenucu da sam noc prije provela spavajuci u sobi bez krova, jt. pola krova, na krevetu od spuzve i kucnim zivotinjama oko nas. O da stigli smo kasno u Leon i bilo je nemoguce pronaci neku pristojnu sobu(citaj za 10 kuna) a da je ne djelis sa 500 ostalih individualaca. pa sam spavala u necemu slicnom ko sto je mojaafrika spavala. Sorry afrika moje slije su u Engleskoj. Da ne blebecem bezveze nakon dolaska u Granadu jedva sam docekala da iskoristim priliku sto je Valentinovo i kazem svom putno osvjestenom decku da mi je pun kufer spavanja u kolibama i da ga, nas castim sobom u jednom od luksuznijih (lux za nas dvoje)hotela u Granadi u Hotel Alhambra Bar sam se mogla na miru pokeksati bez primisli da cu zaraditi buhe ili nesto gore. Moram pohvaliti restoran Mona Lisu sto su nas primili bez rezervacije i spremili odlicne njoke. Sve u svemu fino Valentinovo, nisam dobila ruze, bar ne taj dan. Al mjesec dana kasnije jesam. B ima problema sa Valentinovom i ne slavi ga, sto nije ni iznenadujuce, s obzirom da mu je best friend umro bas 6 godina od danas. Ja sam se prestala zaliti i biti sebicna kucka, jer meni je svaki dan Valentinovo s njime.

- 12:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.02.2007.

nekad samo treba malo vremena

Nekad mi zene trebamo samo malo vremena ( i prostora) da se opustimo...kao ja Treba nam taj dio samoce i iako ne zelimo bit same, hocemo. Tesko za shvatiti , znam. Nekad nam treba samo slusati Bob Dylana Lay Lady Lay i razmisljati...ili bilo sto do Dylana i ne imati nekog iz druge sobe da ti vice: "i.............turn the music down I cant slep!" hm....good night i sjecati se proslih vremena i mozda uplodam ubrzo par slicica iz Marocca Tipican detalj iz Essaueire...plave barke Djamal El Fna Famozni raspadnuti dvorac o kojemu pjeva Jimi Hendrix - Castles Made Of Sand Down the street you can hear her scream "you're a disgrace" As she slams the door in his drunken face, And now he stands outside and all the neighbours start to gossip and drool. He cries "Oh girl, you must be mad, What happened to the sweet love you and me had?" Against the door he leans and starts a scene, And his tears fall and burn the garden green. And so castles made of sand, fall in the sea, eventually. A little Indian brave who before he was ten, played war games in the woods with his Indian friends, and he built a dream that when he grew up, he would be a fearless warrior Indian Chief. Many moons passed and more the dream grew strong, until tomorrow He would sing his first war song, And fight his first battle, but something went wrong, Suprise attack killed him in his sleep that night And so castles made of sand, melts into the sea eventually. There was a young girl, whose heart was a frown, Because she was crippled for life, and couldn't speak a sound And she wished and prayed she would stop living, so she decided to die. She drew her wheel chair to the edge of the shore, and to her legs she smiled "You won't hurt me no more." But then a sight she'd never seen made her JUMP AND SAY "Look, a golden winged ship is passing my way" And it really didn't have to stop...it just kept on going. And so castles made of sand slips into the sea, Eventually

- 00:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #