nothing but trouble

četvrtak, 22.02.2007.

Lake Atitlan i hurrican Stan

U San Pedru smo ostali vise nego sto smo planirali. Plan je bio tjedan dana, ostali smo mjesec. Prvenstveno zbog predivne prirode, ne lazem, zbog jefinih barova i odlicne hrane, a onda i zbog hrpu "turista" koji su jednostavno odlucili provesti svoj zivot tu. Pa kud svi tu i mi. ...a imaju najbolje i najjeftinijie skole spanjolskog jezika, sto nam je savrseno odgovaralo. Jutra u skoli, veceri u jednom od improviziranih barova. ...y poco a poco, hablo espaniol. Inace dosta je lakse nauciti spanjolski u Latinskoj Americi(Guatemala ili Kolombija) nego u Spanjolskoj(znam ja, pokusala prije) U Gvati je spanjolski sluzbeni jezik, no s obzirom na veliku populaciju Maya, jos uvijek se pricaju Maya jezici i to 23 !!! Tako da kad Maye iz San Pedra podu do sela do San Marcosa, moraju se sporazumijevati na spanjolskom, jer se inace ne razumiju. Mene su smjehovi hvatali kad bi vidjela zenu Maya kako nonsalantno prica na mob i pijucka limenku coca-cole.Ne jer ne postujem njihovu kulturu, nego sto je tako sokantno za vidjeti ljude koji dan danas zive po svojim starim obicajima i nose tipicne nosnje koje su nosili stoljecima ranije. Inace San Pedro se pretvorio od u kolijevku katolicizma, tako da na svakom zidu skole,butige ili zgrade prave grafite ala ovaj Totalno slatko i zanimljivo. Bog te voli. Bog je s tobom. Isus je tvoj prijatelj. Svi smo mi djeca bozija...i tako. Taman kad je pocela sezona hurricana bebe i ja se odlucimo pokupiti i potraziti srecu u Antigui. Iako nam je San Pedro odgovarao po svemu, cijenama zivota i zabave, kisa nas je mlatila svaki dan i vise mi nije bila fora setuckati blatnjavim ulicama. Krajem rujna smo dosli u Antigu-u i toliko se odusevili da smo ostali 11 mjeseci. Ispostavilo se da je to jedna od boljih odluka sto smo donijeli u to vrijeme. Naime Hurrican Stan je totalno razorio pola jezera i vecina ljudi je ostala prisilno zarobljena na predivnom jezeru Atitlan. Kuce su sklizavale po blatnom terenu, ljudi umirali u masovnim poplavama i postajali beskucnici preko noci. Vojska i cete volontera je pokusavalo pomoci al putevi su bili uruseni, a ljudski zivoti unisteni. Cim bi se vrijeme nakratko smirilo poslali bi helikoptere da izvucu nekolicinu ljudi. Htjeli smo se vratiti al nam nisu dali. Antigua je bila pod blokadom. Sve sto nam je preostalo bilo je gledati vijesti i nadati se boljem sutra. I cekati da kisa prestane. A kisa je padala i padala i neumorno padala....vise od mjesec dana. A mi? Nas se zivot poceo kretati u nekom drugom smjeru, nasli smo stan i posao i frendove sto je najvaznije.I zavoljeli Antigu-u do besvijesti.

- 11:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #