Prosli trip u Morocco je bio u rujnu,2004. Bili smo u Spanjolskoj i uspjeli napeglati starce da voze do Fesa, Chauena, Sahare i Marakesha.
Ovaj put smo letjeli iz Londona direkt za Marakesh. Starci su dosli dan iza, opet s autom i dodatnom prtljagom: parom Francuska/Nizozemska i djedom koji ima 84.
Moram priznati da se grandad super drzao dok sam se provlacila guzvetinam Sukaa, palo mi je na pamet da hocu imati jos jednu koznu torbu i jos malo materijala i jos jedne babuske(tipicne Marokanske cipelice) i nesto nakita i kupila sam 5 pepeljara + jos 5 za pokloniti.
Bemti ostala sam bez cigara
Ovaj put smo samo jedno vece ostali u Hotel Essaouira, naravno tip nas je skontao odmah po ulasku i rekao da je soba br. 9 zauzeta, al da ce pokusati napraviti nesto sutra.
Vlasnik ove dvije predivne kuce Mike nas je pozvao da ostanemo kod njega. Da sto bi se guzvali u losim hostelima, kad on ima kucu dvije..Starci ga znaju jos otkad su zivjeli i radili za njega u Saudiskoj Arabiji. Tip je velika zvjerka i ulagac u sve sto nosi pare.Multi-bulti kako se ono kaze!?! Inace u zadnje vrijeme su mu opsesije kuce po Europi kao ova i ova
O da mozete si misliti kako sam uzivala u privatnom hammamu i bazenima, vrtovima i sobi.Krevet je bio fenomenalan, naj bolji madrac na kojemu sam dosad spavala, marka dreams!
Ja sam vecinu svog vremena koristila za lunjanje ulicama Suka i shopingom
bem kamera mi je na poslu pa ne mogu da poslikam plodove svog mucnog shopinga...
Bili smo i u Essaoueri i odusevila sam se malim plavim gradom. Rekla sam, kad zaradim svoj prvi milion kupujem kucu u Marakeshu, a pa predomislila sam se, kupujem kucu u Essaoueri.
A razlog naseg ponovnog dolaska u Maroko je bio i ovaj marathon kojeg je stara trcala. Naravno meni i bejbu ne treba razlog za putovanje
Ja sam ovo posteno osvojila!!!Vraga mi joj poklonili, no da je pohvalim ostala je 3o zena koja je trcala polu-marathon i da su imali razlike u godinama sigurno bi nesto osvojila! Skontajte "Grandada" u pozadini, hehe!
pa jos malo slicica...
ova mica maca mi je bila preslatka dok se izlezavala na suncu
i going home...
Inace Marokanci mi nekad uzasno znaju ici na zivce sa svojim pravilima o slikavanju. Uvrijezeno je misljenje da fotografija krade dusu, osim ako im ne platis! Kenova!?! Tako da smo svakodnevno upadali u svade i nesporazume, jer cim vide kameru misle da slikas njih, a ne pogled ili zgradu recimo...
Ne dam Dhiram iz principa!