nothing but trouble
utorak, 13.03.2007.
zasto ne volim Cubu, jer ste vi to trazili! post prvi
 hm...odakle poceti. O tome da ce ovo biti jako dug i edukativan post, dva..mozda tri... Da se razumijemo odmah na pocetku, nije da ja ne volim Cubu, ali je ne volim...toliko da bih rekla da je volim. A sto ne volim, ne volim vidjeti ono sto sam vidjela i dozivjela, i hebo ti sve te prelijepe plaze i muziku, kad nesto ne stima. Jesam se sad malo smijesala. Ovako pocet cu od pocetka...Cuba je nakon Morocca i Perua bila moja top destinacija...uvijek me je privlacio taj karipski otok prepun salse i bacardija, cohibe i pobune...Ovaj post pisem iz backpack atmosfere i govori o ljudima i njihovim cudima, o dobrim i losim stranama Kube. Vecinom o prvom dojmu koji se protezao do zadnjeg dana. I jadnom sustavu koji funkcionira za sve osim za Kubance same! Opisat cu ja i Havanu i tamno ljubicasto nebo, plaze Varadera i Santu Claru,ali i dati neke crtice koje su meni ostale u ruznom sjecanju...Inace svi vi koji volite ljeno ljeskariti na plazi i sipkati koktelcice i ne upoznati zemlju u pravom smislu rijeci, slobodno prestanite citati, jer vas ovo nece ni zanimati, nit cete skontati bit i srz svakog putovanja, a to je upoznavanje zemlje i kulture, a pri tom ih postovati! Davnih dana sam se prestala svadati s ljudima koji su bili na Kubi... za 2 tjedna godisnjeg u allinclusive hotelima i nisu prstom makli dalje od svoje plaze, niti su vidjeli kako zemlje funkcionira i onda mi kazu da oni vole Kubu i da sam ja luda!!! Na Cubu smo isli u slobodnom aranzmanu, let je bio iz Gvatemale, preko Costarike. Amo reci da je tu sve pocelo...let se trebao popuniti sa masom Amera, (kojima je a to svi znamo zabranjeno ici na Kubu,bar iz njihove maticne zemlje) Ovo je sad lose za Costu, sat vremena smo cekali na ukrcaj, u kojemu sam ja morala ostati u avionu sa hrpom Kubanaca, jer sam ja iz Hr. pa mi cak nisu dali da se iskrcam na pola sata bar maznuti neki Mcdonalds. Toliko o Kostarikancima, tad sam prekrizila njihovu zemlju sa svoje liste i nasilnicki pokazala svoje nezadovoljstvo otfkujuci slucajnom sluzbeniku na izlazu aviona(koji me nije pustao!!!): " Da ima drugih zemalja gdje cu svoje $$$ vrlo rado potrositi!" Tocno prije godinu i 3 mjeseca, znaci 2 dana prije nove godine. Nova godina 2005/2006. Vec na aeroodromu na imigraciji su poceli svoju spiku:" Odakle si? Zasto dolazis na Cubu? Sto radis ovdje? Zasto? Kako?Gdje ces odsjesti? Jesi li clan tog i tog drustva/fotograf/reporter? Kako ti se mama zove?" Nakon sto su nas napokon pustili, trebalo je proci carinu i cekati jos jedno 2 ure da bi na red dosao novac!S obzirom da smo dolazili iz Gvatemale, ponijeli smo samo dolare, jer smo njih samo i imali. Koji zajeb. Naime na dolare se (kako su Americki) naplacuje 10% provizije, a na funte il eure(jedine druge sto primaju) 1-2%...puno ciki, jer dosta turista to ne zna, a mi backpakiramo, pa nam je svaki cenat bitan. Omjer je 1/1, znaci dobili smo 90 $. Vec je bilo kasno predvece i topli zrak nas je oplahnu na izlazu van, palme i zgrade ala Majami ...oko nas se sjatila masa taksista. Svaki sa svojom cijenom, na kraju smo izabrali zuti, jer sam citala da su ti najjeftiniji. Inace znala sam neke Kubance otprije,(tocnije par muzicara koji su emigrirali u Antiguu,Gvatemala, da se pohvalim Buena Vista Del Corazon, 2. postava orginalne Buena Viste Social Club) Nisam ga razumjela ni rijeci, mozda svaku prestupnu. Inace da se razumijemo, tecna sam u spanjolskom, al njihov naglasak je podmukli tromi, kao da imaju knedlu u grlu i jako gutaju slova! Vozio nas je 10 -15 minuta do Ciudad Vijeha, nadzirala sam panoe tipa" 46 godina revolucije" il tipa" Svi za jednoga, jedan za sve:Castro!" zanimljivo pomislih, u nas stoji Vip ili Topshop il sta ja vec znam!!..dovezao nas je odmah do vrata privatnog smjestaja koji sam rezervirala telefonom, tjedan dana ranije.Inace preporuka jednog tipa iz Buene V. Starija onak malo prosijeda zena mi je otvorila vrata, kad smo se predstavili primila nas je u kucu. Kuca se sastojala od dugackih skala sto vode u stan povise s minimalno namjestaja i par stolica za ljuljanje. Posjela nas je u ljuljajuce stolice i pocela se ispricavati da nas ona ocekuje tek 29, a ne 28 i da za veceras nema mjesta kod nje, a moguce ni za sljedecih par dana! Da je sve vec rezervirano za Novu Godinu ...pa znam, rekoh, ja sam rezervirala 5 dana! Rekoh joj !- tu se snuzdila i pocela zvati susjede da ce nam pronaci neki drugi smjestaj. Na kraju smo zavrsili u kuci preko puta, u jedne "crnke" u sobi na katu, za istu cijenu 25$ noc. Vec je bilo 9 navecer, a mi umorni i gladni, odlucismo napraviti stroll po Havani nocu i naci nesto za pojesti. Ne znam jel zato sto je bila noc, al sumorne ulice i zgrade zadnji put opiturane 1959 su odavale trosan i jadan izgled, pogled u otvorene dnevne boravke u kojima je jedna, eventualno dvije stolice za ljuljanje, stara telka i "kobasa" kucak ispred. Masu ljudi koji jednostavno samo cilin na ulici. Atmosfera koja je bas za Kubu opisati. Romanticno, al jadno, iznenadujuce, al tuzno. Svi su prijateljski nastrojeni, svi pitaju odakle si, svi pricaju s tobom i svakog zanima svijet izvan Kube! Netko me je prije puta na Kubu upozorio na Jiniterose- ljudi sto prezivljavaju od turista na nimalo ugodan nacin, prevaranti, al ne jer hoce da budu, nego jer moraju. Uglavnom za naci neki shop butigu na Kubi je nemoguce, ista stvar sa restoranima. Oni postoje samo u de lux hotelima, i vec smo pomalo bili izivcirani od te cijele naporne atmosfere, no najvise umorni i krenkavi od puta, odlucimo da ak nademo nademo, ak ne bice hrane i sutra ujutro. S obzirom da cigar nisam zapalila vec od jutra, a bez hrane mogu,bacih se u potragu cigara. Na po puta do neke trafike, uljece tip, da on ima taj i taj klub, da je on nas najbolji prijatelj, da sto hocemo i onaj njihov tipican sto cujete u filmovima "Mami i Papi", meni i Joksu. Kazem umorna sam, samo ocu cigar zapaliti, i nesto pojesti i nisam raspolozena za pricu, jer ti si vec 101 koji me pegla za istu stvar. Tip se ne odljepljuje, pa ga saltam Joksu, koji me nervozno poglediva preko oka. Aha evo i trafike, koliko imam, 10$, koliko su cigari? 2$ lucky strike...moze daj jednu kutiju. Tip daje kutiju i vraca ostatak 2$, gledam ga u cudu i kontam jebalo ih to njihovo free skolstvo kad ne znaju oduzimati. Kazem :" ej ti trebas mi vratiti 8$ nazad , a ne 2$!!! " Njegov odgovor me je sjebao :" Ne MAMI, tvoj prijatelj je kupio mlijeko u prahu od 6$ i ovo ti je ostatak" Ama koji prijatelj, jesi li ti lud? Pocela sam ljutito i nerazgovijetno....al ovaj ne vraca pare i ostaje pri svom. Tvoj prijatelj je kupio mlijeko! ...naravno da ce MOJ prijatelj vratiti to mlijeko u prahu u roku pola sata i dobiti lovu nazad.Svak svakoga pomaze, svi su jedni na Kubi, svi osim Turista, njih treba izmust koliko mozes! Lekcija prva naucena! Joks vec ispaljuje, i jebe im nanu i sve, pa to je jedino s cime smo izasli vani, djes sad nac sto pojesti za 2$ ??? Vratili smo se u nasu sobicu gladni, zedni i jos umorniji nego sto smo izasli. Kreveti su bili razdvojeni, a kako je ovaj moj metar i 94, uvijek ih spajamo, tako da se on moze ukoso ispruziti, a meni sto ostane, jadan kantuncic! Nakon sto smo pomakli krevet ni za milimetar, uljece crnka: Da jesmo li mi normalni? Da sto micemo krevete? Da su joj estranherosi vec polomili dva kreveta...da kreveti kostaju bogastvo...da nas ona hoce van iz njene kuce odma, isti cas! Joj majko moja mila, vadi me iz ovog pakla! Najrade bi je sakom pukla, al de cemo ondar spati? Smireno sto sam mogla smirenije sam joj objasnila, da nismo znali da se kreveti ne smiju micati i da je nismo htjeli uvrijediti na niti jedan nacin, i da se strasno ispricavamo i da nam dopusti da ostanemo bar ovu noc i da cemo sutra odmah potraziti novi smjestaj! Pustila nas je, mrzovoljno, al kupili smo joj jednu bocu vode od 2 $, pa ju je to nekako kao smirilo.Kucka!!! Legli smo spat, svaki u svoj krevet i s hrpom pitanja u glavi. Ja sam se pitala, jesmo li pogrijesili sto smo bukirali let za 2 tjedna, jer ovo je pocelo opako. Inace nakon zivota u Centralnoj Americi, malo sto me moze razocarati, no sad sam se stvarno pocela pitati. Neke od cinjenica, vise sljedi u sljedecem postu: Kubanci vole Castra, jer ga NE SMIJU mrziti! Kubanci ne smiju uci u isti nocni klub ko i ja, svi smo mi odvojeni! Jedan za turiste, drugi za domace. Mi naravno mozemo u domace. Kubanci zaraduju svoj novac u kubanskim pesosima, turisti koriste Konvertibilni peso. Svi shopovi, a nema ih puno prodaju svoju robu u Konvertibilnim pesosima. Kubancima nije dozvoljeno koristiti konvertibilni peso, kako kupuju robu i hranu, nemam pojma, varaju strance ko mene Kubanac me nije mogao dovesti do ulaza aerodroma, kad smo se vracali, u strahu od policije, jer je Kubancima zabranjeno druziti se s turistima Nastavak sljedi...kad mi se stigne tipkati...ima tu dva tjedna pakla! Opcenito prvi dojam inace ne pikam, no ne znam zasto je ovdje sve poslo k vragu, jer nije sve bilo tako lose na Kubi, moze biti i gore... |
- 14:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O BLOGU
Moja zapazanja o svijetu opcenito, moj zivot u Centralnoj Americi, Engleskoj i Hrvatskoj... dosta putopisa i gluposti koje mi padnu na pamet Propaganda finih slija I want it all and i want it now!!!  email me @ blacklady_b@yahoo.com
linkam ja, linkas ti
Blog.hr imgsha Forum.hr Monitor.hr Travelmages Moja nova okupacija - Facebook rules! Wedding Photos by Source Images Best of Best Travel Images by Jordan Banks  bacim oko na njih : Annabelle Anspik Atlantik ava Babyblue55 Night photo ltd. Demny, just Demny Fear Of Flying JoysieGlamour KultPublisher Ljubav,panika, navika... marisi mojaafirka pixy Rubia pjesak u gacama xiola bleu travel freak Zoe zvrk      Arhiva bloga SheDevil: Is She Devil? srpanj 2004 kolovoz 2004 rujan 2004 listopad 2004 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||