|
O PINKDRESS
Pinkdres
je jako osjetljiva na nepravdu
pati kad drugi pate
voli mice mace i zeli jednu
voli svoj laptop
ne moze bez interneta,al
moze prezivjeti bez mobitela
zivcira njegova mama
i ostatak obitelji po tom pitanju
rijetko kad place
al kad place onda je ozbiljno
dobru mjuzu na radiju
shoping shoping shoping
je nezadovoljna trenutnim zivotnim
statusom
da putuje tj. "guza nikad ne da mira"
da zivi u neobicnim zemljama
sto nekad sanja na spanjolskom,
a nekad na engleskom
da puno prica (bez ikakvog smisla
sugovorniku)
da konstantno mijenja misljenje
Obozava Dubrovnik, London, Antigua(GT)
Gvatemalu i Morocco
nedostaje jo sunce...more...ljeto
vesele je na neki cudan nacin jesen i tuzni listovi
voli sol na kozi i
odsjaj sunca na crvenim krovovima Dubrovnika
dir po Stradunu
crno vino, mada od viska boli glava
siva svoje vlastite kreacije
plesati u disku
sminku, a pogotovo kad ti je netko drugi nanosi
materijale
second hand shopove
i markete
finu art photography
tamno zelenu boju i bold plavu od nedavno
voli pizzu i pastu
miris turske kave ujutro
je neodlucna
ne voli Cubu i Mexico
zivciraju je prepotentni tipovi
i mamine maze
ne voli zimu
i hladnocu
ne zeli djecu
sto pusi cigare
ne voli neimastinu
i copy cat osobe
mrzi sve praznike(osim
kad je neradno)
ne voli rad i red
boji se samoce

Zasto bas Pinkdress???
Zato sto je sve ostalo sto sam pokusala bilo zauzeto il vec upotrebljeno
Pinkdress blog je dobio ime na racun jedne pink dress haljine kupljene davne 2005 u Gvatemali
|
nothing but trouble
četvrtak, 15.03.2007.
Cuba part threeeeeeeeeeee
|
Dinamo je pobijedio!! he-he, jessssssssssss
Uvijek postoji netko kome se nesto ne svida. To je tako u ovome svijetu. I dalje bi molila ljude da idu po onoj staroj " prvo ispeci, pa reci!?!
Kubanci se ne smiju družiti s turistima, no ipak možeš odsjesti u Casac particular i voziti se u taxiju sa kubanskim vozačem.
Jel znate zasto je to tako? Zato sto je turizam otvorio svoja velika vrata tek prije 5 godina, kad je Castro skontao da ljudi nemaju od cega zivjeti i da zemlja propada. Zato postoje Casa Particulares, prije toga im nije bilo dopusteno primati ljude u kucu. Znam kao fact, jer su mi to moji domacini, Kubanci pricali. Dotad su turisti smjeli boraviti samo u registriranim drzavnim hotelima. Ah da, svi su hoteli drzavni! I taksiji btw!
Kubanci će te prevariti na ulici, jer vide u tebi nekoga tko je jedan od glasača koji je izabrao vladu u svojoj zemlji, koja podržava politiku SAD-a. S druge strane to ti se neće desiti u Ciudad de Mexicu, jer tamo cijeli centar grada čuvaju zaštitari sa pancirkama i dugim naoružanjem (P.B.I.).
Ko prvo ne glasam, jer me politika i ne zanima, moj bad! Svaki turist na Cubi se tako gleda, nisam ja jedina kojoj se to dogodilo, neki samo imaju malo vise srece. U Gvatemali u Mc donaldu-koji mrzim, cuvari cuvaju vrata sa sacmaricama koje su vece od njih.Tocno! Isto tako i u Mehiku, a sve zbog USA!- na koju moja noga nije i nece krociti iz recimo takih nekih razloga! No to im ipak mislim, ne daje za pravo da te gledaju ko setajuci $$$
Na Kubi nećeš naći Mc'Donalds i SavenEleven, ali zato je zdravstvo besplatno.
Kakve koristi kad nema ljekova i opreme? A zasto, zato sto je Amerika stavila embargo na Cubu.Al ja tu ne podupirem ikoga nit me je briga!
No dosta o ovome, smatrala sam da moram obrazloziti neke stvari i tipkati onako kako sam ih ja dozivjela.
Bas me zanima koliko bi/ce vatri uzburkati postovi o Mehiku i Gvatemali, a tek o El Salvadoru i Nicaragui.(ako jos netko nije skontao, tamo sam zivjela protekle dvije godine i to ne ko turista. I nemam bogatog tatu il mamu da placa racune okolo. I da morala sam raditi ko i oni, i da zaradivala sam istu lovu ko i oni! Disala isti zrak, jela istu hranu...da ne idem u dugo, imala isti hepA)
Vrijeme se mijenja, zemlje se mijenjaju, svatko ima svoje misljenje o svemu. Sto je ok. Ne bi bili ljudi da nemamo.
Bueno, Cuba dio treci

Novu godinu smo odlucili provesti na jednom od obliznjih trgova, gdje smo to jutro ispijali mojitose...Ignacio nam se pridruzio, (inace student trube koji zivi na Cubi vec mjesec dana.Preko neta je upoznao jednog od najboljih ucitelja trube, dogovorio se s njime i dosao i eto. Ignacijo je rodom iz Chile-a, no njegovi su zbog politicke situacije morali prebjeci prvo u Mehiko, pa onda u Canadu kad je on imao 6,7 )
Da nije muzike ne bih bio ovdje!- kaze mi! Jer iako sam Latino, za njih sam gringo! Iseljenik...
Muzika me je odusevila na Cubi, iako sam vec otprije cupkala na Salsu, tek sam tad skontala da zapravo pojma nemam i da klinka od 7 godina bolje vrti guzom od mene! Muzika je na svakom koraku, tresti iz radija, starih kazetofona, svira se na ulici i esens je Cube.
No svi trgovi su bili ogradeni zicom, pa tako i ovaj nas i ulaz se trebao unaprijed rezervirati, a naplacivao se debelo! To nisam ocekivala, no ocito da na Kubi ima ljudi/turista dubljeg depa, sto naravno vlast prepoznaje, pa sto im onda ne naplatiti?
Novu godinu smo docekali iza zice sa ostatkom manje sretne i bogate ekipe...
...nakon sto nam to bas i nije bilo napeto odlucismo poci u jedan od obliznjih kafica u kojem se Ignacijo opijao.
Dok smo setali ulicama, odjednom su nas pocele zalijevati broke vode. Bila sam mokra do kosti, svi mi! Crvena majica je pocela pustati boju, a ja sam se nasla opiturana po cijelom tijelu! Trcakarali smo kris-kros ulicama dok su ljudi umirali od smijeha sto su ispraznili jos jednu broku vode na mene.
Na Kubi se inace vjeruje da prolijevanjem vode iz broke tik iza nove godine cistis sve negativne stvari koje su ti se dogodile u prosloj i otvaras vrata novim boljim danima.
Cetvrti dan smo odlucili poc do Vinjalesa. Susjed od susjeda nam je odlucio pomoci i preporuciti nekog "ilegalnog taksista kojemu treba svaki posao" Za dobru cijenu nas 3 mozemo jeftino doci do Vinjalesa i usput stati gdje nam se prohtje. Cijena je bila kao i autobusna, pa smo odlucili prihvatiti i dati radije nekome komu treba nego onome tko ima!
Dogovor je pao u 5 ujutro ispred nase kuce, cekali smo do 6, u 7 jos uvijek nikoga nije bilo, pa smo odlucili poci na autobusni kolodvor, koji je naravno bio pun puncat sve do navecer. Taman kad smo se okrenuli i odlucili poc kuci pjevajuci, tip nas zaustavi i pocne se cijenkati. U biti on cak ni nije bio taksista nego je zivio u Vinjalesu. Pogodili smo neku bakpak cijenu i unisli u raspadnutu ladu koja se jedva drzala i imala rupe po podovima.
Naravno da je Jord svakih 5 minuta htjeo nesto slikavati, a Marina je svako 5 minuta htjela pisati. Marina-njemica koja radi u jednom njemackom sindikatu u Berlinu. Al htjela je podijeliti taxi sa nama, pa hajd, sto vise to bolje!
U Vinjales smo stigli oko podne, dok smo nasli smjestaj podne ipo.Ostali smo u jednoj casi p. po preporuci Livija. Obitelj od troje, majka sin i kcer, oca nije bilo. Za docek su nam napravili mojitose i to je bio naj mojito sto sam ikad probala.S obzirom da sam u to vrijeme glancala bar u Gvati, zanimao me je tajni sastojak.
Sin mi je pokazao sto sve tocno ide u pravi mojito + neki njegov trik, koji sad necu podijeliti sa vama, nego sa mladjim braletom koji ide ubrzo na Gastro...hehe a vi ostali patite dokle ne dodete ovamo na more i upoznamo se, pa vas pocastim! Sve osim spavanja je bilo extra, pa ipak kad su nam ponudili veceru, odlucili smo dati im priliku. S tim da su nas zamolila da ne visemo na velika zvona da cemo papati jastoga. (S obzirom da je taman bila niska sezona u kojoj ih ne smijes hvatati) NO eto kod njih se bas to vece naslo par...dosetali sami... to je bila najbolja vecera koju sam jela na Cubi i naj susretljiviji i ljubazniji ljudi ikad.
Jos uvijek imam njihovu adresu i preporucila sam ih svima koji idu u Vinjales i ako koga ikad zanima, javite na mail?
Vecer smo izasli vani u Case De la Musica i jos jedan obliznji disko,klub. Odusevila sam se sa mjuzom, kupila jedan cd od lokalnih izvodaca i upoznala zanimljiv par iz Zeneve, francuzicu i albanca na medenom mjesecu. Pricali su mi kako su ih u all inclusive hotelu u Varaderu docekali zohari i kvravi ulosci u sobi nepromijenjene posteljine, a hrana je bila neprobavljiva i neskuhana svinjetina. A ja jela najbolju veceru ikad dotad!Napila sam se ko mila majka od ruma, cigara i muzike...plesala ko luda i upoznala jako finog decka koji se ponudio da nam pokaze okolicu Vinjalesa. (za nesto $$$ )Vinjales je predivan i ima taj slican izgled kao i Kina, s misticnom maglom sto se dize lagano s jutrom ,dok sunce obasjava brezuljkaste naslage crvene zemlje koja se staplja sa zelenim poljima i oranicama...nesto predivo i za svakome preporuciti.

2 dana i vratili smo se u Havanu gdje jednostavno nisam mogla vjerovati cijenama koje traze za oldtajmere, od 150$ dnevno pa navise...a meni je bas ono bila fora da se provozam u jednome od njih. Zadovoljila sam se pozirajuci kraj jednoga za 1$
Posli smo po ren-a-car-ovima za naci nesto pristupacnije i prizemnije. Nas dvoje, Marina i Ignacijo skupa da bude jeftinije i zabavnije. Plan je bio poc u Trinidad i Santu Claru i Cjenfuegos i okolicu...malo tu...malo tamo.
Domacini su nam opet dali preporuku za gdje odsjesti, kod njihovih rodaka. Voziti auto po Cubi od tocke a do tocke b je gotovo pa neizvedivo. Cestovne oznake ne postoje, znakovi ne postoje, smjerova nema, imas mapu i pici, al tu i tamo treba i stati i odluciti kamo, kojim putem, ili lijevo il desno. Jako neugodno, jer ni mape ne pokazuju najbolju rutu, pa zavrsis negdje bogu iza nogu.
A ako nekome stanes i priupitas kuda za Trinidad recimo, slobodno ce se ponuditi da ti pokazu. Sto ce se nakraju ispostaviti u njihovu korist i u njihovu smjeru, a u suprotnom od kojeg ti ides.
I tako opet ispocetka, zanm samo da se voznja od 3 sata pretvorila u pakao od 6.
Putevi su ok, ono ni nasi doma nisu puno bolji, pa ne mogu pretjerano kritizirani. Pa jebena Gvatemala ima bolje ceste od Hrvatske!
Po putu mali milijon Kubanaca, svi stopiraju, i svi cekaju il pokusavaju naci neki prijevoz za na posao! Ima buseva, al oni nemaju para! Jer busevi se trebaju platiti, nisu besplatni ko skolstvo i zdravstvo, a raditi moras, da prezivis. Cudna ta Kuba, pola toga je besplatno, a pola nije.
Pratim velike bilborde sa komi porukama "jos smo skupa" i "izdrzat cemo mi jos 46 godina" il "anti-USA propaganda" -koja me nasmijava do smrti, a dobra je moram priznati i pametno sastavljena, sad mi bas ne pada na pamet kako su ono nesto bili spjegali...i mrsave krave sto pasu po poljima...
Inace s pocetkom svake nove godine 1.1 Castro drzi govor na Trgu Republike,ove godine ga nije bilo, prvi put u 46 godina...imao je zdravstvenih problema...znam jerbo sam se pojavila na trgu ja i milijon drugih koji su iscekivali isto...bilo je eci-peci-pec-ocu-necu-doci!!!
Stigli smo kasno predvecer i pronasli parking kod jedne stare bakice.
Ono sto nas je sutra docekalo i zateklo i iziritiralo da do kraja prekrizim Kubu zaista iziskuje poseban post...a do tad...odo vani na sunce, gustat kavicu i razmisljati kako mi je dobro!
|
|
|