Marketing
Cuba part two
offpost
Danas sam bila vrijedna, cistila sam cijelu kucu od podne do cetiri. Ribala sam pipe octom, cistila mracne kantune, micala police, dizala namjestaj...jer ipak mislim da selimo iz ovog stana. A vlasnica stana je totalni freak, nasa, al zivi u Njemackoj vec godinama. Pa je ocito poprimila njihovu ideologiju. Kad mi je predavala kljuce od stana, posteno mi je napravila listu kako sto cistiti u stanu,od plocica do nocnog ormarica. A ja kakva jesam nemam i nisam imala vremena biti dobar i uzoran ucenik,sjedni jedan! Da nas je skontala ovijeh zadnjih mjeseci, pao bi joj mrak na oci. A stvarno tko jos kupuje bijelo plavi namjestaj, njemci??? + sto me sused beje vec par mjeseci sa obnovom svog stana, pa ne da ne mogu spavati do 10 ujutro od buke, nego mi se jos napunila puna kuca prasine i raznih mirisa pitura i lakova.
Ah prednosti zivota u stanu u zgradi!
Cuba...
Bueno, dje sam ono stala...ah da...ujutro nas je crnka probudila, vriskom i stiskom da kako to da jos nismo iselili? Da sto se mi mislimo tko smo mi? Glupavi estranherosi sto nju ne postuju!!! Sva sreca da se pozalila onoj kod koje sam REZERVIRALA sobe u prvom slucaju, pa se ova jadna zenica sazalila nad nama i stjerala neku glupavu njemicu iz njene sobe!!!Heh ipak su ljudi zakon! Livio i ne sijecam se njenog imena,doce mi...
Havana prvi dan, ne znamo gdje lupamo...Prvo smo pojeli dorucak u zenice, nije puno al je kajgana s nesto kruha i namaza, i ananasom. Nikad nisam tak lizala prste od ananasa.kOji dobar ananas!Ne ovaj nas uvezeni iz tko zna gdje!
Joks je vec pospremio svoju camera bag i prvi stroll po ulicama Havane nas zapanjuje. 2 ulice smo od Prado ulice koja je kao glavna ulica, nesto slicno ka ona u Barci, zapravo na isti princip, prekopirana. Duga ko nas Stradun, ma jos duza...preko puta Havana Vijeha. Havana Vijeha, Havana Vijeha idemo! No Joks hoce da provjeri Malekon, mislim da se tako pise. Pa smo niz Prado dosli do mora, a od mora nesto predivno...riva koja se zavija u zaljev, sa setalistem i starim oronulim palacama, dugom cestom sto se zavija i da old tajmerima na njoj. Ovo je Cuba rekoh Jordu - ne obaziruci se na jos jednog koji mi zeli biti prijatelj.
Da se razumijemo na Kubi ti svak zeli biti prijatelj, jer
Dok se provlacimo oronulim ulicicama Havane,zamjecujem ljude oko sebe. I ono sto vidim u njihovim ocima je neopisiv osjecaj dosade prozet depresijom. Par klinaca igra na frnje po blatnjavoj tek mahom opranoj cesti, zaustavljaju me i povlace, svaki natuca nesto engleskoga. missy...mami...jel imate frnje ili cokoladicu? A mozda olovku il kemijsku? Vadim jednu kemisku i dajem svoj prilog.
Natuknica, ako ikad idete na Cubu, ponesite sto vise sapuna, carapa (hulahopke, steznike, gacice) cokoladica ili olovki, nakon sto sretnete neke drage i prijazne ljude bit ce vam zao sto im niste poklonili nista.
Jer tako to funkcionira na Cubi.
Havana Vijeha here I come! Ocarana sam Havananom, na ulici ljudi improviziraju stol na koljenima dok igraju domino-inace igra Kubanaca, u drugoj brico sisa nekog tipa, ono na sred ulice.
Zivot ide dalje sa nama il bez nas, hodamo satima.Klinci igraju bejzbool sa obicnom motikom il stapom, jer se nema. Sve su zgrade u losem i rusevnom stanju, nema piture il materijala za popravak fasada, nema nicega, nema ama bas nicega osim ljudi, ruma i cigara.
I ta zakinutost se osjeca debelo. Svaki korak je 1$, Jord slikava Katedralu 1$, prodi tom ulicom 1$. Nemam za kruh, nemam za mijeko, nemam hrane! Daj mi $$$, daj daj daj...ulaz u stepenice na vidikovac 1$,
Mirisem dim na sve strane. Habanerosi mi se naklanjaju dok govore 1$, samo 1$ za sliku-valjda misle na Jorda,kad vide kameru.
Al to vise ni nije ono ponizno i posteno, to je napasnicki i iznudivacki nastrojeno, u stilu:
...nisam skrta, al ne mozes svakome dati dolar, a tko ce meni dati dolar sto sam uopce dosla posjetiti vasu zemlju, pitam tipa dok se svadamo jer on hoce dolar zato sto je Jord slikao Katedralu sa mnom ispred!- ocu i ja neki suvenir!
Butiga gotovo da i nema, shopova isto, jeftina kineska roba(Kinezi ne jebu Amere) al nema hrane. Doslovno nema hrane! Nismo naisli ni na jedan restoran il fast food il bilo sto da gricnemo za rucak...ja vec neurozna umirem od gladi, umirem. Da mene treba nahraniti, svakodnevno i zalijevati znakovima paznje, taka sam, ko sto bi prija rekla -po cijelome tijelu!
Neki su trgovi obnovljeni, kao i zgrade, Talijanska Alijansa il ova il ona, al pomazu koliko mogu? Ljuta sam jer vidim kako se pati i kako su ljudi zatupljeni. Pricam sa domacinima, s Livijom(musko) cerka mu je pobjegla u Ameriku i zato imaju koliko imaju, a nemaju puno...Prica mi o Cubi, ne previse, jer ga moja pitanja zbunjuju. Mislim da je uvjeren da sam novinarka il nesto. No jos jedna casica ruma... i da donijela sam mu cigare, ljuljamo se na stolicama u zadimljenoj dnevnoj sobi izludeni od nocne vrucine.
Pitam ga pa gdje je tu ravnopravnost? Sto mislis da Castro umire od gladi? Sigurna sam da on jede hamburgere svaki dan.
On ce meni: "ravnopravnost je to, sto svi mi mozemo ici u skolu, svi mi mozemo birati hocemo li biti doktori, inzenjeri il ucitelji! A ne ko prije, (govori za vriejme vladavine USA) kad su samo bogati imali privilegije!
Sad kad se moje dijete razboli, dobija istu njegu ko dijete, ucitelja il dijete siromaha! Svi smo isti, nema pravila!"
A dosta ljudi se brine u Havani, kao i u Londonu il New Yorku, nema ljudi nema, pljacki, umorstava...i mozes mirno setati po ulicama Havane u 4 po ponoca mrtav pjan, nece te nitko zaskociti.Cinjenica na Cubi postoji preko 100 smrtnih kazni!
Jest kazem, al kakve ti koristi, kad ucitelji nemaju olovke i zadace, a doktori ljekove da te izljece?
Eh Cuba, mislim da su toliko godina zivjeli u agoniji da sad i sami vjeruju u revoluciju. Jer svi su jako ponosni na revoluciju! I gotovo nitko ne zeli da USA ponovo preuzme vlast i boje se toga, a jos jedna
...posla sam se spremat za docek nove i ostavila sam Livija u svojim mislima, ionako cu ga sutra upeglati vise nego veceras...
....................................................................................
...sad odo pratit derbi, pa sutra nastavim...citamo se
Post je objavljen 14.03.2007. u 20:20 sati.