<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

BLOG JE U TOTALNOJ, AL ONO TOTALNOJ REKONSTRUKCIJI...


Hit Counter

Linkovi

Nikad zaboraviti
Spomenik herojima rata
Pravokutnik
Kornjače
BBB
BBB-VT(blog)
DinamoZagreb
Vremenska prognoza

Bože čuvaj Hrvatsku

Bože čuvaj Hrvatsku,
moj dragi dom,
Ljude koji blaguju,
pri oltaru tvom
Nek se sliju molitve,
sve u jedan glas,
Čuvaj ove svete tle,
blagoslovi nas.


Ako treba gospode,
evo primi zavjet moj,
Uzmi život od mene,
pa ga podaj njoj.
I u dobru i u zlu,
budi s nama budi s njom,
Bože čuvaj Hrvatsku,
moj dragi dom,
Bože čuvaj Hrvatsku,
moj dragi dom.

NEKE MENI POSEBNO DRAGE ZEMLJE (iz ovih ili onih razloga):

ZASTAVA POBJEDNIKA


POLSKA


VATICANO


BOSNA I HERCEGOVINA


EIRE


DEUTSCHLAND


SCOTLAND


SUISSE


NIPPON

Nema predaje...

utorak, 27.02.2007.

OD ČETIRI DO ČETIRI Negdi se mora početi. A kao početak ovoga događaja određujem četiri sata popodne (16h). U to vrijeme dobro zasićen u menzi na Cvjetnom odlazim na tekmu. Na ulici su se več mogli videti likovi u plavom (ne mislim na miliciju) kak idu prema Maksimiru. Zapravo od jutra se nekak osjećalo da je tekma, bil sam i prije podne u gradu i već onda ih je bilo. To su oni koji uglavnom dolaze iz udaljenijih krajeva Hrvatske i svijeta pa u Zagreb stižu odma rano. I mi smo nekad tak išli, e to su bili dani… Al dobro. U 17h odlazim po pajdaša Štefa (N.Š.) na kolodvor. Dolaze vlakovi iz svih krajeva, iz njih izlaze navijači, pjeva se i tak… Pičimo u tramvaju prema Maksimiru (kratko se zaustavljamo u Udruzi navijača), ekipa pjeva ono "ko ne skače pravoslavac je", vidim da babama s kesama nije baš po volji, al ne prigovaraju, samo se okreću i šute, boje se valjda, ne znam… Dolazimo u Maksimir, gužva je već poprilična. Nalazimo se s ekipom iz Virovitice tam u jednom parku između zgrada. Oni su došli autom, njih 4 (inače oni su iz navijačke skupine Lude Babe, njih 4 i još toliko i to je cela skupina, vidi više na boracvirovitica.blog.hr). Bilo je u tom parkiću oko 100 BBB koji se naravno zagrijavaju za tekmu (). Desetak zadovoljnih skupljača praznih flaša stalno puni svoje kese… Dobivam SMS od jedne cure iz Dalmacije, naravno za tekmu, pa onda malo gubim kontrolu i pretjerujem, zovem ju dok ekipa navija pa se ona čini mi se malo naljutila, makar to ne bu priznala. Pa eto – ISPRIČAVAM SE. Ovi iz VT odlaze na stadion, a Štef i ja još samo provjeravamo u jednom bircu gde se inače okupljaju Picoki jel neko stigel od naših. Nije još nikog bilo pa i mi oko 18:30 idemo na stadion. Karta 40 kuna, mislim da je to za većinu bilo na granici prihvatljivog. Kontrola na ulazu je bila malo žešća nego inače, očekivali smo to. Sjever dole već ugodno popunjen, ljudi se raspoređuju po mjestima, popunjava se po redu zbog zahtjevne koreografije. Dijele se i papiri s uputama kak se ponašati i to. Uglavnom, organizacija na nivou, puno bolja nego recimo na mojem faksu. Počinje tekma i kaos na tribini, diže se koreografija, tribina grmi od pjesme. Stiglo je i oko 3500 tovara, lipa brojka. Ali njih uopće ne čujemo. Velim – dobra kvantiteta ali loša kvaliteta, ko nijemi film, ima slike nema tona. Vidi se da nekaj navijaju, mašu, ovo ono, ali ne čujem ništ. Imaju i oni problema, došlo je puno ljudi na izlet, oni koji nemaju veze s navijanjem pa ih je to malo uništilo. U prvom poluvremenu dižu se i tri poruke upućene torcidi, Dinamo zabija 2 gola, na tribini ludnica, dobra bakljada se radi. Pale se i neki tovarski transparenti ukradeni na nekim gostovanjima.. Drugo poluvrijeme isto dobro, iako naše navijanje malo pada. Dinamo promašuje par dobrih prilika, sudac čak ne dosuđuje penal za nas, a Jajduk iz prve prilike u 84. minuti daje gol. E onda kreće prava podrška s tribina, Dinamo igra nekak u panici, povukli su se svi. Da smo dobili još jedan gol bila bi to prava sportska nesreća i nepravda. Al nismo. Pobjeda 2:1. Sad imamo 6 bodova prednosti i prvenstvo polako dobiva prvaka…. Ostajemo još oko pol sata na tribini i slavimo, to je bilo 3. poluvrijeme . Igrači Dinama trče cijelo to vrijeme oko igrališta, ne znam radi čega, možda je to bila kazna za loše odigranih posljednih 10 minuta, nemam pojma... Torcida šuti, iako se neke pjesmice bile i za njih. Nisu se iskazali ovaj put, pamtim ih i u boljim izdanjima u Zagrebu, a s obzirom na brojnost trebalo je to biti puno puno bolje. Na tribini su viđeni i navijači ovih klubova, iz cijele Europe: Bayern, Eintracht Frankfurt, Stuttgart, HSV, Dynamo Dresden, Celtic, Roma, PSG, Arsenal, Sheffield United, West Ham… Ja osobno srel sam neke Irce, navijače Shelbournea, bili su i u Splitu prije 3 godine kad su igrali protiv njih pa su sad pogledati derbi. I pitam ja lika kak mu se čini, a veli on: "It is fucking atmosphere!" Spuštamo se s tribine i onda s Borongaja 17-icom idemo doma. Dogovaramo s Virovitičanima da se nađemo s njima. Zakasnili smo u Rubelj u Frankopanskoj na čevape pa nastavljamo do okretišta na Savi. Tam večeramo (valjda je to večera, oko 23:40h) i odlazimo na savski nasip gde naravno ovi iz VT cugaju. Alkohola pun kufer. Vele da im je zima, da puše po kičmi, pa onda da sačuvamo zdravlje odlazimo kod mene u sobu, pješice. Uz put na kiosku kupuju još cuge. Vučemo se ulicom, lagano dolazimo kod mene i tam nastavljamo. Bolje reći nastavljaJU jer ja ne pijem, bolestan sam a i nije to više za mene, star sam i moram se čuvati pomalo. Ko je bil zna da je moja soba mala, malo je bila gužva dok je nas 6 došlo al nema veze. I tam smijurija, zafrkancija, iskreno velim trbuh (čerevo) me bolil od smijanja. Prestrašno. I onda oko 4h oni idu doma (došli su u stan na Remete u 7h), i tu završava ova moja priča. DAJ MI SAMO POBJEDE, ZNAJ DA IPAK MENI ZNAČIŠ SVE, DINAMO, NEKA SVUD' ODJEKUJE, MOJE SRCE LUDO VOLI TE... Sljedeći tjedan bit će ovdje objavljena mala priča o posjetu Vukovaru prošlog ljeta (Vukovarac nemoj se srditi, bit će to drugi tjedan, nek prvo ovo malo stoji par dana, pozdrav)

četvrtak, 22.02.2007.

POVRATAK Evo ga, opet se on javlja. Par riječi da prozborim, dugo se nije pisalo na ovom zamrlom blogu. Al kad se nema vremena, ponekad ni volje koja je najvažnija. No dobro, valjda bu bolje. Dakle, opet o nogometu. Prvo nekaj o tekmi protiv Rijeke – išli smo u subotu 17.02., krenuli smo busom u 14h ispred Cibone, moj bratic iz Virovitice, jos jedan kolega BBB iz VT i ja s Klubom navijaca ovaj put, a ne s Udrugom, zbog nekih razloga nebitnih sad za ovu priču. Eto vidite prijatelji moji, to me malo i žalosti al kaj mogu – na tekme uglavnom idem s ekipom iz Virovitice, jer u Đurđevcu i nema prave ekipe koja bi išla češće na utakmice, na gostovanja. One kaj su išli prije po bivšoj YU su sad malo stariji i naravno oženili se i tak to, pa ja to i kužim, oni dojdu u Zagreb na "veće" tekme (sad protiv Hajduka ih bu sigurno 40-ak došlo), al na gostovanja se slabo ide. Ne da se ja ljutim zbog toga ili kaj, ali je to jednostavno činjenica. A mlađe ekipe isto tak – nema. I ja onda putujem s Virovitičanima. Znači, da nastavim priču – krenuli mi i laganini uz par kraćih stajanja na autocesti, samo za pišanje, ne i za posjet benzinskim pumpama (pitam se zakaj?) stižemo na Grobnik malo prije 18h. Tam isto čekamo, valjda druge buseve ili kajaznam koga i krećemo prema Rijeci i stadionu. Dolazimo u brodogradilište "3. maj" i krećemo pješice prema stadionu. Hodamo nekih 15 minuta, pjevaju se neukusne, ali primjerene pjesme (jer ipak smo u Rijeci, neki bi rekli – najvećoj srpskoj luci) .Stižemo na stadion. Karta 70 kuna ljudi moji, ko da sam na Arsenalovom stadionu a ne na Kantridi u kamenolomu, al kaj se može. Morali smo kupit, Rijeka je poznata po strogoj kontroli, tam nema muljanja i švercanja. I tak, čekali smo oko sat i pol početak tekme. Sama utakmica dobra (ne igrački), navija se dobro s obje strane (moram to priznati). Dinamo vodi, na kraju i pobjeđuje, u jednom trenutku delirij, pale se baklje, navijanje dosiže vrhunac, bilo je lepo. Na kraju, nakon 0:3, skoro i izjednačenje, ali srećom nije do toga došlo, Dinamo pobjeđuje solidnu Rijeku 2:3. Čekamo još jedan sat posle utakmice i onda opet do buseva (IZAĐITE NA BALKONE, POZDRAVITE ŠAMPINE, DINAMO!) U busu sam bil krepan, ne znam kaj me tak umorilo. Ali trudim se ostati budan još malo, bar dok ne izađemo iz grada da vidim kaj ima po gradu… i onda smijurija. Taman zadremam naslonjen na staklo, otvorim oči i vidim prizor za koji sam mislil da sanjam – nekih 7 do osam ljudi stoji malo dalje od ceste, goli, okrenuti prema nama (svaki drugi okrenut guzicom) i mašu nam. Luda Armada! 5 sekundi posle lupi kamen u prozor, ali bez posljedica (nije se razbil, ipak je to bus s tvrđim staklima). Onda sam zaspal. U Zagreb smo stigli oko 2:30 kod Cibone. I onda doma na počinak. Dobro gostovanje, ko i uvijek, ma meni je uvijek dobro… A sad nam stižu dragi tovari, naše stare mušterije, idemo po pobjedu i na terenu i na tribini. Savjet - ko hoće dobro zaraditi nek stavi na kladionici tip 1 i velike pare na to. O BOŽE FALA TI,KAJ PURGERI SMO MI, KAKO BI VI SRETNI BILI DA STE PURGERI, LIJEM KRV, A SUZA NEMA, TI SI BOJA MOJIH VENA, NEKA CIJELI SVIJET SAD ČUJE, TO JA VOLIM DINAMO. VOLIM DINAMO, SAMO DINAMO, ŽIVOTA MOG' JE SREĆA SVA I LJUBAV NAJVEĆA.....