Nema predaje...

POVRATAK

Evo ga, opet se on javlja. Par riječi da prozborim, dugo se nije pisalo na ovom zamrlom blogu. Al kad se nema vremena, ponekad ni volje koja je najvažnija. No dobro, valjda bu bolje. Dakle, opet o nogometu. Prvo nekaj o tekmi protiv Rijeke – išli smo u subotu 17.02., krenuli smo busom u 14h ispred Cibone, moj bratic iz Virovitice, jos jedan kolega BBB iz VT i ja s Klubom navijaca ovaj put, a ne s Udrugom, zbog nekih razloga nebitnih sad za ovu priču. Eto vidite prijatelji moji, to me malo i žalosti al kaj mogu – na tekme uglavnom idem s ekipom iz Virovitice, jer u Đurđevcu i nema prave ekipe koja bi išla češće na utakmice, na gostovanja. One kaj su išli prije po bivšoj YU su sad malo stariji i naravno oženili se i tak to, pa ja to i kužim, oni dojdu u Zagreb na "veće" tekme (sad protiv Hajduka ih bu sigurno 40-ak došlo), al na gostovanja se slabo ide. Ne da se ja ljutim zbog toga ili kaj, ali je to jednostavno činjenica. A mlađe ekipe isto tak – nema. I ja onda putujem s Virovitičanima. Znači, da nastavim priču – krenuli mi i laganini uz par kraćih stajanja na autocesti, samo za pišanje, ne i za posjet benzinskim pumpama (pitam se zakaj?) stižemo na Grobnik malo prije 18h. Tam isto čekamo, valjda druge buseve ili kajaznam koga i krećemo prema Rijeci i stadionu. Dolazimo u brodogradilište "3. maj" i krećemo pješice prema stadionu. Hodamo nekih 15 minuta, pjevaju se neukusne, ali primjerene pjesme (jer ipak smo u Rijeci, neki bi rekli – najvećoj srpskoj luci) .Stižemo na stadion. Karta 70 kuna ljudi moji, ko da sam na Arsenalovom stadionu a ne na Kantridi u kamenolomu, al kaj se može. Morali smo kupit, Rijeka je poznata po strogoj kontroli, tam nema muljanja i švercanja. I tak, čekali smo oko sat i pol početak tekme. Sama utakmica dobra (ne igrački), navija se dobro s obje strane (moram to priznati). Dinamo vodi, na kraju i pobjeđuje, u jednom trenutku delirij, pale se baklje, navijanje dosiže vrhunac, bilo je lepo. Na kraju, nakon 0:3, skoro i izjednačenje, ali srećom nije do toga došlo, Dinamo pobjeđuje solidnu Rijeku 2:3. Čekamo još jedan sat posle utakmice i onda opet do buseva (IZAĐITE NA BALKONE, POZDRAVITE ŠAMPINE, DINAMO!) U busu sam bil krepan, ne znam kaj me tak umorilo. Ali trudim se ostati budan još malo, bar dok ne izađemo iz grada da vidim kaj ima po gradu… i onda smijurija. Taman zadremam naslonjen na staklo, otvorim oči i vidim prizor za koji sam mislil da sanjam – nekih 7 do osam ljudi stoji malo dalje od ceste, goli, okrenuti prema nama (svaki drugi okrenut guzicom) i mašu nam. Luda Armada! 5 sekundi posle lupi kamen u prozor, ali bez posljedica (nije se razbil, ipak je to bus s tvrđim staklima). Onda sam zaspal. U Zagreb smo stigli oko 2:30 kod Cibone. I onda doma na počinak. Dobro gostovanje, ko i uvijek, ma meni je uvijek dobro…

A sad nam stižu dragi tovari, naše stare mušterije, idemo po pobjedu i na terenu i na tribini. Savjet - ko hoće dobro zaraditi nek stavi na kladionici tip 1 i velike pare na to.

O BOŽE FALA TI,KAJ PURGERI SMO MI,
KAKO BI VI SRETNI BILI DA STE PURGERI,
LIJEM KRV, A SUZA NEMA, TI SI BOJA MOJIH VENA,
NEKA CIJELI SVIJET SAD ČUJE, TO JA VOLIM DINAMO.

VOLIM DINAMO, SAMO DINAMO,
ŽIVOTA MOG' JE SREĆA SVA
I LJUBAV NAJVEĆA.....