| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (3)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (7)
Listopad 2008 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Potraga za dalekim svjetovima
Broj posjeta
Broj online posjetitelja
gospon profesor
marčelina
ludlud
sagittariusclassic
enciklopedija ekstrasolarnih planeta
galerija slika svemirskog teleskopa Hubble
zvjezdarnica
Veliki medvjed
Orion
Lav
komet Hyakutake
planetoid Matilda
planetoid Eros
Venera
Mars
Marsov satelit Fob
Jupiter
Jupiterov satelit Ija
Jupiterov satelit Europa
Jupiterov satelit Ganimed
Saturn
Plejade
kuglasti skup M13
tamna maglica Konjska glava
tamna maglica Pilari
planetarne maglice
Andromeda
spiralne galaktike
Ekstrasolarni planet
Vanadijci
- 00:20 -
Komentari (6) -
Print za slučaj nužde, inače čuvamo šume -
#
|
Potaknuta komentarom u prošlom postu odlučila sam nešto naučiti od mješčićnici (Ascidiacea) i to podijeliti s vama. Odrasla mješčićnica (e da mi je čut kako joj se ime izgovara bez lomljenja jezika) živi pričvršćena za podvodne stijene u morskim plićacima. Izgleda kao mala kvrgava mješina pa je po tome dobila ime. Na tijelu joj se ističu dva otvora. Kroz jedan vodena struja ulazi u nju a na drugi izlazi. To znači da sve obavlja istovremeno: klopanje, disanje, kakanje. A seks?  Mješčićnica je otvorena za razne mogućnosti zato što je hermafrodit, a može se razmnožavati i nespolno. Prilikom nespolnog razmnožavanja na tijelu joj izraste pup, koji kad ojača postaje samostalna mješčićnica. Spolnim razmnožavanjem mješčićnica proizvodi jajašca i spermije koja se oplođuju unutar trbušne šupljine ili u okolnoj vodi. Iz jajašca se razviju ličinke, koje neko vrijeme mašu repićima i plivaju oko mamotate kao punoglavci a nakon par dana se pričvršćuju za podlogu glavom na dolje. Doslovno zagrizu zemlju i nakon toga glavu koriste kao učvrščivač a peraje i rep im otpadnu.  Mješčićnica obožava vanadij, želi ga, treba i uspijeva ga isfiltrirati iz morske vode i zadržati u tijelu u milijun puta većoj koncentraciji nego što je u vodi. Kako na brzinu pored svakodnevnog obroka uspijeva uloviti i vanadij i čemu joj služi? U jednovečernjem on-line istraživanju nisam uspjela naći odgovor. Semiramida?  ove izgledaju kao vjenčanica |
Svemir, Sunce, more i mi
- 21:41 -
Komentari (7) -
Print za slučaj nužde, inače čuvamo šume -
#
|
Na jednom drugom blogu upustila sam se u raspravu o tome kako nije naročito znakovito (u smislu da nije dokaz Jednote) to što smo od istog materijala kao i ostatak svemira. Mislim, od čega bismo drugog bili? E sad, možda vi možete zamisliti nematerijalno biće od samih magnetskih/električnih/kakvihgod polja, ili od nekih rezonancija koje znanost još nije otkrila. U svakom slučaju, pozivam vas da opišete svoje "male zelene". No, ja ću se zasad držati najobičnije kemije. Počinjem od najjednostavnijeg, za uvod sam odabrala vrlo preglednu tablicu. Rasprostranjenost kemijskih elemenata Nekoliko zapažanja: 1. U svemiru i na Suncu je najviše vodika. Vodik je nastao u velikom prasku pa ga svuda ima u izobilju. Mi smo uglavnom od vode, (H2O) pa je vodika puno i u nama. I u moru, također. 2. Zvijezde nuklearno goreći pretvaraju vodik u helij, pa je i helija puno na Suncu; u svemiru mrvicu manje. 3. Međutim, helija gotovo da i nema u moru i u ljudskom tijelu. Objašnjenje nedostatka helija je otprilike sljedeće: helij je plemeniti plin (ne veže se u molekule), a budući da je lagan diže se u atmosferi (sjećate se balona punjenih helijem) dok ga Solarni vjetar ne otpuše u svemir. Iako je vodik 4 puta lakši od helija, on nije plemenit, pa se povezuje u molekule (npr. u vodu) i ostaje na Zemlji. 4. Ugljika je razmjerno mnogo u ljudskom tijelu zato što je ugljik temelj organskih molekula.    Silicij i germanij imaju kao i ugljik po 4 valentne veze i teoretski su oni mogli zauzeti mjesto ugljika u kemiji života. Ali nisu. Možda na nekom drugom svijetu… 5. Na našem svijetu mješavina ugljika i vode omogućava nastanak ugljikohidrata (npr. šećera) koji je za opstanak života važan kao izvor kemijske energije, a voda je važna kao sredstvo u kojemu se odvijaju biokemijske reakcije. Građevni elementi svih živih bića na Zemlji (ugljik, kisik, dušik, sumpor i fosfor) nisu nastali u velikom prasku već kasnije, u utrobi zvijezda tako da se može reći da smo svi mi zvjezdana prašina. Više-manje sve kemijske elemente koje su proizvele zvijezde (osim plemenitih plinova i nekih egzota) smo nekako iskoristili u svom tijelu. Ako su druga živa bića od nečeg drugog - od čega? Ako su ove iste lego kockice posložili drugačije - kako?  hemoglobin |
Sfera naseljivosti
- 17:17 -
Komentari (15) -
Print za slučaj nužde, inače čuvamo šume -
#
|
Kemijski elementi ugljik, vodik, kisik, dušik, sumpor i fosfor su građevni elementi svih živih bića na Zemlji. Kako su svi planeti nastali od slične zvjezdane prašine život u drugim svjetovima bi mogao biti sazdan od istog blata kao i naš. Mješavina ugljika i vode omogućava nastanak ugljikohidrata (npr. šećera) koji je za opstanak života važan kao izvor kemijske energije, a voda je važna kao sredstvo u kojemu se odvijaju biokemijske reakcije. Potraga za izvanzemaljskim životom može se ograničiti na potragu za svijetom koji ima uvjete u kojima bi život poput našeg mogao opstati ili (s obzirom na to da ekstrasolarne satelite još dugo nećemo vidjeti) još uže, na potragu za planetom koji ima atmosferu i tekuću vodu. Kako se može prepoznati takav planet? Masa i temperatura planeta određuju kakva će biti atmosfera. Gustoća atmosfere određuje kakav će biti tlak na površini planeta i hoće li biti tekuće vode. Temperatura na površini planeta ovisi o površinskoj temperaturi zvijezde i o udaljenosti planeta od zvijezde. Što je zvijezda sjajnija, planet pogodan za život mora biti od nje udaljeniji. Da bi se planet veličine Zemlje pokraj Siriusa grijao kao Zemlja pokraj Sunca morao bi biti udaljen kao Jupiter od Sunca.  Na kraju, na površinsku temperaturu značajno utječu i staklenički plinovi u atmosferi. Ako spektroskopska analiza pokaže da atmosfera planeta sadrži kisik, ozon, ugljični dioksid, vodenu paru, to bi moglo značiti da na planetu postoji život. Utjecaj živih bića na atmosferu daje nadu da bi se na ekstrasolarnim planetima spektroskopski mogao detektirati život. U atmosferi planeta poput Zemlje kisik se ne može dugo zadržati zbog procesa oksidacije. Atmosfera bogata kisikom implicira stabilan izvor kisika. Izvor kisika mogu biti živa bića. No, postoje i nebiološki uvjeti koji omogućavaju zadržavanje kisika u atmosferi. Npr. efekt staklenika na Veneri, ili slaba oksidacija na smrznutom planetu poput Marsa. Snažnije bi potkrijepilo pretpostavku o postojanju života otkriće molekula ozona (O3), metana (CH4) ili dušikova oksida (N2O). Nažalost, mala koncentracija tih plinova u atmosferi prouzročit će da njihove spektralne linije ne budu sjajne, tj. potrebni su snažni instrumenti. Još snažniji instrumenti i dulja promatranja su potrebni da se uoče sezonske promjene razina plinova u atmosferi. Područje naseljivosti se može proširiti ako se pretpostavi da se život može razviti oko hidrotermalnih izvora na dnu smrznutog oceana na zaleđenom planetu s rijetkom atmosferom ili na satelitu grijanom plimnim silama velikog planeta daleko od zvijezde. Bakterijski život je otkriven u zemaljskom polarnom ledu na temperaturi –20 C. Pokazalo se da te bakterije mogu sintetizirati makromolekule na –15 C. Također, ako se pretpostavi da bi se biokemijske reakcije mogle odvijati u amonijaku umjesto u vodi, to bi omogućilo naseljavanje još hladnijih područja. Oaze života su otkrivene na dnu zemaljskih oceana na ogromnom tlaku, gdje ne dopire svjetlost Sunca, i gdje je gotovo jedini izvor energije geotermalna voda. Za vrstu archea Pyrolobus fumarii su optimalni životni uvjeti na 106 C.  Proučavanje bakterija ispod arktičkog leda omogućava shvaćanje bakterija na Marsu. Archea, arheobakterije, proizvode metan. U grenlandskoj ledenoj kori razina metana je 32,8 do 240 puta veća od očekivane i smatra se da se anomalija može objasniti prisutnošću metanogena. Nekoliko stotina metara ispod Marsove površine su slični uvjeti za život. Metan je detektiran i u Marsovoj atmosferi. Metan u atmosferu može dospjeti zbog vulkanske aktivnosti ili kao biološki produkt, no na Marsu nema aktivnih vulkana. Sunčevo zračenje razara molekule metana i ako se metan ne bi nadoknađivao, zračenje bi ga uništilo za 300 godina. Ako metanogene bakterije žive na Marsu i proizvode metan, onda su nastanjene na dubini 100 m po jedna na svaki 1 cm3.  Koliko je poznato do sad mjesta na kojima se mogao razviti život sličan ovome na Zemlji su na planetu Mars, Europi (Jupiterov mjesec), Enceladu i Titanu (Saturnovi mjeseci) i na dva ekstrasolarna planeta oko zvijezde Gliese 581 (zasad se zovu Gliese 581 c i d).  U svakom slučaju ako se bilo kakav život pronađe u našem zvjezdanom okruženju, tada se može zaključiti da je uobičajen u našoj galaktici i raspršen po cijelom svemiru. |
Treperenje zvijezda i treći Keplerov zakon
- 14:41 -
Komentari (14) -
Print za slučaj nužde, inače čuvamo šume -
#
|
Kako povezati treperenje zvijezda koje može i u zimskoj noći zagrijati srce gotovo svakog promatrača s nečim što većini ljudi zvuči odbojno kao npr. tablica množenja ili treći Keplerov zakon? Možda će vas zainteresirati osobna priča o Johannesu (1571–1630). Bio je pametni dječak iz siromašne familije, završio je fax za svećenika (jedino je tu mogao dobiti stipendiju), zaposlio se u školi kao profesor matematike, a pošto su profesorske plaće bile slabe (kao i danas) uzdržavao se izrađujući horoskope (posljednji znanstvenik - astrolog). Dva puta se ženio i u drugom braku je bio sretniji. U slobodno vrijeme postao je self made vrhunski znanstvenik. U njemu se spojilo nekoliko talenata: za računanje (nije bilo kalkulatora) i matematiku, oštar vid (nije bilo teleskopa) i oduševljenje treperenjem zvijezda. Iako je živio nakon Kopernika u većini tadašnjih sveučilišta još uvijek se smatralo da je Zemlja u središtu svemira. Putanje planeta oko Zemlje bile su komplicirane i matematički neuredne. Je li to zasmetalo matematičara Keplera?  Putanja Marsa u geocentričnom sustavu svijeta kakvom se smatrala u Keplerovo vrijeme Uz mnoga druga otkrića Kepler je uočio da je za sve planete jednak omjer udaljenosti planeta od Sunca na treću potenciju i vremena obilaska planeta oko Sunca na kvadrat . Kepler je naravno bio fasciniran svojim otkrićem i upustio i u objašnjavanja zašto je tome tako (planeti zrače harmonijom i sl.) ali bez znanstvenog uspjeha. No, način na koji je tražio odgovor čini ga prvim astrofizičarem. Također, napisao je prvo znanstveno-fantastično djelo: Somnium (San) koje je objavljeno posthumno 1634. U djelu se opisuje putovanje na Mjesec.  E sad, osim što je doveo Newtona na prag njegova velikog otkrića može li treći Keplerov zakon biti koristan istraživačima danas? Pokazalo se da treći Keplerov zakon vrijedi i za ekstrasolarne planete ako se uzme u obzir masa zvijezde oko kojih planeti obilaze. (Kako bi bilo jednostavnije ne uvodim konstante već vam dajem jednadžbu proporcionalnosti koja izgleda ovako: r 3 ~ T 2 m z. Samo tri varijable!  )U prijevodu, što je masa zvijezde veća svi se njezini planeti gibaju brže. Treći Keplerov zakon omogućava da se planetima otkrivenim spektroskopski (iako se ne vide izravno) izračuna udaljenost od matične zvijezde. Na kraju možete provjeriti jeste li naučili treći Keplerov zakon.  |
