| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (3)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (7)
Listopad 2008 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Potraga za dalekim svjetovima
Broj posjeta
Broj online posjetitelja
gospon profesor
marčelina
ludlud
sagittariusclassic
enciklopedija ekstrasolarnih planeta
galerija slika svemirskog teleskopa Hubble
zvjezdarnica
Veliki medvjed
Orion
Lav
komet Hyakutake
planetoid Matilda
planetoid Eros
Venera
Mars
Marsov satelit Fob
Jupiter
Jupiterov satelit Ija
Jupiterov satelit Europa
Jupiterov satelit Ganimed
Saturn
Plejade
kuglasti skup M13
tamna maglica Konjska glava
tamna maglica Pilari
planetarne maglice
Andromeda
spiralne galaktike
Ekstrasolarni planet
Sfera naseljivosti
- 17:17 -
Komentari (15) -
Print za slučaj nužde, inače čuvamo šume -
#
|
Kemijski elementi ugljik, vodik, kisik, dušik, sumpor i fosfor su građevni elementi svih živih bića na Zemlji. Kako su svi planeti nastali od slične zvjezdane prašine život u drugim svjetovima bi mogao biti sazdan od istog blata kao i naš. Mješavina ugljika i vode omogućava nastanak ugljikohidrata (npr. šećera) koji je za opstanak života važan kao izvor kemijske energije, a voda je važna kao sredstvo u kojemu se odvijaju biokemijske reakcije. Potraga za izvanzemaljskim životom može se ograničiti na potragu za svijetom koji ima uvjete u kojima bi život poput našeg mogao opstati ili (s obzirom na to da ekstrasolarne satelite još dugo nećemo vidjeti) još uže, na potragu za planetom koji ima atmosferu i tekuću vodu. Kako se može prepoznati takav planet? Masa i temperatura planeta određuju kakva će biti atmosfera. Gustoća atmosfere određuje kakav će biti tlak na površini planeta i hoće li biti tekuće vode. Temperatura na površini planeta ovisi o površinskoj temperaturi zvijezde i o udaljenosti planeta od zvijezde. Što je zvijezda sjajnija, planet pogodan za život mora biti od nje udaljeniji. Da bi se planet veličine Zemlje pokraj Siriusa grijao kao Zemlja pokraj Sunca morao bi biti udaljen kao Jupiter od Sunca.  Na kraju, na površinsku temperaturu značajno utječu i staklenički plinovi u atmosferi. Ako spektroskopska analiza pokaže da atmosfera planeta sadrži kisik, ozon, ugljični dioksid, vodenu paru, to bi moglo značiti da na planetu postoji život. Utjecaj živih bića na atmosferu daje nadu da bi se na ekstrasolarnim planetima spektroskopski mogao detektirati život. U atmosferi planeta poput Zemlje kisik se ne može dugo zadržati zbog procesa oksidacije. Atmosfera bogata kisikom implicira stabilan izvor kisika. Izvor kisika mogu biti živa bića. No, postoje i nebiološki uvjeti koji omogućavaju zadržavanje kisika u atmosferi. Npr. efekt staklenika na Veneri, ili slaba oksidacija na smrznutom planetu poput Marsa. Snažnije bi potkrijepilo pretpostavku o postojanju života otkriće molekula ozona (O3), metana (CH4) ili dušikova oksida (N2O). Nažalost, mala koncentracija tih plinova u atmosferi prouzročit će da njihove spektralne linije ne budu sjajne, tj. potrebni su snažni instrumenti. Još snažniji instrumenti i dulja promatranja su potrebni da se uoče sezonske promjene razina plinova u atmosferi. Područje naseljivosti se može proširiti ako se pretpostavi da se život može razviti oko hidrotermalnih izvora na dnu smrznutog oceana na zaleđenom planetu s rijetkom atmosferom ili na satelitu grijanom plimnim silama velikog planeta daleko od zvijezde. Bakterijski život je otkriven u zemaljskom polarnom ledu na temperaturi –20 C. Pokazalo se da te bakterije mogu sintetizirati makromolekule na –15 C. Također, ako se pretpostavi da bi se biokemijske reakcije mogle odvijati u amonijaku umjesto u vodi, to bi omogućilo naseljavanje još hladnijih područja. Oaze života su otkrivene na dnu zemaljskih oceana na ogromnom tlaku, gdje ne dopire svjetlost Sunca, i gdje je gotovo jedini izvor energije geotermalna voda. Za vrstu archea Pyrolobus fumarii su optimalni životni uvjeti na 106 C.  Proučavanje bakterija ispod arktičkog leda omogućava shvaćanje bakterija na Marsu. Archea, arheobakterije, proizvode metan. U grenlandskoj ledenoj kori razina metana je 32,8 do 240 puta veća od očekivane i smatra se da se anomalija može objasniti prisutnošću metanogena. Nekoliko stotina metara ispod Marsove površine su slični uvjeti za život. Metan je detektiran i u Marsovoj atmosferi. Metan u atmosferu može dospjeti zbog vulkanske aktivnosti ili kao biološki produkt, no na Marsu nema aktivnih vulkana. Sunčevo zračenje razara molekule metana i ako se metan ne bi nadoknađivao, zračenje bi ga uništilo za 300 godina. Ako metanogene bakterije žive na Marsu i proizvode metan, onda su nastanjene na dubini 100 m po jedna na svaki 1 cm3.  Koliko je poznato do sad mjesta na kojima se mogao razviti život sličan ovome na Zemlji su na planetu Mars, Europi (Jupiterov mjesec), Enceladu i Titanu (Saturnovi mjeseci) i na dva ekstrasolarna planeta oko zvijezde Gliese 581 (zasad se zovu Gliese 581 c i d).  U svakom slučaju ako se bilo kakav život pronađe u našem zvjezdanom okruženju, tada se može zaključiti da je uobičajen u našoj galaktici i raspršen po cijelom svemiru. |
