Jesu ti te kile od trudnoće?

nedjelja , 25.03.2018.

photo: Ilustracija

Kako napisah pri kraju mog prvog/zadnjeg posta, oduvijek nekako bijem bitku s kilama... U pubertetu sam ih uspješno držala pod kontrolom stalnim vježbanjem i treniranjem. Pucala sam od samopouzdanja, bila zadovoljna i sretna. Izlasci, cuganje, dečki..repeat!

No, nekako sam uvijek bila tip "za vezu", pa tako taj moj period i nije nešto predugo trajao. Upoznah svog sadašnjeg muža smiješnim spletom okolnosti (doći ćemo jednom i to toga jednom) , i kako kažu, ljubav ide kroz želudac. Klasični izlasci su se prorijedili, a zaredali se oni gdje se fino papalo. Fino i nezdravo. Junk. McShit, čips, čoksa, hambi.. Ma just name it. Sve smo pojeli što se pojest moglo u periodu od 4 godine. Kako smo fino jeli, provodili večeri.. tako su se počele i taložit moje kile, a on, on je uvijek u svom rasponu +/- 5 kg, proklet bio.

U prilog tome sigurno nisu išle niti antibaby pilule i neredovita prehrana. Naime, u to vrijeme sam završila srednju školu i upisala fakultet. Počela sam radit u Mc-u i tamo se jelo i jelo... Ako nisam radila, bila bih na predavanjima. Moji su pili kave, ja sam živjela na nessu po cijele dane, a navečer kad bih došla kući ili kod dragog, pojela bih valjda sve što sam vidjela. Bila sam gladna. Kako i ne bih kad se po cijele dane nije jelo.

Tim tempom kile su brzo prešle brojku 7 na vagi, a onda i brojku 8! Upalio se neki alarm u meni, bližilo se vjenčanje. Da, moje vjenčanje i trebalo je smršaviti da budem lijepa mladenka.

No, tada je zavrtilo u meni da bi mogli imati dijete. Kaj, datum imam, vjenčanje je blizu..čemu čekati?

Došla je i trudnoća, otišla sam roditi sa 104 kile.

No, nisu mi te kile ostale. Nakon trudnoće sam pala na 73 kile uslijed žučne dijete. Sada imam 6-7 kila više.

I sada, na mom putu mršavljenja (pisati ću i o tome, budite strpljivi), često me pitaju i random ljudi: "Pa dobro P., jesu ti te kile od trudnoće?". Ma kaki, brate, pa rodila sam pred 5 i pol godina. Pa oporavih se davno od poroda. Ove današnje kile su od opetovanog žderanja, Od hrane. Puno hrane i ne vježbanja. Od lijenosti, od sklopa u glavi "ma baš me briga", od ne brige za svoje tijelo i svoj um. Začaran je to krug. Kao ovisnost.


P.

Oznake: fit, blog

Kako je počeo rat na mom otoku?

subota , 24.03.2018.

Ne. Neću vam pričati o filmu naše kinematografije. Nekako moram ovaj blogerski put započeti, a iskreno, nemam pojma kako. Na nagovor, a teško žabu u vodu, pokušat ću s ovime. Ne očekujem da će itko čitat, ali valjda je lijepo imati neki kutak u svemiru gdje ćeš neke svoje misli podijelit. S druge strane, ljudi k’o ljudi, možda netko i pogleda, jer ipak svi mi volim stalkati i gledati, hejatati tuđe živote.

O čemu ću pisati? Bog te pitaj. Random teme iz svakodnevnice, podijelit ću svoj put od buce debeljuce do malo manje buce debeljuce… Naći će se tu posla, djeteta, psa.. Ma samo piši P.! Muž. E pa da, pisat ćemo sigurno i o mužu kad mi digne tlak, sunce moje jedino muško. Za sad jedino.

Kakve naslov ima veze sa svime ovime? Mene pitate? Ne znam, činio mi se fora. Koliko vidim po portalima, bitan je neki bombastičan naslov da netko otvori članak, pa onda opletu o trećoj stvari.

No, hajde, da se nadovežem i na naslov. Kako je počeo rat na mom otoku? Začećem. Spojem mamine jajne stanice i tatinog spermića. Tako se oni spojili i nastao(la) mali Pele. Već tada sam valjda odlučila da će bit po mom pa sam se i rodila mjesec dana ranije. Kaže tajo moj jedini da sam izgledala ko oguljeni zec. Jadna, sitna, po’ kile kruva. I tako sam jadna sitna bila i u bolnici, skoro gecrk..gubila na težini, pa su u tom periodu valjda i odlučili pošteno ‘ranit dijete da siroće nadokadi. Aaaa, tu je i baka.. Od bake se uvijek dolazilo s 50 kn u džepu i s 3 kile više. ‘Oćeš jest? ‘Oćeš još malo jest? Bakica je naribala mrkvice, jabukice..dodala 102 petit keksa! JEDI! Evo jedem. Sve mi bilo teško i fino. Jedva sam pojela, jadna ja sirota.

Onda je došao i pubertet i bucka se pretvorila u relativno ne bucku, ravnog trbuha sa six packom, ali Kardashian guz’ca i noge ko u J.Lo su uvijek bile prisutne. To valjda da čvrsto stojim na zemlji. Treniralo se 5 put tjedno rukomet, poslije rukometa teretana, vikendom utakmice. Lako je tada bilo jest koliko ti srce želi, pit ko smuk i biti fit. Ako nisam jela i pila, trenirala sam.

Dakle, long story short, u biti oduvijek imam problema s kilama, samo su par godina čučale u prikrajku jer sve što bih pojela sam i potrošila…

I sad ću tu stati. Moram ostaviti nešto i za dalje. Kao i svaki rat, traje godinama, neke bitke dobiješ, neke ne. Nekad se smiješ, nekad si u skloništu.

P.