"TO JE NEŠTO U MENI!"

Djevojčica je poželjela božićni poklon! A ko nije? Ali? Što je poželjela? Nisu to igrice, ni šminka, ni svjetlucave haljinice, novi mobitel… Željela je Volontiratii!!! Za svoju želju se obratila mami. Znala ja da je premlada, i da joj treba pomoć i odobrenje roditelja. Mama je okrenila neke brojeve…i svi su sa oduševljenjem primili Anteu… Što je sve neobično u ovoj priči? Svakako je neobična sama njezina Želja! Ajmo dalje! Antea ima 11 godina!! Da, malih, nezrelih, neiskvarenih, iskrenih jednaest! Što još? Neobična je i mama! Zar nije? To što je mama poštovala i prihvatila… dajte, molim vas? Pa mi mame najčešće kao da se takmičimo, danima se obilaze i pohode mondene trgovine i centre, da bi svojim curicama osigurale što originalniji poklon, od skupih, ali nerijetko i nemaštovitih igračaka, pa do tehnike kojoj ni same nismo dorasle.. Ali, ova mama se zainteresirala..eeejjj, zamislila se kako da udovolji svojoj curuci. Lakše bi možda bilo nešto na karticu, i rješeno... Ipak, ona je okretala neke brojeve..nazvala je Gradsko društvo Crveni Križ...Ali ne bilo koji! Ima ih u svakom grad, mjestu… Ovaj je bio voljan prihvatiti jednu djevojčicu, mentorstvo nad njom (po Zakonu o volonterima), pozvali je među svoje korisnike u Pučku kuhinju! Ajmo dalje..i jedna TV kuća koja je napravila prilog. Znamo već da oni samo traže priče..ali u hrpi golišavih i privlaćnih, hm, slika sa Maldiva, gdje tko ljetuje, tko pjeva po svadbama, meni je nekako istrčala i ostala kao svjetlo u zraku ova o Antei! Antea je i svoju kosu odrezala, i darovala, davno! U tome joj je pomogao Tata! Najprije mu nije bilo drago tu prekrasnu kosu do dna leđa rezati, ali ona je bila uvjerljivija od tate. Ovih dana će pomagati sportašima s invaliditetom… Želja joj je da upiše gimnaziju, ide u liječnike bez granica…. A gledajuči je u kuti Crvenog križa, sa pletenicama oko glave, dječije lijepih okica ali pogleda odraslog i zrelog čovjeka, ja kao jedna mama, želim joj ne samo to…želim joj, tako maloj, dragoj, i nesebićnoj, hrpu ljubavi s kojom će moći darivati ljude oko sebe..jer znam da će tada ona biti zadovoljna i sretna…. Na sve što je izdvaja, po čemu je neobična, ona kaže: „to je nešto u meni“….. Antei je tek 11… Antea, želim ti da ostvariš sve svoje snove! A znam da između svih tvojih snova, bit će i opet jedan ovako nesebični…
i još nešto! U moru popularnih heštegova, ima li neki za ovakve mlade ljude, za ovakvu dicu, za Anteu?!

Oznake: humanost