21
četvrtak
lipanj
2018
Ljubav
Danas sam naišla na jednu objavu. Puno lipu..
A da o čemu, pitate se, kad je lipo? Ne, nije navijačka. Niti dobitni listić..niti smanjene cijene goriva…
Naišla sam na post o ljubavi!
Zastala..pa se par puta vračala. K'o začarana! Zalipetala mi se ta rič nasrid čela…i još stoji tamo.
Od kada nisam čitala o ljubavi! A živimo je svaki dan. Zašto je onda tako malo spominjemo?
Preče i važnije su nam postale crne vijesti…ružne teme….tužne, pretužne…
presude , ovrhe, porezi, prirezi, azili, azilanti, imigranti… dijelimo tako ono što nas boli, smeta, rastužuje, povrijeđuje…
A gdje je ono što uljepšava ovaj svijet?
Ljubav! Kada smo je zadnji put spomenuli? Ali baš tako? Bez uvijanja! Bez traženja zamjenice…i nekih drugih opisnih slova u neku smislenu cjelinu..opisujući nju!
"Ljubav je sve - imenica, glagol i pridjev...subjekt i predikat..ljubav ne podliježe gramatici, ne podređuje se matematici.
Ljubav je smjernica jača od svih zastava." pisalo je tamo, vrlo kratko
Bojimo li se? Jesmo li zaista postali toliko ranjivi? Ili, pak, sebični? Jer ćini mi se da ona i nije daleko. Da je tu! Ali je ne spominjemo. Samo kada je tražimo… od drugih. Kada nam je malo. Kada mislimo da smo zaslužili bolje i više….
Postoji i ta ljubav prema samome sebi… Jesmo li je svjesni?
Ta je najodogovornija!
Kako ljubiti sebe, puno se voliti, a ne šamarati pritom druge.
A ako ne volimo sebe, kako ćemo voliti druge..sa time nas bombardiraju često, zar ne…
A kada smo joj se zahvalili? Da , baš njoj! Hvala ti što postojiš, što mi olakšavaš dan…sat… što mi pomažeš izdržati i najteže..što imaš strpljenja kada zakažem.
Čekaš me, u moru loših vijesti, teškog dana, da te se sitim, da ti ruku dam..da te osjetim i podijelim..
Ti to najviše voliš..da se dijeliš. Što te više dijelimo, više te ima..i kao da te još više ostaje nama…
Sanjamo li? Ne ono što nam dođe u nekoj od onih rem faza… Nego, sanjarimo li?
Probajmo u glavu našu dodati san, rekao bi barba Mika; jednu kašiku, kafenu, običnu..ni trunku više….
Ajmo probati….i dodati ljubav u naš dan, jednu kašiku, kafenu…ni trunku više…
Ona će odraditi ostalo
Oznake: ljubav ne treba oznake
komentiraj (5) * ispiši * #
14
četvrtak
lipanj
2018
Gušti - preporučam!
Gušti ali i radna terapija!
Jednostavno obožavam! Godinama sam tražila u dobrih i vridnih žena naših sela, tog dragocjenog gospinoga ulja! Sve teže je bilo nabaviti malo veće količine, one koje su mene zadovoljavale, pa sam se odlučila malo raspitati i sama krenila u vlastitu "proizvodnju".
Već početkom prolića polako nagovještavam svoj svojoj mladosti što ih čeka; potraga i berba po stazama i stazicama, pa i po vrletima Mosora ako triba, gospine trave, ili kako je još zovu: gospin cvijet, bogorodična trava, krvavi korijen; naime kada pritisnemo te naoko nježne cvjetiće, ostavlja trag sličan ljudskoj krvi.
Dok se bavim sa njom, naprosto osjećam pod prstima, tu stoljetnu poveznicu magije i mita s lijekom, odnosno vezu između alternativne i konvencionalne medicine.
Bezbrojne su mogućnosti korištenja, suhe ili svježe. jednostavno je nezamislivo nemati u kući bar bočicu kantarionovog ulja, rakiju, pa i čaj...samo malo zabave...a pomaže kod cile palete zdravstvenih tegoba, šta god da koristili: od želučanih problema, ublažava bolove, djeluje umirujuće....
I tako sam se dobro opremila.
Tu i tamo koji pauk prošeta, pa spužić.... Uglavnom, u dobrom sam društvu bila!
Lavanda! Kažu da se bere kada je pčele prestanu salijetati, jer tada se cvijet zatvara i sve ulje ostaje u njemu. Isto tako kažu da par dana prije branja ne smije pasti kiša, šta oće reć, da se mora obrat prije kiše. Ja svoj mali grm poćistila, baš tako, čim su pametni najavili kišu.
Ovo san naučila guglajući, jer u mene se niko nije bavija lavandom. Tamo odakle sam rodom, krševiti je kraj, pamtin ga po dobrom kravljem siru, dobrim pršutima i dobroj gangi. Vamo, u familiju, di san se udala, znaju za breskve, kajsije, kruške, trišnje, masline i loze. Ali o lavandi niko niš.
Ipak, evo, prije koju godinu posadila jedan mali pitarić, sebi za dušu, pa šta bude…, prisadila za ukras u mali vrt iza kuće.
Kad ono izrasla u veliki mirisni grm. Dovoljan za sve uzitke koji se mogu dobiti od lavande.
Godinama nisam znala šta sa njom. Procvitala bi, uživala bi u pogledu i to je sve. Mislila sam, šteta. A onda sam se odlučila djelovati.
I evo, cili dan se zabavljamo. Ona i ja!
Najprije sam obrala par dobrih buketa. Lavandu, za razliku od gospine trave, treba najprije osušiti.
Najbolje je podijeliti u manje stručke, staviti u škartoce, zavezati i ostaviti na neko tamno mjesto, prozračno i ne baš toplo mjesto.
Sušenje traje otprilike desetak dana. Provjerite sami. Zašto u škartoc? Zato što sušenjem otpadaju cvijetići, a u škartocu se lipo skupe, ostaju sačuvani. Šteta svakog!
Kada je osušena samo odvojiti cvjetove, lagano ih povlačeći po grančici, ma sami opadaju.
A onda sa tim šta god: ulje, mirišljave soli za ormare, pa za one lipe kupke zimi....
Ima li netko svoj recept za još nešto? Unaprijed zahvalna!
I konačno, spremno za maceriranje, sušenje....
komentiraj (14) * ispiši * #
Perina, 14.06.2018. 17:39 i sada se strpiti otprilike tih 6 tjedana :)
golden age, 14.06.2018. 18:16 Dvostruki užitak, uživanje u berbi i mirisima, a onda i u plodovima, djeluje umirujuće i na mene koji čitam :)
samo za vranju, 14.06.2018. 18:38 Bravo. Mi u školi pravimo lavandino ulje, ali treba imati kotao. Šeširići od lavande za ormar su jako lijepi, vjerojatno ih možeš pronaći na netu.
Perina, 14.06.2018.
18:59
Golden da, zaista opušta. A onda ostaje još i uživati u pripravcima, to je onaj zadnji tač! :)
samo za vranju ulje radim tako da pomiješam suhe cvjetove i maslinovo ulje, omjer otprilike 1:4 i držim u zatvorenoj i polegnutoj tegli na tamnom i ne baš toplom mjestu. Svaki dan lagano protresem, da se sve prožme. Tako stoji dvadesetak dana, odnosno sve dok ne dobijem intezitet mirisa koji mi paše. Za ormare koristim kesice od prozračnih materijala, meni vrlo praktično.
Carica Univerzuma, 14.06.2018. 18:59 Lavandu imam u svakoj prostoriji, ne sjeda mi čaj od nje. Gospina trava, od malih noga sam je s bakom brala i pila. Bake nema, tradicija se nastavlja :)))
Perina, 14.06.2018. 19:07 c4rica Koje lipe uspomene! Bravo za tradiciju! Čaj od lavande nisam, ali od gospine trave mi je baš fin
Locco88, 14.06.2018. 20:01 Začuđujuće, ali miris lavande, koliko god mi lijep bio, nekako mi je preintezivan u zatvorenom prostoru... A gospinu travu, često sama prakticiram upravo za zdravstvene tegobe... Čudo od biljke, definitivno!
Gurmanka, 14.06.2018. 20:13 Marljiva si kao pčelica, lavandu volim u svim oblicima, a o gospinoj travi baš i ne znam puno, lavandino ulje je nešto čudesno za mene!
Donabellina, 14.06.2018. 20:23 lani sam napravila lavandino ulje pa ga još imam............i volim lavandu
nisan EL DIABLO, 14.06.2018.
21:49
a vridna li si.... svaka čast...! :))
i ne samo u branju i spravljanju tih likarija...
tek došla i već 3. post.... jednog nisan ni pročita!
promaklo! :)
Perina, 14.06.2018.
22:42
Ludog li života... :) na sreću ne osjećam mirise, pa taj dio prepuštam kćeri, ja uživam u bojama
Gurmanka kod nas je kantarionovo ulje nešto što se generacijski prenosi, a lako ga je spraviti...Hvala za marljivost, volim taj osjećaj!
Anna-Bonni eto, istomišljenice smo...u puno toga
el diablo dobro si primjetio! Nešto staro, nešto novo... ne sekiraj se, ko će sve popratiti, malo sam se dičila.... samo da me nisi ureka :)))
.Carapa Floyd., 15.06.2018. 01:24 Odlično!
stara teta, 15.06.2018. 10:25 divna, korisna i mirisna zanimacija. kad se u to uplete i sjećanje, sjetno sjećanje na baku- vidaricu, iscjeliteljicu, učiteljicu, kao da osjetimo nježni dodir na obrazu..i smilje i kadulja i stolisnik, kamilica, neven, lipa...
Grunf, 17.06.2018.
21:04
Super, neosporno, ali kako smoći snage,
i stići sve što bi bilo bolje da radimo sami ;)
11
ponedjeljak
lipanj
2018
svibanj i Ona
Možda ste vi moji prijatelji, koji eto ponekad, imate nerava i strpljenja, pa čitate i pratite moje priče, ocekivali ovih dana i neku prigodnu priču povodom Svjetskog dana Multiple Skleroze (30.05.)
Odavno ja tako ponešto pisuckam, stavljam na papir. Tema svakakvih je bilo. Ali onda sam, bez nekog plana i ne htijući, shvatila kako sve više pišem o "Njoj".
Logično! Postala je dio mene..mojih razmišljanja.
A nekako, s vremenom, željela sam i te predrasude rušiti. Predrasude na koje sam i sama nailazila. Da dobivanjem te neke dijagnoze, nisam osuđena! Na život bez života.
Vraćajući se unazad, u godine prije, i moji liječnici i ja, gledajući u karton, shvatili smo da je ona već odavno bila negdje tu, u meni, ispod kože.. Davno prije nego su je pronašli.
A opet sam živila, funkcionirala. Doduše otežano, pa sam već tada osvjestila samoj sebi da sam, eto, nekako drugačija!
Kada mi je postavljena dijagnoza, a evo sada smo već punoljetne, Ona i ja, i kada su mi rekli da su svi ti simptomi, ustvari zbog Nje, pomislila sam samo "fala ti Bože, znaći nisam kriva ja, nisam lijena i razmažena".
Shvatit će te me kada kažem da sam godinama bila vječito umorna. Spremam se kao cura van, a onda odustanem, ostanem doma, jer me i samo spremanje umorilo.
Najlakše mi je bilo siditi i čitati. A otac bi grinta da će baciti priko balkona i TV, i sve te Gričke vještice i kauč i fotelju, i da počnem živiti kao ostale moje prijateljice..družiti se..izlaziti vani.
Uvik umor, tremor, vrtoglavice, neki mravi po nogama, to je bilo najgroteksnije..kako ikome reći za te mrave, pauke...
Pa gledaš mater kako sve stiže, sve može, a tebi padaju ruke dok usisavaš kuću.
Pa se pitaš kako ćeš kada se udaš? Kako ćeš k'o tvoja mater.
I tako je sa godinama rasla ta grižnja savjesti da ništa ne mogu, i kako drugačije sebi objasniti to "stanje", nego da sam lijena i razmažena.
Postavljanjem dijagnoze, u toj trideset trećoj, dobila sam napokon odgovor!
I, rekla sam sebi, pa ja nisam bolesna! Ja tek imam tu bolest...A na meni je bilo šta sa njom činiti.
Dakle, MS nije samo taj dan..ona se živi svaki dan. A u danu i po jos nekoliko puta.
Čak i davno prije nego i službeno postane "još jedan član obitelji". I ono kad unaprijed znaš, onaj zločesti!
A ovih dana sam je možda živila čak i više nego kada se zakači; za čitavo tjelo, misli, osjećaje, raspoloženja...
Ovih dana sam joj pokazala lice! Svoje lice! I ovih dana sam pričala priču...
Svoju priču!
Poštivala sam je, uzimala predahe.. ali sam ko tvrdoglavo june, onako prefrigrano, i ignorirala je, uzimala zraka, doduše oprezno, uvijek oprezno, često i poskrivečki, da ne primjeti...
Pokušavala biti kao i drugi.
Pa sam išla na posao, mada to šta ja radim i ne mogu smatrati poslom. Biti dio Udruge je ljubav, inspiracija, motiv...
Dakle, išla sam!
Nisam kao ovih nekoliko mjeseci prije sve to odrađivala sa kauča, mailovima, mobitelima...
Bila sam prisutna u društvu, odrađivala sastanke, organizirala događanja, odrađivala projekte, različite aktivnosti....
Kako lip, neopisivo lip osjećaj! Biti kao drugi! Ma sta kao drugi? Ne moze se usporediti.
Vi drugi ne znate koliko je neobično biti, naprimjer, među ljudima.
Vi drugi ne znate koliko je neobično napraviti taj korak..a onda, gle, još jedan, pa još...
Vi drugi ne znate koliko je neobično sjesti na klupicu i disati, gledati, promatrati i doživljavati zivot svojim očima, a ne po pričanju drugih...
Vi drugi i ne znate koliko je neobično kada te se pozove na druženje, a ti možes...
Puno toga vi ne znate. Što je i dobro, i što me veseli. Ali, razlika je ta, što je vama svaki pokret "na izvolte"... Trebate "samo" pravilno odrediti svoje prioritete i želje.
A svi vi drugi ne znate da nama vrlo često, čak svakodnevno, te prioritete i želje, određuje upravo ta gospođa "Ona"! Stara i iskusna mudrica!
Ali baš zato, volim i obožavam svaki svoj korak.
I želim samo da ga i vi volite! Taj svoj!
Jer znam, Vi imate neke druge, svoje "gospođe". I da ste zahvalni na svakom novom jutru, bas kao i ja! Mi!
Želim da puno, puno volimo sebe! Sa svim svojim greškicama!
Nisu to greškice..to su milijuni različitih zvjezdica u nama...čitav taj kosmos...
Ovih dana sam ih pomirila. Usprkos "Njoj"! Pomirite ih i vi! Usprkos svemu!
Sličica je kao prilog tome koliko sam svugdje stizala
komentiraj (23) * ispiši * #
Perina, 11.06.2018. 21:01 Rekao je El diablo, a sada lipanj, srpanj, kolovoz.... :)
Just me, 11.06.2018. 21:21 Ovih dana me snašla bolest. Nitko ne zna što je pa me zdrogiraju. Nisam svoja, obitelj trpi. Nije to od jučer ali sad je kulminiralo. Ne znam da li ću moči raditi posao koji sam do sada. Ne znam ništa. Ali planiram otiči na more sa svojom Pikulicom i odmoriti dušu. Živjeti punim plučima iako mi i disanje boli. Nema predaje, sekundu po sekundu. Padnem pa se dignem. Život je jedan pa makar i imale neželjeno društvo ali živimo ga..... Hrabro!!!!
Donabellina, 11.06.2018.
21:30
Meni, vrlo bliska osoba boluje od MS od 21.god.života : sin joj je imao 3 mj. kad joj je bolest dijagnosticirana.........Imala je i uspone i padove , radila je u Udruzi i mislim da je ostvarila nekakvu mirovinu, sin joj je završio školu i radi, a ona se hrani na poseban način i vodu za piće-----------kupuje u Zadru, uzima velike količine D vit po preporuci liječnika i hoda, vozi auto makar joj u zadnje vrijeme stopalo jedne noge trni i nema osjeta u njemu---navikla je i prisilila sebe živjeti uz pomoć medicine najbolje što može.
Takvo što i tebi želim
FreshCaYg, 11.06.2018. 21:33 E neksi ti njoj ....
Perina, 11.06.2018. 21:50 Just me, obitelj, na žalost ne možemo isključiti, ona uvijek ispašta i trpi, ali obitelj je i veliki motiv! Najprije su mi motiv bila djeca, njih troje malenih..a onda i suprug. shvatiš vrlo brzo da će proći godine, da će i djeca svojim putem, i da trebam čuvati i taj brak, promisliš da će biti lakše udvoje... sve to mi je pomagalo da nađem neki svoj način... I tako, godine prolaze, a ja još guram....može se. Lijep provod sa Pikulicom!
Regina, 11.06.2018.
21:54
Koliko nas samo jedan ovakav iskren tekst, toga može naučiti, da s(v)e ne uzimamo "zdravo za gotovo",
Hrabra si :)
Perina, 11.06.2018. 22:08 Anna-Bonni Strašno me rastuzi kada čujem za još nekoga, jer znam što se sve mora otrpiti..a opet me razveseli da taj netko nije posustajao, da je pokušavao nastaviti život...to je i meni samoj podstrek
Perina, 11.06.2018.
22:34
Fresh i ja kažem! Hvala na podršci! :))
Regina Pišući ovako, često i samoj sebi ukazujem na sve ono dobro što je proizašlo..ko zna kakva bi bila bez Nje, a "ispala" sam sasvim dobra :)) Lijepi pozdrav!
kako_ti_kupus, 11.06.2018. 22:45 žena mog kolege ima ms tako da sam donekle upoznat sa onim što je prati, međutim, ona bez kolica ne može.
Locco88, 12.06.2018.
07:19
Svijetlo na kraju tunela... to je svaki tvoj pročitani post!! Upornost i hrabrost koja te krasi...
U školi sam dosta učila o MS i bilo mi je zastrašujuće samo čitati i gledati što ljudi proživljavaju... I neopisivo mi je drago da si imala taj motiv koji te natjerao da se podigneš... Ustraj i dalje!!
Gurmanka, 12.06.2018. 10:44 Mila naša hrabrice, drži se i hvala ti što nas podsjećaš da volimo i cijenimo svaki novi dan!
Čuvarica pinkleca, 12.06.2018.
11:17
dvije blogerice koje ono baš, baš volim druže se kao i ti godinama sa MS.....znam da MS ima stotinu lica , no, ako još nisi, pročitaj knjigu U šumi , Denis Delogu....
svojim opisom vremena do dijagnoze vratila si me unatrag i natjerala suze na oči....punih 10 godina je trebalo da sinu postave dijagnozu jedne druge autoimune bolesti, a do tada su svi bili jako pametni i napucavali nam osjećaj krivice, kao on se pravi, nije mu ništa, razmažen je, ja sam hiperprotektivna mater.....da im ja mater svima po spiku.....tek nakon prijeloma kralježnice , dijagnozu je postavio privatnik i ja i žmireći mogu naći mjesto na cesti gdje sam čitala nalaz i bila sretna ko da smo dobili jack pot.....onda je slijedilo liječenje, pa krivo liječenje, nusposljedice....
napisali smo knjigu o našem putu..i dalje putujemo i cijenimo svaki korak, svaki dan bez bolova, bez tableta, svaki dan proveden u prirodi, pa i svaki jebeni sladoled koji svi mogu, a ne smiješ ga....
promijenila sam kriterije, naučila puno i mogu reči da su me sin i bolest naučili više nego sve moje školovanje, knjige, seminari, edukacije....
sorry, odužila sam, ali taklo me ...
želim ti duuuuugeeeeee remisije....trajne....i vjerujem u čuda....vjerujem , u ne samo zaliječenja, nego i izlječenja
mecabg, 12.06.2018.
17:06
Ne postoji vi drugi.
Svi smo mi isti, borimo se sa svojim problemima, neuspesima, bolestima, svojom ili nekog nama bliskog.
I niko, baš niko ne zna šta ga može snaći u sledećem trenutku.
Zadrži svoj vedri duh, optimizam i uživaj u životu kao što i svi mi pokušavamo.
Prozor u svijet, 12.06.2018. 18:50 Želim ti hrabrosti i volje da nastaviš putem kojim si krenula ...Hvala što si podjelila svoju priču s nama...Mene su zaobišle teške bolesti ali jedan drugi oblik "bolesti današnjice " me pogodio kao uragan i spljoštio me sa tlom i šutjela sam jako dugo misleć da je tako kako mora biti i to je to...dok nisam počela govoriti ,dok mi ljudi nisu ukazali da to nije normalno i da spas postoji...Od tada govorim svima apsolutno sve i tek sad shvaćam da su me krivo shvaćali zbog šutnje kao što si ti mislila da si lijena i razmažena tako sam i ja mislila....sad imam puno više prijatelja i podrške i svi su iskreni...Osjećam se lakše...oni mi pune baterije za borbu i hvala im....Oprosti što sam oduljila i skrenula sa teme...Želim ti svu sreću u životu...
golden age, 13.06.2018.
08:13
Ovakve snažne priče osim strahopoštovanja, divljenja i izražavanja potpore u borbi s Njom i sličnima, izazovu kod čitatelja osjećaj poniznosti i blagog srama zbog veličanja vlastitih svakodnevnih problema koji to objektivno i nisu.
Želim i dalje puno snage i volje, svaki dan
Carica Univerzuma, 13.06.2018.
13:03
Hrabro i veličanstveno. Divim se ljudima koji iznesu svoju borbu na svjetlo dana. Ja se još nisam odlučila, vjerojatno nije vrijeme za to. Iako shvaćam kako joj se obraćaš "njoj" ja svog zovem " alien". nekad smo dobri nekad u svađi, ovisi o danu. Pišem mu često i obraćam mu se, pomaže mi.
Šaljem ti pozitivne vibracije :))
Perina, 14.06.2018. 10:09 kupus I sama sam često u iskušenju da uđem u ta kolica, bilo bi mi lakše, bar na sat-dva, ali znam da je to i velika zamka, iz iskustva drugih (osim kod baš progresivnih stanja). Do sada sam koristila svakakva pomagala, na sreču kod mene su te faze kratkog vijeka, misec-dva...i onda se vratim ko nova..pa se često pitam jesam li to sve umislila, makar čak i nalaz MR pokaže značajne promjene. Jednostavno ne mogu virovat ni sama da su moguće takve oscilacije..a da ne govorim o reakcijama ljudi oko mene u stilu "ma ti nemaš ništa, to su tvoji hirevi"...hahahhaa, neka je dok je tako. Lipi ti pozdrav i hvala na čitanju! :))
Perina, 14.06.2018. 10:16 Ludog li života... Da, imam tu sriču da je u mene čaša uvik dopola puna, i nikada ne mislim da je to konačno stanje, to kada zakažem, kada sam oduzeta....mislim na nešto lipo, bižim od loših misli, pivam, šalim se, osmišljavam projekte, aktivnosti za svoje članove..i kada uspijem nešto ostvariti, bez obzira na stresove, kompromis je to neprocjenjiv...puno ti pozdrava,i hvala ti na tvojim komentarima koji su neobićno lijepi i poticajni u svakom pogledu! :))
Perina, 14.06.2018. 10:18 Gurmanka čim stignem, navratit ću da vidim koje su slastice na redu...Hvala i lijepi pozdrav! :)
Perina, 14.06.2018. 10:27 Čuvarica pinkleca kasnim, znam sa odgovorom. I krenila sam redom, jer zaista svi zaslužujete bar po koju riječ. Znam da je trebalo volje upustiti se u čitanje nečega što je unaprijed nagovještavalo "tešku" priču.... I, samo da znaš, dobro je malo odužiti, makar i nisi uopće. :) Sve naše boljke kao da nam daju neku novu vrijednost... Puno, puno pozdrava!
Perina, 14.06.2018. 10:36 mecabg da, možda malo nespretno zvuči to "Vi"..ali ovdje je bio naglasak na koracima, "obićnom" fizičkom prisustvovanju, koje nam je često onemogučeno, zog prirode stanja.. a naravno da i pored tog fizičkog, imamo kao i svi ostali sve druge poteškoće i probleme.... Hvala na podršci, meni osobno, a onda i svima u svakodnevnim pokušajima da se bude dobro, da odolijevamo, izdržimo... :)))
Perina, 14.06.2018. 10:40 Prozor u svijet A ja baš volim kada se "odulji"..i malo i o sebi, a ne samo o meni... baš volim kada se pričamo, o svemu, kada se potičemo na otvaranje drugih tema, tako se osnažujemo, i osječamo se, ne samo jednakima, nego jednako važnima, čak i važnijima...hvala na čitanju i lijepi pozdrav! :)
Perina, 14.06.2018.
10:43
golden H i c4rica od srca vas pozdravljam i dobro mi došli!
Hvala na čitanju, podršci koju sam osjetila..i uzvraćam velikim toplim pozdravima i zagrljajima.... Ne dajmo se! :)
10
nedjelja
lipanj
2018
Priča nedavna
Da, da.... par puta su me zasvrbili prsti, al nije išlo..
Ali kad su me poceli pitati "di si", "odavno nisi nešto napisala", "zar jos traje", "si dobro?", "cekamo te", sta reći u svoju obranu?
A možda je stvarno vrime, poslije onih teskih redaka, da na red dođe i nesto ležernije. Jer nije sve ni tako lose kako bi moglo biti
! Uvik moze i gore. Kod svih!
Travanj je, napokon, sa posebnim mirom i posebnom mirom, mogu reći, bio divan! Buđenje! Ponovno rađanje...nakon dva-tri miseca, prvi, svjesni i samostalni izlasci iz kuće... napokon i te šetnje, doduše kratke u metrima, ali u minutaži beskrajne...nisam odustajala.
Sićan se kako mjesec prije, nigdi nisu tili sa mnom bez kolica, a ja ko mazga, nesvjesna koliko je njima tesko, a svjesna svoje želje, uzimala u ruke najprije štaku, pa štap...
E, a sad, eno ih u ćošku, neka skupljaju malo prašinu, do idućeg puta.
Htjedoh se osvrnuti na nedavnu zgodu prilikom posjete novom liječniku. Novi liječnik nam stigao, ovaj obiteljski! Upoznajemo se, pruža mi ruku... Na prvu več, ostavlja dojam, i to ne samo zato sto je mladoliki.
Temeljit...skenira stare nalaze: specijalista, MR, otpusna pisma...
Ima toga poprilično, a pri tom vidim i da je vise nego pristojno upoznat sa MS! Neobično. Postavlja pitanja. Shvacam i uočavam i neke propuste do sada, a bilo ih je... Nešto je i do mene, i te moje bezbriznosti, nemara, lijenosti..
Negdje pred kraj mala "igrica": trebam svojim prstom dodatknuti vrh njegovog! Na pristojnoj udaljenosti!
Kreceem... "mozete li malo brze?" Hm, ponavljam... "probajte malo brze..." Hm.. " a sad malo brze" ... jos jednom ponovi on, mirno, strpljivo.
Zastajem! Doktore, ali pogodila sam! Dotakla sam! I to je nesto" Naravno da se slozio "Da, mozemo i tako gledat". Nego kako!
Dan mi nije moga poceti lipse! Bila sam u dr, sređena na svoj nacin, napokon! Suncan dan .... cak sam se spustila na magistralu i krenila polako ... Naravno da me muz nije "ubra" dok je dolazio po mene. Ko ce me ocekivat na cesti, prije snurenu u cekaoni...
Onda je pala i molba: "imas li vrimena i volje, znas malo bi se bavila cvicem". Valjda sam bila dovoljno draga i mila..
i tako je krenila nabavka... izbor pitara i potrebnog materijala...sada to moje cvice obilazim bar dva- tri puta dnevno. I to je vjezba.
E, evo jos jedne vježbe! To popodne je kcer planirala šoping. A ja se taman lipo odmorila. Zamolim je da me povede sa sobom. Vidim nemir, pa je unaprid smirujen: kada dođemo, slobodna si! Ostavi me, ja cu polako, u svom ritmu... Tako i bi.
Nakon nešto više od dvi ure smo se srele. "Ali majko, di su ti kese?" Nema kesa, koke! Hm, jedna daaa, malecka..opet jedno ekstra sniženje. Koke moja, velim joj: Ovo meni nije bio šoping! Ovo je bio trening! Hodati sama! Nepoznatim putevima, nepoznatim stranama, gledanje ljudi, njihovih lica...
Zanimljivo, sva su mi se ta lica cinila nasmijana, vesela...nigdje nemira, nervoze..i jedna mlada mama me prepoznala i bas mi se veselo javila.
A ja sam se nadala i jednoj kavici. I usudila sam se.. izabrala mjesto, nije čak bila ni gužva, sve je vise znači osvještenih..a ja bez te "dvi-tri" uz kavu ne želim. Navika!
Ali jedna od dr specijalist mi je jednom prilikom rekla da je "to" u mene, čak vrlina. Lipo san joj se ispovidila da ja to samo uz kavu. A najvise dvi su, mislim kavice, u danu. "Nista vam nece bit od "toga"; tri-cetri na dan, a ako vas to usput opusti, smiri, učini zadovoljstvo, zasto ne..."
"To" je konzumacija duhanskih proizvoda, da sam jasna, i da slučajno niste pomislili šta drugo.
Opet trening; kakvu kavu?
Sve sam znala. Doduse duže je trajala moja narudžba, nego od tri mlade cure koje su taman sile, i izbiflale svoje. Za čas! Divno! Idući put cu biti i ja pripremnija.
Travanj je prosao! Takav, neobičan, divan...sa nekim novim ljudima.
A mene jos drzi onaj osječaj "pogodila sam ga doktore!"
I svaki put, kad odlučim pokušati, bilo sto, već pobjeđujem!
I ja! I vi! Samo triba voliti ovaj čupavi život.
I onda sve te tektonske ploce u nama! Nek' se samo pomjeraju...necemo uvik biti jednako spremni, ali jednom cemo ih docekati i smjestiti ili sastaviti kako triba.. Eto!
komentiraj (8) * ispiši * #
Perina, 10.06.2018. 10:56 Sa fb ... ne mogu i tamo i vamo :)))
FreshCaYg, 10.06.2018. 11:11 Bravo za tebe i za travanj :)
Perina, 10.06.2018. 11:51 Hvala Fresh! A tek svibanj... :))
nisan EL DIABLO, 10.06.2018.
13:49
aj fala Bogu!... dobro nam došla!:)
a lipanj... a tek srpanj, kolovoz i svi po redu!:)
samo ti treniraj!.. pomnjivo!:)
Locco88, 10.06.2018.
17:14
Krenula čitati sve postove otpočetka i morat ću ih sve pročitati!!
Svaka čast, pravo nadahnuće... ne znam što bih rekla...
no rečenica: Nije tebe život ugriza, nego si ti njega dobro zagrizla i ne puštaš...
Vidim da je tako i ostalo i svaka Vam čast!!!
Perina, 10.06.2018.
20:17
EL DIABLO! Ma nisam zaboravila naša lipa druženja... Hvala na posjeti, i konstantnoj podršci! Puno pozdrava! :))
Ludog li života Dobro došla među moje priče! Ha, ne sićan se više kada sam i di napisala tu misao, ali, zanimljivo mi je kako si je uočila i izdvojila. Jer baš nju znam često ponavljati kao mantru! Lijepi pozdrav!
kako_ti_kupus, 11.06.2018.
20:54
ka prvo! ugodno me iznenadija tvoj komentar kod mene :))
ka drugo! di si ti dosad?
ka treče! ovo pod drugo san skužija još od prije ali te to ne opravdava :P
i ka četvrto, dobro nam se vratila :)))
Perina, 11.06.2018.
21:54
Gospon kupus, kao prvo, drugo, treče....peto..e da sam znala da ce mi se netko ovako razveseliti.... :)))
Hvala! :)))
Perina, 21.06.2018. 17:34 Eto
Donabellina, 21.06.2018. 18:46 puna si optimizma, nema te zemlja..........
Perina, 21.06.2018. 19:05 Donabella u iščekivanju utakmice...... :))
Lastavica, 21.06.2018. 19:24 Pa gdje si ti?
I gdje me nađe, s pravim razmišljanjem dolaziš!
Perina, 22.06.2018. 17:32 Lastavica! Eto, doletila malo... Na krilima ljubavi.... :)