Priča nedavna

Da, da.... par puta su me zasvrbili prsti, al nije išlo..
Ali kad su me poceli pitati "di si", "odavno nisi nešto napisala", "zar jos traje", "si dobro?", "cekamo te", sta reći u svoju obranu?
A možda je stvarno vrime, poslije onih teskih redaka, da na red dođe i nesto ležernije. Jer nije sve ni tako lose kako bi moglo biti
! Uvik moze i gore. Kod svih!
Travanj je, napokon, sa posebnim mirom i posebnom mirom, mogu reći, bio divan! Buđenje! Ponovno rađanje...nakon dva-tri miseca, prvi, svjesni i samostalni izlasci iz kuće... napokon i te šetnje, doduše kratke u metrima, ali u minutaži beskrajne...nisam odustajala.
Sićan se kako mjesec prije, nigdi nisu tili sa mnom bez kolica, a ja ko mazga, nesvjesna koliko je njima tesko, a svjesna svoje želje, uzimala u ruke najprije štaku, pa štap...
E, a sad, eno ih u ćošku, neka skupljaju malo prašinu, do idućeg puta.

Htjedoh se osvrnuti na nedavnu zgodu prilikom posjete novom liječniku. Novi liječnik nam stigao, ovaj obiteljski! Upoznajemo se, pruža mi ruku... Na prvu več, ostavlja dojam, i to ne samo zato sto je mladoliki.
Temeljit...skenira stare nalaze: specijalista, MR, otpusna pisma...
Ima toga poprilično, a pri tom vidim i da je vise nego pristojno upoznat sa MS! Neobično. Postavlja pitanja. Shvacam i uočavam i neke propuste do sada, a bilo ih je... Nešto je i do mene, i te moje bezbriznosti, nemara, lijenosti..
Negdje pred kraj mala "igrica": trebam svojim prstom dodatknuti vrh njegovog! Na pristojnoj udaljenosti!
Kreceem... "mozete li malo brze?" Hm, ponavljam... "probajte malo brze..." Hm.. " a sad malo brze" ... jos jednom ponovi on, mirno, strpljivo.
Zastajem! Doktore, ali pogodila sam! Dotakla sam! I to je nesto" Naravno da se slozio "Da, mozemo i tako gledat". Nego kako!
Dan mi nije moga poceti lipse! Bila sam u dr, sređena na svoj nacin, napokon! Suncan dan .... cak sam se spustila na magistralu i krenila polako ... Naravno da me muz nije "ubra" dok je dolazio po mene. Ko ce me ocekivat na cesti, prije snurenu u cekaoni...
Onda je pala i molba: "imas li vrimena i volje, znas malo bi se bavila cvicem". Valjda sam bila dovoljno draga i mila..
i tako je krenila nabavka... izbor pitara i potrebnog materijala...sada to moje cvice obilazim bar dva- tri puta dnevno. I to je vjezba.
E, evo jos jedne vježbe! To popodne je kcer planirala šoping. A ja se taman lipo odmorila. Zamolim je da me povede sa sobom. Vidim nemir, pa je unaprid smirujen: kada dođemo, slobodna si! Ostavi me, ja cu polako, u svom ritmu... Tako i bi.
Nakon nešto više od dvi ure smo se srele. "Ali majko, di su ti kese?" Nema kesa, koke!
Hm, jedna daaa, malecka..opet jedno ekstra sniženje. Koke moja, velim joj: Ovo meni nije bio šoping! Ovo je bio trening! Hodati sama! Nepoznatim putevima, nepoznatim stranama, gledanje ljudi, njihovih lica...
Zanimljivo, sva su mi se ta lica cinila nasmijana, vesela...nigdje nemira, nervoze..i jedna mlada mama me prepoznala i bas mi se veselo javila.
A ja sam se nadala i jednoj kavici. I usudila sam se.. izabrala mjesto, nije čak bila ni gužva, sve je vise znači osvještenih..a ja bez te "dvi-tri" uz kavu ne želim. Navika!
Ali jedna od dr specijalist mi je jednom prilikom rekla da je "to" u mene, čak vrlina. Lipo san joj se ispovidila da ja to samo uz kavu. A najvise dvi su, mislim kavice, u danu. "Nista vam nece bit od "toga"; tri-cetri na dan, a ako vas to usput opusti, smiri, učini zadovoljstvo, zasto ne..."

"To" je konzumacija duhanskih proizvoda, da sam jasna, i da slučajno niste pomislili šta drugo.

Opet trening; kakvu kavu?
Sve sam znala.  Doduse duže je trajala moja narudžba, nego od tri mlade cure koje su taman sile, i izbiflale svoje. Za čas! Divno! Idući put cu biti i ja pripremnija.
Travanj je prosao! Takav, neobičan, divan...sa nekim novim ljudima.
A mene jos drzi onaj osječaj "pogodila sam ga doktore!"
I svaki put, kad odlučim pokušati, bilo sto, već pobjeđujem!
I ja! I vi! Samo triba voliti ovaj čupavi život.
I onda sve te tektonske ploce u nama! Nek' se samo pomjeraju...necemo uvik biti jednako spremni, ali jednom cemo ih docekati i smjestiti ili sastaviti kako triba.. Eto!