Više od dvadeset tisuća djece...

"Više od dvadeset tisuća djece u Hrvatskoj nosi obuću koja im je prevelika ili premala, a jedini topli obrok im je onaj koji im roditelji donesu iz pučke kuhinje. Svako peto dijete u Hrvatskoj živi ispod praga siromaštva. To, između ostaloga, znači i da mu roditelji ne mogu priuštiti izvanškolske aktivnosti, a nisu im dostupne ni usluge poput logopeda..." - To su podaci UNICEF-ovog istrazivanja o predskolskoj djeci i siromastvu.

Ma šta dvadeset… da je jedno dite, puno je…možda je među tim tisućama i susidovo, dite iz susjednog kvarta…

Pročitala sam i pomislila kako sam nešto zabucala..biće da su me ove proljetne struje malo zamantale, moždanima napravile malu zbrku…
A onda sam otišla prošetati, razmišljajući kako je najbolje da još jednu noć prespavam, pa cu u zoru pogledati u Sanjaricu, bit će da je sve to tek….. ružan san!

Ružno razbuđivanje, kakva sanjarica… Djeca su to…nisu djeca brojke, statistika…. ali zašto se o tome ne govori, gdje su dnevne emisije, udruge koje žele život, a sve u ime obitelji…

Zašto me ovo nije čak ni iznenadilo…Pa mi smo država u kojoj se veliki problemi djece rješavaju preko natječaja. „Nemojte pisati, protestirati, galamiti“, evo bit će natječaj.. Za pomoćnike u nastavi, za tople obroke..evropa dala…novce za te natječaje..a mi da se glođemo i čekamo..u svemu tome gubi se dijete, zaboravljeno je, zajedno sa svojim postolama, ups, potrebama.

Ma ne mogu ostat bez rići.Ne da ne mogu šutiti, nego bi se vikala, deračila…

Nedavno se obilježavao taj svjetski dan socijalne pravde. Nešto ćega sve manje ima! Nešto ćega, zapravo više i nema. Najprije je država bila mlada, i naši državnici sa njom, pa je i njoj i njima trebalo dati vrimena da se snađu u moru naslijeđenih socijalnih prava i pravila. Ali, sada je država sve starija… E! A zna se sa godinama dobivaš na zrelosti, mudrosti, iskustvu..pa tako, šta drugo, nego lipo ukidati sva ta prava. Zašto? Ne da bi uložili u nova zapošljavanje, zdravstevene reforme, školske reforme, i još ine….. nego ukida prava da bi, logično, hranila sebe, svoje škafete, madrace…
Vraćaju mi se misli na ovo izvješće…To su ti naši suvremeni i moderni tokovi: svemu dati ime, osnovati povjerenstvo, pa slijedeći niz godina o tome na dugo i široko.. analize, kritike, prozivanja: o odlascima mladih, koje su brojke točnije, o velikim siromašnim obiteljima i njihovoj prekobrojnoj djeci….

Pa nije valjda da je dvadeset tisuća djece prekobrojno…višak..
Sory, niste se morali ni roditi, a sad štap u ruke, pa bo bijelom svijetu ….u velikim ili malim postolama, vama je to svejedno, naviknite se, dok sami ne pokušate zaraditi za nove, jer vaši roditelji to ne mogu… vi ste djeco višak u financijskoj računici…

Podaci su ovo za 2015…tješi me statistika, jer kažu da taj Bdp raste , da živimo bolje..zeru. Novina je, što sada, osim oružjem, prijete i sa dugogodišnjim dužnicima, koje su sami stvorili…dugogodišnji dužnici žive u skupim vilama, puno rade, muče se, pa gle jada, nemaju kada uživati u svojim ekstra jahtama, golf i teniskim terenima..tek im tegobe i brige ublaže meki jogiji i svileni lancuni…. a vi ste djeco prekobrojni…sory!

Za vas nema kredita, pregovora, niti sastanaka…
Ovo izvješće je plasirala jedna udruga koja za ovu djecu traži mjesto po suncem… nitko drugi..ajmo o nećem drugom...