Dogodilo se na današnji dan!

Eto nama Dana Žena!

Lipo je danas bilo po faceboku, portalima, tv emisijima pratiti postove, objave posvečene ženama. A evo priče, stvarne..pa kome je na volju
Dnevna bolnica! NRL! A u bjelini sobe njih sedam! Sedam lica!

Žene različite..ali kad krene priča te razlike nestaju. Vidiš samo obrise žene, a ispod te kože, kose, bića nestvarana…Isuse dragi, sa koliko vještine, hrabrosti, čak I doze ludosti idu, jure kroz život…

Žena prva: med sestra, 45, supruga, majka, kućanica… Ostavlja kući svoj mali raj I pakao, navlači nevjerojatno prirodni osmjeh, uređuje stol, pregledava nalaze, priprema bočice, cjevčice, stalke, poravnava lancune...staje pred svaku od njih, nježno I strpljivo, ali i sa mjerom, bez pokazivanja prevelikih emocija. Stup sobe…
Žena druga: godina 32. Prije terapije suze, ma bujica suza, očaj, tuga, strah…. A već nakon terapije se žuri do trgovačkog centra, sa svojom djevojčicom, hitno joj nešto kupiti. Suprug na brodu, a čim završi ciklus terapija nastavlja sa poslom, nema bolovanja, ne može se, I ovo par dana je jedva dobila. Jedva!

Žena treča: godina 45, dvoje djece, suprug, a izazvala je neobićnu pozornost pričom o pažljivoj svekrvi. Svaki dan, već godinu i po, otkako je postavljena dijagnoza ima spremljen ručak. U kući nema ni kapule, jer ne triba joj, ona ne kuha. Rekli bi neki bajka…ali obrt, suprug u mirovini, vrtal..relapsi, a ona nema vrimena za toplice. Nema vrimena!

Žena četrta: godina 30: prvi iznenadni I neočekivani realaps. Beba od 5 mjeseci treba svoju mamu, ali, sada njenu mamu na rukama nosi njezin otac. U bolnicu, iznenadilo ih. Hrabri se da je snažna, da beba ima kući potrebnu ljubav I pažnju. Zbunjena, misli kako je to prolazno stanje, pa do jučer je bezbrižno šetala kolica, I uspavljila bebu na svojim rukama… a za koji misec se tribala I vratit na posa. Inaće ga gubi. A bez posla se ne može. Ne može!

Žena peta: godina 38, dvoje djece, suprug, čistačica sa Brača…kako uklopiti u obaveze odlaske na terapije, kada mirovati, odmarati, što jesti da se ova vatra u želucu umiri. Di naći volju I za sebe. Za misec dana počinje sezona. A to znači i napori, fizički, a draga , predraga dr kaže izbjegavajte psihofizičke napore. Moš misliti. Izbjegavati napore nije poželjno za nju! Nije poželjno!

Žena šesta: godina 25, mlada majka…..drugi relaps....bez riječi smo

Žena sedma: promatra ih kao iz daljine.. Kroz neki začarani tunel dolaze do nje njhove riječi, izmjenjuju se slike, emocije…I zna, sve će one nači svoj način. Nesebićne, ustrajne….ponekad ludaste, drske

I što reći na kraju o ženama? Kakva su to bića? Od čega su sazdana. Od kakvih bura, mišanci I vilinih kosa…koje biće na ovoj kugli je toliko privrženo, odano, vjerno? Vjerno svojim ciljevima! Koju god ulogu izabrale u svom životu, ćine to na poseban način.

I onda kaze gosp Bajron: “ položaj žene uvijek ostaje neprirodan”. Ma kako neprirodan? Žena valjda treba sama da bira u kojoj će se ulozi ostvariti. Kućanica, domačica, majka, supruga, ljubavnica, žena sa karijerom, ili žena za pultom, radnica, prijateljica, susjeda...

Zato, sretan nam svima skupa drage moje Dan Žena! A oni? Ma kaj nam moreju! <3