Baobab - drvo koje raste naopako

Ima jedno drvo u Africi koje raste naopako.
Legenda kaže da kada je Bog stvarao svijet najprije je stvorio baobab. No čim je stvorio palmu, baobab je želio biti viši od palme.
Nakon što je stvorio, kako ga nazivaju na engleskome jeziku 'beautiful flame tree' (prekrasno plameno drvo) - baobab je htio imati iste takve cvijetove, a kad je stvorena smokva, baobab je htio imati plodove kao što ima smokva.

Sve to je Boga toliko razljutilo da ga je okrenuo naopako i bacio na Zemlju. Do danas ga nije izvadio i okrenuo na pravu stranu, tako da baobab izgleda kao da umjesto krošnje ima korijenje.

To je ujedno i upozorenje što vam se može dogoditi kada niste zadovoljni sa onim što imate, ali i kada ne znate što želite.

Neki vjeruju kako postoje primjerci kojima je vijek nekoliko tisuća godina, ali ovo stablo nema godove, kao svako normalno stablo, pa se ne može to dokazati.

Neka stabla baobaba mogu u sebi imati rezerve od 100 000 litara vode. Zbog toga ih lokalno stanovništvo koristi kao izvor vode.
U baobabu je otkrivena dvostruko veća doza kalcija nego u mlijeku, a sadrži šest puta više vitamina C nego naranča. Gotovo svi njegovi dijelovi koriste se u prehrambene ili u medicinske svrhe.
Ipak, od svega toga, ima bit, ostat će tek legende afičkih plemena.

A svako afričko pleme ima svoju priču o baobabu: i dobru i lošu.
Mnogi vjeruju da se u zamršenim krošnjama stabala često nastane dobronamjerni duhovi predaka. Pa kažu ako približite uho tik uz drvo čujete gomile glasova, možete čak i razaznati riječi, dok su oni pak realističniji likovi skloniji vjerovati kako su to pčele koje neumorno ulijeću i izlijeću iz košnica iznad.

Cvjetovi baobaba cvatu samo jedan dan pa Bušmani vjeruju da će onog tko ima drskosti otkinuti cvijet - pojesti lav! Također, svatko tko zagađuje okoliš oko baobaba naprosto će nestati, progutat će ga drvo, vjeruju.
Unatoč svojoj jedinstvenosti, čak i ljekovitosti, drveću prijeti siječa.

Nekako priča o ovom drveću, vrlo podsjeća na jednu sličnu. Ne triba otići u Afriku, Madagaskar...dovoljno je ostati tu, na istoku Evrope. Tu je sve nekako naopako…i duhova pradjedova, "pčela" zujalica, lavova....Samo su stabla vječna i svojim krošnjama rastu uvis, prema suncu. I neka ih…