Djeco, Ivica se zovem

Ovih dana sam se sitila malog Ivice!
"Djeco, Ivica se zovem, kog nacrtam bude živ,
te me slike vode, vode,
u vis hajte sa mnom i vi svi!"
Di si sada Ivica? Gledali smo te, obavezno, svaki put.. Ali, moran ti reć, nekada si bio i dosadan, sa svin tim svojim idejama. Uvijek si nešto želio popravljati, ispravljati: stvari, ljude...nismo te tada uvik razumili.. Imali smo svaki svoj svijet mašte…tvoja zemlja crtica nam je ponekad bila smiješna, tvoje ideje nismo uvik razumili. A sada bi rado u tu tvoju zemlju crtica…sa slonićem, spravicama za zbrajanje,….
Di si sada Ivica? Ti si se tada tako dobro zabavljao.. A kada si odrastao više ti nije trebala tvoja čarobna ploča I zemlja crtica. Razumijemo te.. Sada imaš ozbiljan I odgovoran posao. Imaš Ii obitelj? Uređen dom.. Ili si zanesenjak.. Što sa nama koji smo ti ponekada ipak vjerovali? Vjerovali ponekad u sve tvoje crtarije, I balone od sapunice… Ivica, opet trebaš! Nama koji smo odrasli! Da napraviš neki samo tebi poznati stroj…Nacrtaj svojom kredom taj vremeplov, žuti, I raketu... Ćini mi se nekako, da bi sada svi željeli u tu tvoju zemlju crtica....!

https://www.youtube.com/watch?v=dY93dRoG6-Q