13

petak

siječanj

2017

Žarii...gorii

Žarii…goriii…crvenilo… tuče srce….prsti drću.. Nuspojave? Jesu... :) ,
ali ne one medicinske ( o njima možda neki drugi put).

Jedna mlada žena me je danas i nesvjesno navela na susret sa sobom, ali onaj rengenski..dubinski, zbog kojeg zadršćeš, pa ti se često i ne da... naiđeš tako i na livade pune makova, ali i poljane puna ostataka, mrvica....

Usput mi je nekako šapnila i da nastavim, da budem kakva jesam, njezin sam uzor, u neodustajanju ( i pečenju kolača :) )…

Ali kakva sam to? Kad često, sve nas, zasvrbi nešto ispod kože, pa nam smeta….pa se poželimo uvući ispod tuđeg kaputa…ko da ćemo pokupljenim mirisima, promijeniti baš taj dio….često sumnjamo u sebe…u način..u odluke..u dijela..preispitujemo se…traje to.
Pokušaš… čini ti se da si uspio..promijenio si taj dio…a onda te opet zasrbi…šta je sad?
Opet žari… opet tuče srce…prsti..i sve već poznato…
Ne valja... Nisi to ti...vrati se nazad...pa neka i srbi, neka žulja, i koji žulj da se stvori, tvoj je..to si ti...
Više ne žarii

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.