vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

petak, 26.01.2024.

Granice rasta

Vodio sam neku raspravu u kojoj sam spomenuo granice rasta i „Granice rasta“, pa sam uočio da ljudi zapravo baš i ne znaju o čemu se radi. Da ja ne bih filozofirao naširoko kako to mnogima smeta, ovdje ću samo staviti dva citata i uputiti vas dalje, a vi vidite da li će vas to zainteresirati ili ne.

Kao prvo, „Granice rasta“ nisu knjiga neke zapjenjene terorističke ljevičarske skupine studenata koji bacaju molotovljeve koktele; i prema Wikipediji, „Granice rasta“ (engl. The Limits to Growth) jest knjiga koju je godine 1972. objavila grupa autora poznata kao Rimski klub u kojoj je (dakle prije pedeset i više godina) na temelju kompjuterskih modela iznesena procjena posljedica koje bi eksponencijalni ekonomski rast uz porast stanovništva mogao imati po budućnost Zemlje i čovječanstva, s posebnim naglaskom na međusobne odnose stanovništva, industrijalizacije, zagađenja, proizvodnje hrane i iscrpljivanja resursa. Sve se poklopilo sa poznatim naftnim šokom sljedeće godine te utjecalo na popularizaciju ekološkog pokreta i koncepta održivog razvoja, ali i na dugoročnu politiku mnogih, pogotovo najrazvijenijih industrijskih zemalja. Istovremeno je teorija postala i predmetom žestokih debata koji traju do današnjeg dana. Konačno, sveobuhvatna analiza iz 2021. u svemu potvrđuje predviđanja studije: ekonomski rast staje krajem 2020-tih, moguće dovodeći do kolapsa oko 2040... (Edward Helmore: Yep, it’s bleak, says expert who tested 1970s end-of-the-world prediction) - o tome link u prvom komentaru.

Druga stvar je nešto što je uz ovu knjigu usko vezano, a to je dokumentarac „Jednom kad znaš“ koji je kod nas prikazan negdje prije dvije godine (video niže u emisiji u okviru koje je prikazan navedeni film). Dakle, ne radi se o nekom alternativnom filmiću prikazanom u Močvari; radi se o međunarodno priznatom ostvarenju koji je prikazala državna televizija u prime timeu. Kako ističe najava na Hrt, redatelj Emanuel Cappelin ne zatvara oči pred nadolazećom katastrofom, okrećući se lokalnim zajednicama i osviještenim pojedincima koji mogu činiti nešto pred valom koji nas pritišće – čak daleko više našu djecu do li nas same.

Eto, kada se spomenu granice rasta i činjenica da je lakše zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma, nećete moći reći – nismo znali. Istina koju ćemo jednog dana morati reći svojoj djeci (i još više, njihovoj djeci) jest drugdje: nije nas nešto posebno brinulo, kao što će možda brinuti vas.


26.01.2024. u 18:07 • 14 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.