Teleskop.hr, dio intervjua: Korado Korlević
(Jako interesantne teme; ako ovo nije popularno ili dopušteno, molim da me se upozori pa ću izbrisati. I moju neupitnu veličinu prenose na recimo xxz magazinu pozivajući se na ovu Creative Commons licencu dolje - https://www.xxzmagazin.com/public/autor/3810 - protiv čega, iako je bez pitanja, zasad nemam ništa, dapače - drago mi je; valjda onda smijem i ja ovako, tko zna, njemu dva. Posta. :))) )
Često govorite da će se čovječanstvo relativno brzo svesti na dvije milijarde stanovnika, jer se mladi više neće htjeti razmnožavati. Ne demantira li vas ipak jugoistok Azije koji i dalje raste, kao i ukupan broj stanovnika na Zemlji?
Tko me demantira? Treba samo stvari gledati u desetljećima, a ne u godinama. Uzmimo za primjer Iran u kojem je prije 30 godina bilo osmero djece po ženi, a sada je ispod 1,4. Isto je s Alžirom, Tunisom. U trenutku kada se ženama da informacija, a mnoge žene su je već dobile, da postoji drugi svijet, da ona može odabrati koliki će broj djece imati i koliko im se može posvetiti, onda žene biraju manje djece, a veću posvećenost.
Dobro, i koliko će nas 2100. godine biti na Zemlji?
Manje od dvije milijarde! Ove sadašnje generacije i one koje dolaze se neće htjeti razmnožavati, ili će se razmnožavati jako malo.
Je li to dobro za planet Zemlju?
Ne, nije dobar tako nagli pad, jer roboti vjerojatno neće moći zamijeniti broj ljudi koji će nedostajati za mnoge poslove i djelatnosti i nama će kvaliteta života pasti.
Znači, možemo reći da sada živimo u najboljem vremenu?
Možda smo ga čak i prošli. Neki spominju da je najbolje vrijeme bilo kraj sedamdesetih godina 20. stoljeća kad je dosegnut vrh inteligencije. Za intelektualce su to bile najbolje godine, imali su najveću publiku i kreativnost. Danas su oni koji su sposobni daleko sposobniji nego što su najsposobniji bili tada, prije 40, 50 godina, samo što su danas jako sposobni, jako rijetki. Iako, bilo kakvo korištenje riječi inteligencija može izazvati krivo shvaćanje, jer ne postoji samo jedna inteligencija. Na žalost, testira se samo ona akademska, rješavanje zagonetki, a ne ispituje se kakva je mudrost i drugi aspekti. Dakle, ja ne bih rekao da su današnje generacije manje inteligentne, nego da su u prosjeku manje sposobne opstati nego prijašnje. Ali, kad pogledamo ekstreme, današnje najjače karike su jače nego prijašnje, ali najslabije karike su još slabije nego su bile prije. Mi danas vozimo aute koji su prije 50 godina bili znanstvena fantastika, da s tim današnjim autom odete na utrku formule 1 prije 50 godina, pobijedili biste. Tehnološki razvoj nam je čudovišan. Danas pokupiš amaterskog igrača tenisa iz Zagreba i staviš ga u konkurenciju Wimbledona prije 50 godina, bio bi prvak. Mi smo postali jako profesionalni i dobri u onome što radimo, ali ne možemo reći da je taj svijet perspektivan za djecu. Jer u današnjem svijetu oni se povode za nekim influencerom koji uspijeva zaraditi slikajući se, bude model - i što vide curice, da mora biti blonda, mršava, putovati po svijetu i slikati se. Kaže netko ja bih volio živjeti u doba Rima, ma znaš što bi bio u doba Rima, rob! Koliko je bilo aristokracije i bogatih!? Šačica! Mi danas živimo fenomenalan život koji je prešao u dekadenciju i nove generacije ne osjećaju potrebu za stvaralaštvom i osobnim doprinosom napretku. Još gore je ako odemo u Istru i Dalmaciju, tamo je zavladalo prokletstvo položajne rente. Sagradiš bazen i tri apartmana, ne ideš ni u školu, samo rentaš. I što se dogodi ako ti se netko u obitelji razboli, a terapija košta 750.000 eura. Ode bazen i kuća, jer hoćeš spasiti člana obitelji. Znači, nemojmo skupljati apartmane i bazene nego znanje. To znamo iz židovskog odgoja. Oni bi bili nestali već stotinu puta da nisu investirali u ono što im nitko ne može uzeti, a to su znanje i radne navike. Znate koliko je Židovima trebalo da se osove na noge u Americi? Godinu dana. Umrežili su se i radili opet u svojoj profesiji. Najveće bogatstvo koje imamo je ono što imamo ispod kose. I mi ćelavi, isto, hahaha.
Je li vam žao što nećete moći svjedočiti kako će za 200 godina izgledati naš planet? Koliko uopće vaša percepcija seže u budućnost, što možete predvidjeti?
Mi astronomi razmišljamo milijunima godina unaprijed. Prosječan čovjek teško si može predočiti milijune i milijarde godina unazad i unaprijed. Homo sapiens zapravo ima jako kratak rok trajanja i nas će zamijeniti strojevi. Ali, ne treba zbog toga paničariti, strojevi su naša djeca. Nije tvoje dijete samo ono koje si rodio, nego je tvoje dijete i ono koje si odgojio. Postanu li strojevi inteligentni i krenu li u Svemir bez nas, mi ljudi možemo biti sretni, jer su oni naša djeca.
Povijest nas uči da će vlasnik svemirskih tijela biti onaj tko prvi stavi „topovnjače“ pokraj njih?
Da, Nizozemci bi otkrili otok, a onda bi Englezi uz njega parkirali svoju topovnjaču.
Hoće li tako biti jednog dana i gore?
Ne znam. Sve je aktualnije pitanje hoće li netko uopće biti u stanju napraviti topovnjaču. Naša civilizacija gubi kreativni i proizvodni potencijal da to napravi. Da bismo napravili topovnjaču koju bismo parkirali u Svemiru, nas bi trebalo biti 15 milijardi, a među njima jako puno inženjera. Padne li broj stanovnika, nama će tehnologija dobrim dijelom nazadovati, jer jednostavno neće biti dovoljno eksperata koji bi je unapređivali.
< | listopad, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |