vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

utorak, 23.05.2023.

Zbogom, teta Sanda



Imao sam sreću i čast kao nekakav musav dvanaestogodišnjak sjediti negdje u petom ili šestom redu Komedije kada ste pjevali Ninu Filipovnu. Stari je to sve poslovično smatrao čušpajzom, njega se teško moglo odvojiti od talijanske arije ili klasike, a i bilo je onako, slatkasto-polit'čki, njemu sigurno s premalo drame. Ja sam možda netom prvi puta čuo Stranglerse ili Stonese; takve nas je mama za uši odvukla u neku ledenu večer, da nas okupa u ljepoti; jer to je ono što prave žene čine svojim muškarcima, ma gdje stanovali i ma koje dobi bili... pa sam prvi puta čuo kako se to zapravo glasom slika... i otada nekako imao Vaš ozbiljni i kao pastelama obojan glas uvijek u zakutku glave (ili ga ja tek pamtim tako dubokim, dramatičnim, sveobuhvatnim). Kada vidim Vas, ja sam još uvijek zbunjeni dječak sa Mitnice i Keglbajsa koji napucavajući ispuhane balterice u neki zid pjevuši Vaše melodije, sve dok se ne pojave neki odrpanci radi kojih se lopte više neće napucavati u zid.

Ali čuvao sam ja te melodije, pa da - kada naiđu nevolje, pokušam obrisati ih - često i ovim Vašim riječima. Hvala.

Rekao bi onaj strašni raščupani Rundek, da prostite, jbga, odlaze ljudi. Odlazi Grad, preko Save i Sljemena, u nigdinu, za nikad više. Zbogom.

23.05.2023. u 21:25 • 14 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.