vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

nedjelja, 21.05.2023.

Naramak fomula za opseg i površinu radovanja i onoga što stoji nasuprot tome

Ljudi se mogu odnositi prema sreći ili nesreći, tuđoj ili vlastitoj.

Prema vlastitoj sreći ljudi se odnose loše ili dobro.

Tko loše tretira vlastitu sreću, stalno joj pronalazeći mane,
analizirajući mnogo i duboko, kao da je loše odigrana utamica,
taj bi mogao ostati bez nje.
Ma, svakako da će svatko ostati bez svoje sreće,
to uopće nije upitno, ali je pitanje može li se sreću izgubiti prije vremena –
a to bi moralo biti nekakvo mjerilo; jer još se nije rodio onaj tko će trenutak eksplozije
pretpostaviti ispunjenom trajanju.

Tko o vlastitoj sreći šuti, ili je čak tetoši, ponekad i slavi –
također će je sigurno izgubiti, ali teško da mu od toga neće ostati
naramak dobra kapitala
u surovoj ekonomiji života.

S tuđom je pak srećom izgleda još teže.
Mislim, nije uopće teško ako se čovjek tuđoj sreći iskreno raduje,
pa ga ne zanima što je iza osmijeha na tuđem licu
(ako je taj osmijeh blag, tih i nenametljiv, a tako se obično smiju od dobra sretni ljudi).

Pronalaženje pak mana tuđim srećama posebno je zanimanje namjernika
i nenamjernika uvjerenih u važnost i veličinu ravnodušnosti.
Zašto se tuđim srećama ne umiju radovati - uvijek će ostati njihova važna moralna dvojba.

Nesreća, ah – nesreća, pa još vlastita;
tko je prihvati kao sebe i svoje najrođenije
mogao bi iz nje lakše izići -
a to je valjda nekakav cilj, tko će ga znati (da nesreća, ako je već tu – ne traje).

Tko je ne prihvati, pa o njoj ne samo da obavještava,
nego i osuđuje (u najvećem broj slučajeva druge)
taj pripada u najveću grupu opjevanih – o njima ćemo drugi put,
ali u prozi, za sklonije grozi.

Tuđa nesreća mogla bi, međutim,
žalostiti nekoga; toga bih se usudio nazvati dobrim čovjekom –
kako kažu, taj se ne umije do kraja radovati dok pored njega ima onih koji pate –
i on je u ovoj piramidi, barem za mene – na vrhu vrijednih i dobrih.

Nasuprot tome, vjerojatno najgori od svih oni su koji se raduju tuđoj nesreći
pa ćeš u njihovoj radosti pronaći otpatke tuđih nevolja
kao što ledene mutne vode sa sobom odnose trulo granje i panjeve kroz mrak.

Jasno, postoje između ovih osam skupova još i prijelazni oblici,
nestalni, privremeni;
ali filozofija ni o čemu i ljubavologija
sasvim su egzaktne znanosti
i ne trpe neizvjesnosti.
Pogotovo ne tamo gdje ih se ne da izraziti (riječju, brojkama ili onim znakovima pored njih na tipkovnicama).

Iz ovih formula lako je stoga izračunati opseg i površinu sreće i nesreće, koga zanima –
samo je pitanje može li se u velikom trgovištu života
takvo što isplatiti.

21.05.2023. u 11:42 • 16 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.