utorak, 13.02.2007.
Kontrola
ajde da se i ja pridružim ozračju koje karakterizira ovo doba godine!
ljudi se nekako preplaše kad im kažem da pišem blog. još se više splaše kad im kažem da je to blog u obliku dnevnika, u koji bi i oni mogli dospijeti ako će imati posla sa mnom. naravno, pričam o dečkima koji se splaše. 
hmm.. možda da se dosljedno držim one 'brutalno iskrena', možda bi me se i trebali bojati, i to svi redom! 
nećemo se služiti zastrašivanjem kao sredstvom postizanja cilja (u ovom slučaju može biti samo kontraproduktivno), pa hajdmo na neke ljepše stvari.
još od sezone klima-uređaja imam problema s uhom. nikad nisam bila pretjerano bolesna, pa nisam kročila u bolnička prostranstva, zato sam prvi put na pregled uha išla s bakom. ipak je starija, a dobro je poznato gdje stariji ljudi provode većinu vremena!! 
(sve sreća da baka neće ovo čitat.. 
) a onda kad sam naučila kam trebam ić, mogla sam sama doć na kontrolu. 
taj je dan bila užasna gužva, čekala sam skoro 4 sata dok sam došla na red. u međuvremenu sam stekla dva nova poznanstva. jedan me nije toliko impresionirao, dok je s drugim stvar krenula u drugom smjeru. 
ja sam ranije došla na red, no kako sam izgubila previše vremena i faks otpao za taj dan, pričekala sam svog novog poznanika, išli smo u istom smjeru. 
razmijenili smo brojeve, moralo je proći neko vrijeme.. i sad smo skupa!!!!!!!! 
jebote, koja romantika! upoznat dečka kod otorinolaringologa!! dopali smo se jedno drugome, i tak.. stvarno ispada jako romantično, jel da? a to je ful čudno za mene.. 
ne znam ja kaj je romantika.. al eto.. 
ne znam kolko ste primijetili, kako nas bombardiraju s tim 'danom zaljubljenih'. pa ak sam zaljubljena, ne mora mi neko reć kad je moj dan!! (ja tak i tak često slavim majmunovo, pa, ono, nikad nije bed za ludiranje i slavljenje..) na radiju, koji je u zadnje vrijeme jak propagandistički medij, na telki, iz novina, po netu.. užas. neki dan je netko na kavi konstatirao, pa otkad mi slavimo američke praznike?!? i sva ta pompa i ne znam kaj. (sad bi tu trebala ponovo istipkat pol toga kaj sam pisala za božični konzumerizam, al mi se ne daaa) ove godine i da nemam dečka, bilo bi mi svejedno. kao uostalom, ko i svake druge!!! mi imamo svoje valentinovo. svaki dan. a ak niste 'vezani', još bolje. to nije razlog za tugu ili žalost, može jedino bit razlog više za sreću.
respect, my people.
ponedjeljak, 12.02.2007.
Plavuša upoznaje svijet
teško stječem povjerenje u druge ljude. to dosta teško ide kad se radi se osobama suprotnog spola, no iskustva pokazuju da se zapravo više treba bojati i biti oprezan kad se radi o onim istog spola, u mom slučaju, o ženama. navodnim prijateljicama, frendicama. yeah, right. nije čovjek čovjeku vuk, nego žena ženi. dečki se posvađaju, pa se pomire. koliko sam uspjela shvatiti, veće se babe od nas cura, u stanju su konstantno pričati jedni protiv drugih, pljuvat jedni po drugima, posvađat se, potuć se, ali će isto tako sljedeće popodne ispijati kavu ili pivu zajedno i smijati se pizdarijama koje su napravili. (postoji neka pravilnost-pizdariju će vjerojatno opet napraviti, i opet će sve ići ispočetka) no, cure kad se međusobno zakrve, onda to ima dugotrajnije posljedice. eto, ja, koja sam inače dosta osvetoljubljiva, pa i principijelna prema osobama koje su me iznevjerile ili povrijedile, odlučila sam okrenuti novu ploču. u naletu pacifizma rekla sam sama sebi, čemu se ljutiti i biti posvađan s nekim? to jest, s njima, s curama koje su mi nekoć bile super frendice, kojima sam vjerovala. ja, nevjerni toma. progutala ja svoj ponos i pružila pomirbenu ruku. koja bijaše prihvaćena. sve super pet. da bi, eto, do plavuše doprijele vijesti o njenoj neprilagođenosti, nestalnom raspoloženju, ekstremnosti.. (jebote, opisana sam ko da me pripremaju za prijem na odjel neke ustanove) ono, samo me zanima čime sam stekla takve epitete.. samo.. ma, jednostavno se ne mogu načuditi. 
šta je to prijateljstvo, ha?
jedino što sam naučila iz svega ovoga jest da osoba koja se stalno smije nije iskrena, dobra, nego izafektirana i hipokritična. i s takvim ljudima ne želim imat posla. pa makar četiri godine dijelile klupu, novce za jubox, sve važne i nevažne stvari koje život znače.. itd itd. move on, bitch, rekoh sama sebi. i daj već jednom postani bitch.. (prema onima koji to zaslužuju)
p.s. druga važna stvar koju sam naučila- glasnik ne mora umrijeti! (jer je bolji od vijesti koje nosi! )
nedjelja, 11.02.2007.
!!!!!!!!!!!No sikiriki!!!!!!!!!!!!!!
ljudi, no sikiriki, no, no sikiriki!!!
ma, kakva sekirancija! ružičaste naočale na nos i osmijeh na lice, sve pet!!!!
svojim sam ukućanima i poznanicima ispirala mozak i dosađivala im unedogled svojom euforijom zbog koncerta ede maajke. bila sam sa starom oko božića u gradu i vidjela na stupu svježe postavljen plakat za koncert. kroz zube sam s mukom promrmljala, pa ko će dočekat drugi mjesec?? i onda je uslijedilo odbrojavanje.. al, eto, malo pomalo došetala se i veljača. jedva sam čekala!! 
i onda mi se nije dalo ić! tako to obično bude- kad ti se najviše nekud ne ide- odi!!!! sad preslušavam cd-e i samo bi još, još! bilo nam je super. moja tri komada i ja (frendica me odjebala u zadnji tren, kao i uvijek, al smo se, dušo, super zabavili i bez tebe!! 
) došli smo prerano, kad još nije bilo ljudi. toga me je uvijek najviše strah. što ako će biti premalo ljudi??? volim gužvu i usijanu atmosferu. jedina prilika kad se možeš u potpunosti istaknut ili ostati apsolutno neprimjetan. maajka i njegovo dijete frenki došli su ko šećer na kraju poslije dvije predgrupe (spitfires i defence). još kad se uzme u obzir da su svi skupa kasnili sat vremena.. načekali smo se!!! al je bilo super. bez pulta i miksanja, 'živa muzika' (super 'leksaurini', ali samo za auditivnu upotrebu!! ).. ma, bilo je prejebeno!!! ja bi opet!!! to je jedino što se može reći nakon svirke. isto ko i poslije koncerta hladnog piva u domu sportova '05-te.... još, još, još!!! navodno su na galeriji, među vip-gostima, bili članovi hladnog piva (tako edo reče, valjda ćemo mu vjerovat! 
) i na pozornici se trebao pojaviti mile, ali, šmrc, nije. možda je samo vratio edi kaj se on nije tada pojavio s njima.. no, dobro je, ne laprdaj! e, da. curke, nije frenki za odbaciti!!! (nemojte me optužiti ak sam u krivu, nismo bili blizu pozornice, a ja sam čorava na daleko ) iako mi ovak dečec baš dobro zgleda, a jebiga, nisam bila u prvom redu pa me nije snimio, šmrc.
i tak.. sve kaj je lijepo, kratko traje. no, zato hvala bogu da su kolokviji iz povijesti završili!! pjesma iz naslova mi je bila mantra za sreću. uspjelo je.. tolko o praznovjerju..
kad se desi nešto loše, kažem ono, ko ga jebe..
uživajte, ljudovi
petak, 09.02.2007.
U potrazi za smislom
ovo pišem s malim zaostatkom jer rijetko kad dolazim na red za sjest za kompjuter, a i zato što su mi ove misli pale na pamet u kasne noćne sate..
neku večer (sad bi tu mogli primjeniti teoriju relativnosti, jer meni 'večer' odavno nije 'večer'; idem u krevet najranije oko 1) tako ležim u krevetu. padala je kišica, lako se mogao nazreti snijeg. opet nisam mogla spavati. pijem puno kave u zadnje vrijeme. previše kave. al ne mogu biti ne-fer i reć da mi insomnia dolazi samo u dane kad se obločem kavom. jednostavno me nešto 'čopi' i teško zaspim. med i mlijeko ne pomažu. zujim kroz žaluzine, piljim u daljinu (opet nešto relativno, jer mi prozor od sobe gleda na garaže i bočne zidove susjednih kuća ), brojim ovčice, radim yoga vježbe disanja,... niš ne pomaže. u glavi mi pulsira, milijun misli stvara zamršeno klupko gluposti, relativnosti, mojih divljačkih ideja koje ću morati sprovesti u djelo. kažem, 'morat ću', 'moram', jer mi se čini da je to jedini izlaz. izlaz iz čega? zamislite si klupko vune, ne uredno složene, nego razmotane, pa samo nagvržljane. naravno, da bi se od nje nešto napravilo, mora biti lijepo složena, po mogućnosti ne već korištena, inače postane neupotrebljiva. u jednom trenu tako sam ja vidjela samu sebe 'inside'. dugo mi je trebalo,shvatila sam da me je puknuo pubertet. ne znam, možda ga proživljavam ponovo sa sisterkom, no isto tako, kao da sam se sama vratila u 'to vrijeme'. uvijek sam znala što hoću, što neću, koji su mi ciljevi, koje su mi sposobnosti, koja nadanja.. sad živim u oblacima, samo su mi želje ostale.. 
ajde, nije baš da patim od tako kroničnog pomanjkanja ambicioznosti, ali kao da sam došla u svijet kojem ne pripadam. nije da mu neću pripadati, ali kao da mu još, sad u ovom vremenu, ne pripadam. ne znam gdje je moje mjesto. izgubiš se u masi. nikom nije stalo. koga optužiti za to? ili, što optužiti za to? otuđenje, kapitalizam? pubertet, naravno! nije ni to razlog, još manje rješenje. sjećam se kolko me to vrijeđalo u tim godinama, kad je okolina sve moje (naše) probleme opravdavala godinama. sad je za sve kriv pms.. uglavnom, nešto me čopilo. ne spavam po noći, imam visoki tlak i puno otkucaja srca u minuti, stresssssss!!!! sad bi baka mudro rekla, a zaljubila si se!! jelda, jelda, jelda?? ma, jok. drugi je mjesec, sve valjda treba biti u znaku ljubavi. morat ću i o tome neš naškrabat.. kažu moje curke, smisao nećeš nać u čaši, u dečku, u autodestrukciji, u neradu.. tako nekako. a možda.. u vlatima trave.. al ne one whitmanove!!! moram prestat pisat, još ću počet trabunjat gluposti.. moram, moram.. jeste skužili da stalno pišem, spominjem riječ moram???!! previše imperativa.. moram.. nać svoj smisao. to je malo dugotrajniji postupak. a djedica mi nije to ostavio pod borom. 
drž'te se.
