Marketing
U potrazi za smislom
ovo pišem s malim zaostatkom jer rijetko kad dolazim na red za sjest za kompjuter, a i zato što su mi ove misli pale na pamet u kasne noćne sate.. 
neku večer (sad bi tu mogli primjeniti teoriju relativnosti, jer meni 'večer' odavno nije 'večer'; idem u krevet najranije oko 1) tako ležim u krevetu. padala je kišica, lako se mogao nazreti snijeg. opet nisam mogla spavati. pijem puno kave u zadnje vrijeme. previše kave. al ne mogu biti ne-fer i reć da mi insomnia dolazi samo u dane kad se obločem kavom. 
jednostavno me nešto 'čopi' i teško zaspim. med i mlijeko ne pomažu. 
zujim kroz žaluzine, piljim u daljinu (opet nešto relativno, jer mi prozor od sobe gleda na garaže i bočne zidove susjednih kuća 
), brojim ovčice, radim yoga vježbe disanja,... niš ne pomaže. u glavi mi pulsira, milijun misli stvara zamršeno klupko gluposti, relativnosti, mojih divljačkih ideja koje ću morati sprovesti u djelo. kažem, 'morat ću', 'moram', jer mi se čini da je to jedini izlaz. izlaz iz čega? zamislite si klupko vune, ne uredno složene, nego razmotane, pa samo nagvržljane. naravno, da bi se od nje nešto napravilo, mora biti lijepo složena, po mogućnosti ne već korištena, inače postane neupotrebljiva. u jednom trenu tako sam ja vidjela samu sebe 'inside'. dugo mi je trebalo,shvatila sam da me je puknuo pubertet. ne znam, možda ga proživljavam ponovo sa sisterkom, no isto tako, kao da sam se sama vratila u 'to vrijeme'. uvijek sam znala što hoću, što neću, koji su mi ciljevi, koje su mi sposobnosti, koja nadanja.. sad živim u oblacima, samo su mi želje ostale.. 
ajde, nije baš da patim od tako kroničnog pomanjkanja ambicioznosti, ali kao da sam došla u svijet kojem ne pripadam. nije da mu neću pripadati, ali kao da mu još, sad u ovom vremenu, ne pripadam. ne znam gdje je moje mjesto. izgubiš se u masi. nikom nije stalo. koga optužiti za to? ili, što optužiti za to? otuđenje, kapitalizam? pubertet, naravno! 
nije ni to razlog, još manje rješenje. sjećam se kolko me to vrijeđalo u tim godinama, kad je okolina sve moje (naše) probleme opravdavala godinama. sad je za sve kriv pms.. 
uglavnom, nešto me čopilo. ne spavam po noći, imam visoki tlak i puno otkucaja srca u minuti, stresssssss!!!! sad bi baka mudro rekla, a zaljubila si se!! 
jelda, jelda, jelda?? ma, jok. drugi je mjesec, sve valjda treba biti u znaku ljubavi. morat ću i o tome neš naškrabat.. 
kažu moje curke, smisao nećeš nać u čaši, u dečku, u autodestrukciji, u neradu.. tako nekako. a možda.. u vlatima trave.. al ne one whitmanove!!! moram prestat pisat, još ću počet trabunjat gluposti.. moram, moram.. jeste skužili da stalno pišem, spominjem riječ moram???!! previše imperativa.. moram.. nać svoj smisao. to je malo dugotrajniji postupak. a djedica mi nije to ostavio pod borom. 
drž'te se.
Post je objavljen 09.02.2007. u 11:43 sati.