srijeda, 31.01.2007.
Sweet Home Dubrava
ne znam za vas koliko ste praznovjerni (za sebe ne mogu reć da sam praznovjerna, ali isto tako ni da sam 'punovjerna'; možda sam samo agnostički nastrojena, što je danas jako moderno) i koliko vjerujete u neke tako 'lijeve' stvari i pojave, no nakon što pročitate ovaj post do kraja, odite u kuhinju, otvorite ladicu gdje stoji beštek (pribor za jelo), i dobro pogledajte kako vam stoje noževi, posebno oni veliki, za rezati meso ili kruh.
običaj kaže, ako je oštrica okrenuta prema gore, u kući će biti svađe.
naravno, čovjek ne obraća pažnju na takve stvari, sve dok se nešto ne dogodi. budimo realni, svaki put kad se dogodi neko world shit, iz naftalina se izvlače nostradamusova proročanstva i pretpostavke. zašto se nikad o njima ne govori unaprijed? 
no, ruku na srce, bome bi bilo lijepo da smo se svi za doček 2000. spakirali i čekali smak svijeta i da nas nešto proguta. 
ma daj..iako mi vrag nije dao mira.. prije koje 3-4 godine sam se zabavljala s nostradamusovom knjižicom i naišla na podatak da će 2006. započeti treći svjetski rat. uvjeti za to su već odavno stvoreni, al sva sreća, još nas ništa ne roka.. 
no, ajmo se mi vratiti duhovima ognjišta i kućanskim proročanstvima. 
došla neki dan majka kući, baš nešto poslije sisterke. sjele one za stol, ja čitala novine. sve je bilo ok, pričale, zajebavale se, ja umirala od smijeha na njihova međusobna prepucavanja, ali se, naravno, nisam htjela petljat. znam kako to obično završi.. 
a onda je počelo. mačka je skočila na štednjak gdje je bio lonac s hranom. lonac bez poklopca. a stari još nije došo doma, nije jeo.. 
a onda se situacija u trenu preokrenula. stara je poludila na sisterku kaj je ostavila sve otvoreno i nespremljeno, mačka je sve promatrala, izgledajući napušeno kao i uvijek. i ja sam sve promatrala, al šteta kaj nisam bila napušena! 
mislim da se tri dana ne bi digla s poda od smijeha.. a moje djetešce, malo i milo kako i uvijek, pogledalo je staru i pljunulo u tanjur!!!!!!! e, kako je to bilo... užas!!! mislim, stvarno si svašta dopušta. stara je skočila ko divlja zvijer, al se mala nije dala!!! samo sam čekala koja će koju prva pljusnut! mala ju je kefnula s torbom punom knjiga, a stara joj je uzvratila rukom. samo kaj ruka nije dospjela do male! jebote, koji je to show program bio! 
onda je mala pobjegla u sobu, stara za njom. i lupa po vratima, lupa, i lupa. mislila sam da će prozori na mojoj sobi otpast od lupanja po sisiterkinim vratima! ono, scena ko iz kill billa. 
nisam vidla šta se tu odvijalo, al je stara došla sa poderanom šakom dolje. bolje da ni ne znam kaj je bilo.. iako mislim da bi sis mogla profesionalno trenirat za borbe u ultimate fightu. mirko, imaš konkurenciju. 
ja nisam htjela ništa komentirati. išla sam po večeru i otvorila ladicu s vilicama. kad ono, žićno naopačke. reko, tu smo. sva sreća da sam imala dogovor i pobrala se iz kuće što je bilo moguće brže. ono, da se fakat ne bi počeli upotrebljavat noževi. e, baš ko u kill billu!
byeeee
utorak, 30.01.2007.
........Pod hitno mi treba novi post........
valjda bude za kojih par sati... ili dana...
nedjelja, 21.01.2007.
Brutalno iskrena
da, da, to je još jedna od odrednica kojih bi se trebala u budućnosti držat.. ono, i don't give a damn, a don't give a fuck.. ne obazirat se ni na što, ni na koga, furat neki svoj film, i misliti samo na sebe i svoje sebične interese. biti cijepljeni egoist, naturalizirani egocentrik, zabrijat na hedonizam i prepustit se trenutnim strujanjima u atmosferi.. kao grana na vjeru, u rundekovoj pjesmi.. bez ikakve grižnje savjesti, bez ikakvih osjećanja (namjerno nisam napisala osjećaja, jer 'osjećaj' i 'osjećanje' nije isto..), bez misli, bez pretpostavki, bez želja i nadanja.. ah... kad bi stvari bila tako jednostavne.. a možda i jesu, al ih ja ne vidim. ispred nosa, bliže od vlastite slike u ogledalu.. zašto se ne mogu promjeniti, olakšati si stvari, olakšati tek tolko da zaboravim da sam tu gdje je jesam, i da sve što mogu napokon prestanem raditi krivo? ne znam zašto, a još manje kako... proganjaju me danas ova metafizička sranja.
ili kako bi to zvučalo u pjesmi ede maajke:
lagano padamo
gubim tlo, al ne dotičem dno
kao dim, lebdimo
ja i ti, nošeni
na krilima utopije
sanjamo da imamo
neke bolje opcije...
kako dobro je..
kako dobro je..
hm, a ako i nije dobro.. bude.
kad prođe nedjelja
utorak, 16.01.2007.
But now, for real... Moje novogodišnje odluke
možda ne bih donosila nekakve odluke, da me vrijeme vani ne podsjeća na proljeće. tad mi je rođendan.. proljeće, a u meni nemir!!! al, eto, kad je već siječanj tako započeo, došle i moje odluke na vidjelo. nekak mi je godina dobro počela, pa sam neke 'odluke' odmah počela primjenjivati. dobro, za neke stvari nikad nije kasno. al, neću duljiti, da se ne zapetljam, pa evo:
-prvo i osnovno, trebam prestat komplicirat! a to će potrajat.. make it simple as it is
-trebam iz rječnika izbaciti 'ne mogu' i 'neću' (dobro,neću nekad stvarno znači neću, if you know what i mean.. 
)
-trebam početi nešto trenirati, a svečano obećajem da se sutra idem raspitati za kick boxing
-trebam početi nositi dekoltirane majice! al si, naravno, trebam kupiti dobar push up prije!
-neću si više dopustiti kampanjstvo u učenju.. al, kolko sam već puta to isto rekla? 
-trebam prestati jest čokoladu, a ako mi to ne uspije, jesti onu finu i skupu! 
(=>znači u malim količinama)
-nešto šta mi nikako ne uspijeva, biti dobra prema zlim i pokvarenim ljudima. ah, potrudit ću se i to. al me nemojte držat za riječ.. 
trenutno mi više ništa ne pada na pamet.. manjak inspiracije. ha, možda bi se mogla zaljubiti? to bi mi vjerojatno dalo poleta i elana za pisanje!!! niš od toga. ne znam koliko se na to može utjecati, ono, upravljati osjećajima, tak odrediš da tak bude, al u ovoj si godini definitvno neću dozvoliti patnju zbog nekog tko toga nije vrijedan. i neću se opijati zbog dečkiju... ne želite to iskusiti, trust me! a opet, na emocije se ne može utjecat, jel da? koji začarani krug... nećemo o tome! ajmo na neš veselo! od sreće bi zagrlio svemir, la la la la!!! kad mi neš padne na pamet, javit ću vam!!!!!!!!
subota, 13.01.2007.
Stare želje, nove odluke... Happy New Year!
eh.. jel prekasno za poželjeti sve najbolje? ma, za to nikad nije kasno! dakle, sve naj, naj, najbolje svima, i onima koji su to meni poželjeli, a ja im nisam odvratila.
e, a sad isprike zašto nisam tipkala. al čemu isprike? nova godina, nema izvlačenja! (jedna od novogodišnjih odluka. to je postalo nešto jako popularno u zadnje vrijeme.. ja svoje odluke obično donosim za rođendan, kad i počinje 'moja' nova godina ) bili praznici, pa tulumarenja, a kao, trebalo se i učiti.. da, kao!! nisu mi baš praznici lijepo započeli, al, ko bi reko, završili su najbolje što su mogli. iako moj prijatelj skeptično kaže da stvari nikad nisu toliko dobre da ne bi mogle biti bolje. kako god bilo, ispalo je da nisu 'svi počeci ko krajevi isti'. što se tiče dočeka nove godine, nisam imala ništa u planu. to jest, jesam, ali su drugi imali nešto drugo. bez mene u tim planovima! veselo, nema kaj. i dok sam se mislila prepustiti samosažaljenju, dobijem prijedlog ne tako atraktivan, al ključ za odlazak iz kuće-zove me tommy da idemo u lokalni birc. ulaz se ne plaća, jedino je point kaj se tam puštaju cajke. reko, ajme meni, kaj ću ja tam? nit poznam ekipu, još manje muziku, bit ću prepuštena jedino čaši! 
tako sam postala izdajica - ode moja underground furka! ipak sam odlučila otići. freedom is just another word for nothing left to lose. hm, po tom pitanju ne da sam bila slobodna,nego ono.. tad me počela hvatat panika-nisam si niš kupila za obuć jer sam mislila da ću ostat doma, nisam nikad bila na mjestima te furke, kak se uopće 'dotjerat'?! (što razgolićenije, to bolje) vidla sam da prolaze dekoltei, minice. reko, ajde, za minjak, uvijek, al se nemrem baš tak razgolit da se razbolim. našla stari topić, bolero, eto stylinga. poslužila sam se onim trikom nikoline pišek, što dublji dekolte, to veći križ- zato moj nije bio velik!! i zajebancija s frizurom.. da bi izašla van i tak mi se i friz slegnuo. došli tamo... man! kolko ljudi, i većina muških. moje visine i niži.. da je bar bilo komada.. a bilo je, klinaca. 
počelo cuganje. misto radnje, lokalni birc, trešte narodnjaci. nakon nekog vremena nije bilo bitno kaj svira, mislila sam si, kad sam već tu, onda ću se zabavit. od 'naših' dečkiju nitko osim tommyja nije bio zainteresiran za plesanje. al zato smo si mi napravili štimung! (care!!!!!!!) ne mogu reć da mi je bilo loše, baš naprotiv, bilo mi je fantastično(alkohol radi svoje al nikad ne treba pretjerivati, da ne bi bilo ), bilo mi je fantastično, al dabogda se ne ponovilo!
nadam se da ste se svi dobro zabavili, puuuuuuno učili i naučili. a i ak niste, kaj onda.
već je kasno, idem partijat.
