Marketing
Brutalno iskrena
da, da, to je još jedna od odrednica kojih bi se trebala u budućnosti držat.. ono, i don't give a damn, a don't give a fuck.. ne obazirat se ni na što, ni na koga, furat neki svoj film, i misliti samo na sebe i svoje sebične interese. biti cijepljeni egoist, naturalizirani egocentrik, zabrijat na hedonizam i prepustit se trenutnim strujanjima u atmosferi.. kao grana na vjeru, u rundekovoj pjesmi.. bez ikakve grižnje savjesti, bez ikakvih osjećanja (namjerno nisam napisala osjećaja, jer 'osjećaj' i 'osjećanje' nije isto..), bez misli, bez pretpostavki, bez želja i nadanja.. ah... kad bi stvari bila tako jednostavne.. a možda i jesu, al ih ja ne vidim. ispred nosa, bliže od vlastite slike u ogledalu.. zašto se ne mogu promjeniti, olakšati si stvari, olakšati tek tolko da zaboravim da sam tu gdje je jesam, i da sve što mogu napokon prestanem raditi krivo? ne znam zašto, a još manje kako... proganjaju me danas ova metafizička sranja.
ili kako bi to zvučalo u pjesmi ede maajke:
lagano padamo
gubim tlo, al ne dotičem dno
kao dim, lebdimo
ja i ti, nošeni
na krilima utopije
sanjamo da imamo
neke bolje opcije...
kako dobro je..
kako dobro je..
hm, a ako i nije dobro.. bude.
kad prođe nedjelja 
Post je objavljen 21.01.2007. u 16:10 sati.