biti nestašan

a/a

..što je tu je...ionako samo će brojevi imati drugačiji poredak...mantru svi znamo: puno zdravlja, sreće, sexa i novaca da je taman....to je mantra koja se ponavlja dok je sve u redu...i neka tako bude i ne treba izazivati vraga....ali sad da vidim što bi ja zaželjela sebi.. što to možda čući u nekom čošku i neće ugledati svjetlo dana jer je tajna..:))) ....prvo što ne želim...ne želim prirodne nepogode i katastrofe, ne želim obiteljske tragedije, ne želim jedan odvratan osjećaj "stajanja pred zidom" i osjećaj nemoći, ne želim osjećaj razočaranja koji zablokira sve mišiće, ne želim osjećaj panike.....želim se pofarbati u plavo, nordijski plavo..želim preskočiti neke svakodnevne gluposti, želim malo tulumariti, želim više intuicije, želim da uspiju donesene odluke, želim više karaktera..želim da ono što znam da nema šanse da se desi da me iznenadi....sve drugo što je dobro, a što me čeka neka ne zvoni neka samo uđe, sve drugo loše neka se ne zadržava dugo i neka pokaže i svoju drugu stranu....

meni 2009 može početi i sada...:)))

+-:x=?

ja ne mogu izbjeći inventuru u ovo doba godine...ali ne one po dućanima, niti one po firmama sa skladištima, već onu internu....svake godine do udaje sam znala kupiti bilježnicu dostojnu te inventure, i nikada nije u njoj bilo zapisano ništa iskreno, iz same biti ja...zašto?...iz straha da će to netko pronaći, pročitati i da neću moći objasniti...ponovo dolazi vrijeme kada bi htjela kupiti takvu bilježnicu....vjerojatno neću ni ovaj puta to učiniti...žao mi je jedino što te kupljene i zapravo prazne bilježnice nisam sačuvala...korice i slike koje su bile na njima puno bi rekle..pa čak možda bi zamijenile riječi kojima sam htjela sebi samoj biti dopadljiva ili bolje rečeno ocrtati da nisam serijski proizvod ...sjećam se prije kojih 23 ili više godina jednog prelaska iz stare u novu godinu i stana u dugavama na šestom katu, otvorenog prozora, ulaska hladnog zraka i mirisa magle koja se provlačila naseljem...u sobi sam bila sama...seka je bila negdje na tulumu, mrak u sobi...vani je bio bučno, magla je povremeno promijenila boju ovisno o boji vatrometa negdje u gradu...svečano sam sjela za naš radni stol, otvorila tu bilježnicu, uzela flomić koji je mirisao na izabelu i da sam upisala u zgbu, 01.01....rečenice drugo jutro već su djelovale prazno, smješno i nisu imale snagu koju sam htjela postići....na kraju takvog niza od deset godina zaključila sam da neću pisati već da ću sve čuvati u sebi, a da kada bude sjedila pored mene osoba koju bude imala tu karizmu i bude dovoljno otvorena za primiti moje najskrivene tajne, veselja, razočaranja, težnje, ljubavi i nadasve mržnje da ću priču ispričati da ona dobije i boju ne samo da bude slovo na papiru....

Kažu u nekoj priči ili anegoditi ili tek nečijoj dosjetki da nije istina da Zemlja ne leži na ničemu. Leži na toplini koja se osjeti kada se rukujete. Ja ću dodati i na toplini dva tijela u zanosu. Ovi dani bude upravo taj osjećaj neke mistične ugode kada se dvoje rukuju, poljube ili vode ljubav.

Još nekoliko sati i Badnjak je. Dan koji meni sadrži u nekim trenucima više nego sam Božić Neovisno o tome što ta dva dana svakome od Vas predstavljaju, znam da kako god ih zvali, kako god ih slavili ili ne, ja Vam želim da pod borom Vaše duše i Vaših bližnjih nađete toplinu oka, radost osmjeha i sigurnost zagrljalja.

Mislit ću na Vas.

Božić u vili Pipinovac

" Kad su stigli do vrata na ogradi Pipinovca, zastali su i samo zinuli. Sve je tamo bilo kao na božočnoj čestitci. Cijela je vila ležela meko uvijena u snijeg, a svi su prozori bili veselo osvijetljeni. Na verandi je gorjela baklja koja je bacala svjetlo daleko preko snježnog pokrivača. Jedan je puteljak bio očišćen i vodio do verande tako da se Tomi i Anika nisu morali probijati kroz snježne nanose.
Upravo kad su s cipela skidali snijeg, vrata se otvore i na njima se pojavi Pipi.

-SRETAN BOŽIĆ u ovoj kući!-reče ona i uvede ih u kuhinju. A kad tamo u kuhinji je stajalo ne božićno drvce, već drvo, sedamnaest je svijeća gorjelo na njemu, pucketalo i širilo oko sebe ugodan miris domaćeg ognjišta. Stol bješe prostrt, a na njemu prava božična hrana: šunka, kobacisice, božična kaša od riže i mogo čega drugoga što se pripređuje za božični stol. Čak i paprenjaci i još neki drugi divni božični kolači. U peći je plamtjela vatra, a pokraj sanduka za drva stajao je konj i pristojno strugao kopitom po podu. Nilson je skakutao između svijeća s borove grane na granu. -On je trebao predstavljati božičnog anđela-ljutito će Pipi-ali nije htio ostati miran."

"-Nego, Pipi, pa sada nije Božić-odjednom se prisjeti Tomi. -Zar nije?-odvrati Pipi.- Pa to onda kalendar u Pipinovcu malo zaostaje. Moram ga svakako odnijeti nekom popravljaču kalendara da ga malo popravi pa da i opet krene kako treba. -Divno-prihvati Anika tumačenje.-Onda nam je ipak Božić! Iako bez darova razumije se. -Eh, baš si rekla pravu riječ!-vikne Pipi-


-Sakrila sam vaše darove, a na vama je da ih sami pronađete.".........

dostava to radi tako...

dijelio se u firmi dar za klince...uz put sa svima sa kojima se rijeđe sreće klasične konstatacije..kako vrijeme leti, kako klinci rastu...i naravno uobičajni trač..znaš on ti je nekada još u onom sistemu drapao sve..uuuu..rasturio ti je on stolica i stolica..raštimao stolova i stolova....aaaa...joj nemoj nikome reć...(blog se ne računa..heheheeh)....nju sam ti u wc-u vidio kak to radi...nisu stigli ni vrata zatvoriti...:)))....velike firme velike i priče..velika fluktuacija ljudi...no slušaš priču pa gledaš ljude kad ih sretneš pa si il cerekaš u sebi jer je nespojiv postupak i ta osoba...ili tražiš u očima tog veeelikog rasturača ili rasturačicu..:)))...no djeca su čvrsti dokaz...znala sam da gospođa ima veći broj djece..ali činjenica je da svi oni nose različita prezimena jer su od različitih očeva me je iznenadila..i sada gledma tu ženu i nikako ne mogu povezati njezinu koketnost sa njezinim karakterom...o izgledu neću jer ukusi su različiti...no ima ljudi koji ne uspiju ostvariti niti jednu vezu, a sa druge strane ima ljudi koji plijene...i opet izgled nije presudna spona...jer bivša kolegica dobrog izgleda ne uspijeva , a gospođa iz dostave da...u čemu je tajna?...u kriterijima...da li ako kolegica spusti kriterij bi ostvarila kvalitetnu vezu ili da koketna gospođa podigne ..hehehe..mada joj dizanje ide čist onak ko od šale...:)))))

mmmmmm

.....mmmmmm ....voljela bi prisloniti usne na tvoj vrat.......spusti pogled ...vidjet ćeš kako sam ih lagano navlažila....osjetiš toplinu mojeg daha...mmmmm..koža ti je topla i mirisna....pecnut ću samo vrškom jezika po njoj........aaaaa...pogled ti bježi?:))).....mogla bi pratiti put tvojeg pogleda....samo prije nego prsti tako krenu....zavuči ću ih sebi....mmmmmmmmmm......vidiš kako mi prsti nestaju i naslučuješ da prolaze po usminama ..... .lagano prstom milujem klitač ...lagano pomičem prst niže...širimi usmine....prolazim onim slatkom puteljkom mmmmmm...koji vodi do nje da bi pokupila slatkoću..mmmmmm.......toplo je dolje i vlažno....voliš taj miris poziva?...mmmmm...osjetiš ga.....mmmmmmm.......klizut ću prstima tako vlažnim od nje po tvojim usnama prije nego te poljubim....

:))))....:PP

...nekako imam dojam da nije problem ženi mmmmmkati muškarcu.......ali muškarac puno puno teže će.mmmmmkati ženi. i postići mmmmm...:))).....no ne radi se ovdje samo o klasičnom syberu..radi se o tome kako napisati što je u glavi i postići da napisano uspije kod druge strane provocirati sjećanje na osjećaj...i ne treba to biti daleko putovanje u sjećanje možda su to isto neki u stvarnosti još prije par sati stvarno iskusili....poznata je stanica svih bio još do današnji t portal.....pola 8, pola 12, pola 14...24 h na dan....prštalo je na sve strane...i to od ljudi u braku, rastavljenih, gay skupina, i širokog raspona godina..:)))..

...mašta da li stvarno može proizvesti taj osjećaj dodira?

kako znam...

...pa eto znam....:)))....intuicija je ništa drugo nego slušanje samog sebe na prvu....neću laprdati da to ovisi o tome koliko ste bez obzira na spol podložni primati podražaje i te emotivne valove druge strane....koliko je to slučajnost koja samo dobiva logičan završetak...tko zna...ali meni intuicija je jednim dijelom vezana uz dosta veliku količinu vremena provedenu u promatranju ljudi dok ne znaju da ih se gleda...lice, geste, oči ...sve priča...ono što prelazi neku ovo zemaljsku i dobiva mističnu sferu primanja nekih podražaja je i urođeno...samo je pitanje da li se mogu prepoznati ti osjećaji i vezati za određene događaje..ako krenem pričati da u nekim situacija nemir govori da nešto nije u redu ...pa ako nešto negativno što nam se desi povežemo sa tim krenut će nas hvatati jeza..netko će reći samo slučajnost koju si opravdala eto tim događajem i tada možda i zapamtimo taj osjećaj pa desi li se opet da li će to tada biti iskustvo ili intuicija?...ali ne znam objasniti osjećaj mira i laganog opuštanja tijela i zašto znam da će to što radim ili što se dešava izaći na dobro...ne znam objasniti zašto neke ljude osjetim, a zašto nekima ne idem ni blizu...ne znam što bi bez intuicije...niti ne znam što bi bez snova....

društvo neliječenih ovsnika

...upadaj nitko ne grize:))...ovdje smo samo da potvrdimo i da utvrdimo čiji je gušt veći...imamo ovdje ovisnika svih profila....evo onaj tamo u kutu obožava sjediti u kutu...zašto..vrag će ga znati....dama tamnije kose savršeno slaže žlice i vilice i noževe...ovaj ovdje voli statistiku....a ti?...hmmm...ja?...ja ne znam o čemu nisam ovisna...a najviše ovisna o nedostatku...nedostatku?..čega?...nedostatku svega pomalo...bojim se ostati bez nečega...pa sam ovisna o svemu što bi mi moglo nedostajati u meni samoj...zato ponavljam često iste situacije i događaje..da ih potvrdim...ugoda je jedan od najjačih poriva o kojem sam ovisna...borim se svake večeri..i krećem odlučno sa borbom svako slijedeće jutro...:i tako u krug...a zapravo neda mi se...zgodno bi bilo upoznati nkoga ovisnog o karakteru...pitala bi ga nešto...što?...pa na primjer nije li umoran nakon toliko godina stalno biti karakter...sjednem si malo ak je tu kod vas do njega..možda me ponovo povuče u tu ovisnost i dobijem volje biti karakter kao nekad...