petak, 29.08.2008.
Dok sam šetao ulicom, prebacio sam kaput preko ramena,a pod pazuhom sam nosio vreli kruh od pekara. Prišao mi je jedan omaleni, cvikati ali lijepo sređeni postariji čovjek:
- Gospodine Matica, pa to ste vi?! Hulio matica zvan Čahura!!
(Mama ti je Čahura,čahurom te ćaća napravio)- pomislih u sebi
- Ermm...jesam, jesam.Recite..
-Ma, evo želim bih vam čestitati na vašim zadnjim postovima o leptirima. Stvarno, eto, genijalni su, smatram da ste vi taj koji je konačno uzdrmao tu stvaralačku žabokrečinu u nas, ko što je svojedobno onaj Hercegovac uzdrmo Severininu guzcu'.... jelte?
Pokušao je ispasti šaljiv taj stariji gospodin. U tom trenutku u meni se javila slika nage Severine kako se nježno igra s joystickom od tog Hercegovca dok se njiše brod i valovi lupkaju u njihove madrace. Odmah pohranih tu sliku u svoju eroteku i pomislih kako bi trebao sad iskopati taj cd s tim art filmom s početka stoljeća nebi li me možda šornula kakva inspiracija. Jer ovo s mrtvim leptirima,kako stvari stoje, ne ide baš odlično. Ali prije toga je trebalo završiti konverzaciju s ovim tu gospodinom. Odgovorih mu:
-Pa hvala Vam gospodine. Čujte, mlad sam, ambiciozan, trudim se...To je tek početak, evo sad baš nešto radim s mrtvim golubovima, moglo bi uspjeti, trudim se oko toga jer...
-Ma jasno,da. Trudite se. Naravski, k'o i Milanović kada se trudio sastavit Vladu...ili k'o Čobanković na raftingu kad se trudio...- reče Gospodin prekinuvši me u pola rečenice.
-Il ko Đapić na košarci? – doskočio sam ja.kasnije se ispostavilo - njemu na žulj.
-Molim?!? Kako Đapić, jeboga ti?! – upita on pomalo uvrijeđeno s blagim krešendom i primjesom oporog, agresivnog tona.
- Pa Đapić... na košarci, u onom trikou kad je igro...jeboga...ti
-Znao sam!Znao sam! - reče Gospodin s debelim naglaskom na slovu m. Prinese ruke i pogled nebesima i onda se opet vrati meni.Pogledom.Ruke su mu ostale negdje na pola puta između zemlje i nebesa. Tako negdje u ravnini moje glave. Zatim, jedva spriječavajući da mu pljuvačka ne bukne iz usta, progrmio je:
-Kako se usuđujete tako o našem dragom Anti!?!?? Ne onom prvom Anti, pokoj mu i laka španjolska zemlja, već o o ovome našem drugom, isto tako velikom Anti!?!
-Da nebi riječ rekao gospodine.Velik je u pičku materinu...isto tolko i širok...
-Vi ste jebeni jugonostalgičar, a ovo s karanjem leptira je samo krinka.Znao sam,znao sam!!! Mamu ti jebem jugouni...
Pobjegao sam glavom bez obzira. Što su me noge nosile.Sto mu leptirovih krila...
četvrtak, 28.08.2008.
Čahura ne čini leptira...već obrnuto
Zašto ti uvijek moraš podjebavat nekoga?Misliš da si pametan?Da si najpametniji?
Noup.Glup ko sam stup.Vidiš k'o onaj tamo stup.Ne ovaj tu bliži,nego onaj preko ceste...
Eo vidiš,opet...
Jebiga,šta ćeš.Život me učinio takvim...
Ti si tako jebeno zatvoren...a zapravo si užasno ranjiv.
Ko čahura?
Da.ko jebena čahura.
Ko leptir?
Molim?!?
Kažem k'o leptir....Ono,uuuuuuuu,leptir.Znaš kad leptir tako kaže...
Leptiri ne govore...
Govore.Zar nikad nisi čula leptira kako lagano sikće „kiss me,kiss me“?
Zmije sikću.leptiri samo lete
Isti kurac.Zar nikad nisi čula leptira kako govore „kiss me,kiss me“?
Nisam.I koji bi kurac leptir govorio „kiss me,kiss me“?
Zato što vole da ih se ljubi dok ih neko guzi....
***
to bi kontinjued...
srijeda, 27.08.2008.
Inspiriran filmom "Ja ću budan sanjati"
Ima li u raju putenih radosti? Sex u školi, kažu da je dobra stvar, ali sex u raju? Kažu da je u raju dobro, ali da je u paklu ekipa. Da li Bogo i tamo nadgleda sve ili je zicer da više nema šalabajzanja,da su tamo ljudi skulirani? Da li je nemoralno i nelegalno ako ti npr. ljubav tvoga života, koju si volio cijeli ovozemaljski život i nastavio je voljeti istim žarom gore na bezgrešnim poljanama, popuši kurac? Onako kako to čine svi ljudi ovoga svijeta. Kako to čine na Diskaveri Čenelu.
Da li je tamo gore uopće mogu osjetiti fizički kontakt?Jer ako nema fizičkog kontakta, nema ni osjetila, onda džaba svo zelenilo i cvijeće o kojemu maštamo tu dolje da postoji gore. Nije valjda da ćemo postati fino oblikovana magla s jasnim konturama koje neće osjetiti ništa i samo zujati okolo?Nije li to malo isprazno? Hoću li se u raju moći opet zaljubiti? Ako hoću,onda može doći i do preljuba,a to se ne tolerira.Onda si diskvalificiran. A prošao si životne kvalifikacije.Za šta? Da bi ti tamo gore bilo dosadno?
Može li ti ljubav tvoga života dopizditi tamo gore. Erich Fromm kaže da ljubav traje 3 godine, jel tamo traje malo dulje?Pitam ja Vas...
ponedjeljak, 25.08.2008.
jEDAN TAnKOćutnI
za bolji doživljaj...
Nemam buđav lebac već kajsije. Jer sam na dijeti .Ne jedem iza 10 sati navečer, ali malo pekmeza bi mogao stavit use.Problem je u tome što ga nemam baš kao ni ovaj sirotan iz pjesme. Ovo me sjetilo na Bob Dylanovu – Lay Lady Lay i na stih „his clothes are dirty,but his hands are clean“.
Nemora ih ribati.Obleku svoju dakako. Kao što to nemora ni Šljivančanin nakon što odsjedi 5 godina u zatvoru. 5 godina jeftinog zatvorskog sapuna koji to nije, nemože sprati krv nevinih i mučkih ubijenih. Ta krv će mu dovijeka ostati na rukama.baš kao i onim prikrevenim negativcima u meksičkim sapunjarama. Slaba je to utjeha napaćenim obiteljima, napaćenom gradu. Slaba je to utjeha kada će taj zločinac imati status heroja i izvući se sa malom većom kaznom od nekoga tko je počinio znatno manje kriminalno djelo.Slaba je to utjeha napaćenom gradu u kojem se uče 2 verzije istoga pakla...
**
Motovun je prošao a ja nikako nemogu sažeti one misli koje su mi tamo vrludale. Polako i blijede uspomene, ali u jedno sam siguran.Bilo je do bola. Bez obzira na vrućinu, nestašicu vode i nestašicu para. Bez obzira što ni ovaj put nisam iznenadio svoje frendove kada su me upitali jesam li umakao šta tamo.
Nije umakanje sve što sja.Slaba je to utjeha.I nije poljubac što je nekad bio.Ali pobrao sam jednu uspomenu tamo negdje podno Motovuna.Pobrao sam je 3 puta u 3 dana, ali zbog nečega nisam produbio tu uspomenu,ne pitajte. Ne znam ni ja. Ona je Fiumanka, studira neš na filozofskom u Rijeci, starija je od mene godinu dana, mada sam ja u cijeloj toj priči ispao stariji. Ona je tako rekla da joj se čini, a ja sam se složio.Ni ime joj ne znam.Nije mi rekla.I to me tišti...
Iz protesta sam obrijao bradu kada sam se vratio kući.I to sapunom i mlakom vodom. Zato što su me obilježavali zbog nje kao nekog matorog studoša. Da je sapuna i mlake vode u onom logoru tamo šta ga kampom nazivaju, možda nam ni šator nebi smrdio ko firentinska kuga u rano proljeće.
Jedini razlog svemu ovome što pišem je nesanica zbog par zakašnjelih sms-ova kasno navečer.Jedini razlog što pišem ove memoare jeste tankočutnost koja me obuela noćas.Zbog straha da ću se raspast. Ko Dinamo. A još ni fax nisam upisao.
Da sutra umrem nebi žalila, reče Vesna.Ja bih.za toplim kajsijama s juga.Jer ja sam Hulio.Boem i športaš.Zovu me Hulio the Čahura...
četvrtak, 07.08.2008.
I Milan Badelj bi vozio Ferarija da može iliti Kako smo postali plaćenici
Naša Lijepa naša oduvijek je bila široke ruke.Nikad nije gledala koga to prima (nazad) pod okrilje, svi su pozvani i svi su dobrodošli. Danas cijelu zemlju trese afera odbjeglih sinova. Jedan od odbjeglih sinova,koji je „pobjegao“ trbuhom za kruhom jeste i Mirko Hrgović. Čovjek koji je svojim potezom (ili je to možda Mamić svojim) učinio da apsolutno sve ostalo na jedan kratki vremenski period padne u drugi plan. Krsto Laptalu trune u zatvoru bez obzira što su pronađeni oslobađajući dokazi i što mu se sudi za ono što što će ubrzo osuditi i naše generale (zapovijedna odgovrnost), inflacija, korupcija, ambiciozni projekt Vlade kojim će poskupiti cigarete 7 kn kako bi se izašlo na kraj tome problemu pušenja. Ako je to uopće problem (ako mene pitate, nije).
Dakle, Mirko Hrgović. Sjever ga je dočekao psovkama i uvredama, začinjene najmaštovitijim srpskim epitetima, čovjek da ne zna, pomislio da je Siniša Mihajlović potpisao za Dinamo. Osim što je nazivan Ciganom i Srbinom, naziva ga se i plaćenikom, dok za mladića po imenu Milan Badelj donedavno nitko nije čuo, ali je on sada heroj i pravo „Dinamovo dijete od glave do pete“. Mladi simpatični momak iz Gajnica koji na treninge dolazi vlakom iz Gajnica. Ljudi na ulici o njemu bruje, svi se kunu u njegovo skromnost, vjernost i odanost prema klubu u kojem je ponikao. (Ako ćemo tako, Mathias Chago također dolazi na treninge tramvajem, jel zato i njega treba uzdisat u nebesa?) Da može i on bi dolazio na trening u superluksuznim autima na trening, baš kao i Mihael Mikić.
Mihael Mikić je posebno poglavlje Dinamove povijesti. Sin vjetra. I odbjegli sin. Odbjegli sin vjetra. Nekima je ostao u simpatičnoj sjećanju kao mladi jebivjetar koji je ordinirao po desnoj strani, kada je prije odlaska na bauštelu u Kaiserslautern probijao bokove za Dinamo. Jednom prilikom je tako bivao „bodičekiran“ od strane nekog XY hrvatskog beka u aut, ali je nastavio trčati iza reklamnih panoa i potom ponovno uletio u teren i nastavio trčati s njom. Završetka akcije se ne sjećam, ali nešto mi govori da je vjerojatno izašao van terena s loptom i zaustavio se tek podno prvih tribina gromoglasnog Sjevera. Danas se Mihaelu Mikiću plješće zbog požrtvovnosti. Za neke on proživljava najbolje trenutke svoje karijere. Sinoć je ispraćen pljeskom. Zbog neprestane trke (čak i kada je to zaisa nepotrebno), borbe, požrtvovnosti. Ali nešto mi tu smrdi na paradoks...
Kada to napravi Mirko Hrgović, onda je on Srbin, Cigan,Mamićev okot ili šta već. Po nekima, razlika je u tome što se Mihael Mikić vratio u jato zato što je on tako htio i što je svojim bjesomučnim prodorima, dodavanjima koja kao da pate on Alzheimerove bolesti pa cijelo vrijeme vijugaju i podrhtavaju dok ne dođu do neke mirne noge koja ih može zaštopati, on htio pomoći Dinamu. Njegov povratak u Dinamo nema veze s tim što je sjedio na klupi u Kaiserslauternu, Mihael Mikić nije plaćenik. Ali Mirko Hrgović je.
Možemo postaviti i ovako stvari. Nicolas Anelka,danas cijenjeni centarfor Chelsea (koji je neki dan poderao Milanovu mrežu „ko siroče kiflu“,točnije puta 4), dosada je promijenio bezbroj klubova. Od Londona do Manchestera do Madrida pa preko Pariza do Istambula. Usput je odigrao ponešto i u Liverpoolu i Boltonu. Prava ptica selica. Zamislimo da Mamić popizdi i dofura Anelku za najveće pare u povijesti nogometa, za pare kakvima ni Roman Abramovič nebi mogao parirati. Zamislimo da s Anelkom u momčadi, Dinamo apsolutno razvali cijelu HNL, Anelka ima prosjek od 2,3 gola po utakmici i na kraju Dinamo s njim na čelu konačno uđe u Ligu prvaka. Da li bi tada Nicolas Anelka bio plaćenik ili čovjek kojemu je stalo do kluba Dinama, navijača,grada Zagreba? Da li bi i on progutao frazu Dinama kao institucije kao što se nama servira danas, kada nam se u nedostatku ičega pozitivnog, servira 1967 pa tako i čak mali Mirsad Keljmendi s moga kvarta zna napamet postavu koja je osvojila Kup Velesajamskih gradova! A rulji samo da je kruha i igara, pa to i guta. Bez obzira što čovjek ako primjerice želi otići pogledati tekmu na Istok mora za to platiti 50kn. 50kn za porciju ulančanog amaterizma na oronulom stadionu.Čisti mazohizam.
A kako to obično biva, neko je kauboj a neko Indijanac, neko je partizan a neko ustaša,tako i Maksimiru i van njega, netko je Mirkov mrzitelj, a netko je njegov „odvjetnik“. Bio je jedan veoma dobar članak u Jutarnjem listu prije par dana (autora ne znam, neka mi Bog oprosti) u kojem se autor zapitao kako bi ljudi branili Mirka Hrgovića da mu otac nije poginuo u ratu, da mu brat nije Alkar koji ju nedavno i osvojio, da Hrgović ne dolazi iz „ugledne Hrvatske obitelji iz Cetinske krajine“? Ne znam,možda s time „šta vi serete,čovjek je nešto postigao, čovjek ima dva čajna servisa od najfinijeg
Japanskog porculana!“
Mirku danas ništa nije Ljubičasto. Ne vole ga ni oni za koje trenutno igra,ne voli ga ni oni za koje je igrao i koju su ga darovali dalmatinskim licitarskim srcem, ne vole ga ni tamo ni u Japanu jer nije odigrao ništa posebno a dobro su ga platili. Sjever mu među ostalim,zamjera „Hajdučko srce“, a isto to „srce“ imao je i Ivan Bošnjak kada je došao u Dinamo. Pa je svejedno bio miljenik navijača zbog svoje požrtvovnosti. Mirko Hrgović to nije. Dapače.
Mirko Hrgović je griješnik. Kao i svi mi. Neka prvi baci baklju u teren onaj koji je bezgrešan! Za neke je Hrgović sasvim normalan čovjek koji teži onome čemu i svi mi, osigurati si pristojan život. Međutim, Mirko je „nokautirao“ jednog BBB-a iz Čapljine jer je htio obraniti svog suigrača. Mirku se zamjera pretjerana uporaba autoriteta svaki put kada bi se zaiskrilo na derbiju. Pazi čuda, pa čovjek je njihov kapetan,ko se trebao umješati? Vilson Đoni? Pero Nadoveza? Ivo Sanader?
Isti taj Hrgović je uzvikivao „Dinamo,srpsko ime to“. Tako barem piše na svim navijačkim forumima od nemila do nedraga. Proziva ga se zbog medijskih istupa kontra Dinama i Zagreba. Spominje se i obračun s navijačima ispred Doma sportova. Ne želim zvučati kao Mirkov odvjetnik,ali se toga ne sjećam. Neka me netko podsjeti na to u obliku nekog linka na te medijske istupe...I ja ću se posut pepelom i dodajem minus u Hrgovićevu rubriku u svojoj knjižici „Hrgović – ptica ili avion?“
Sve u svemu osebujna ličnost koja je podijelila naciju. A čovjek je nogometaš. Šta bi tek bilo da je jet-setter, da mu je žena Simona Gotovac ili Vlatka „kad-će-taj-petak?“ Pokos? Katastrofa epskih razmjera. Ja se nemogu sjetiti da se zbog Beckhama ikada dignula tolika larma na državnoj razini.
U cijeloj toj trakavici,neki kažu da najviše ispaštaju navijači. Jer,kako je to jednom rečeno, a milijun puta prepisano, nogomet se igra zbog navijača. A BBB-i hoće da im se vrati Dinamo. Što oni točno žele kada skandiraju „Vratite nam Dinamo!“?
Domaće dečke s dvoznamenkastim stažom u Dinamovoj nogometnoj školi u momčadi koja će davati zadnji atom snage na nekom tamo gostujućem pašnjaku za taj plavi dres? I zbog toga će uživati status Bogova među BBB-ima? Paaa, ja sam za. Neka se ubaci Barbarića, Antolića, Badelja, Maleša, Kelavu, Lovrena i Hudorovića u prvu postavu i neka igraju samo domaći dečki. Neka se to ostvari. Nitko sretniji od mene da se ostvari rezultat samo s hrvatskim igračima.
Ali nedaj Bože da ti momci kada si malo zarade kupe neki finiji auto, pojebu Fani Stipković i ne obrane naslov prvaka države. Što bi zapravo bilo sasvim normalno jer su to mladići kojima trebaju još godine kaljenja.
Dajem svoju desnu ruku da će onda isti ti mladići biti prozvani izdajicama, plaćenicima, biti premlaćivani na stadionu i izvan njega....Danas mladi heroji, sutra će biti pičke jer su otišli igrat u Englesku,Njemačku,Belgijsku ili Rusku ligu...Tako funkcioniraju stvari.
Dokle god Milan Badelj ide na trening vlakom, on je heroj...Za godinu dana kada si kupia auto, malo izađe na zagrebačku špicu s djevojkom i nakon toga potpiše za neki klub jačeg renomea od Dinama (kakvog uopće nije teško naći) i on će biti postat pizda i plaćenik...Baš kao i Ćorluka koji je svojom borbom osvojio navijače. Mjesec dana kasnije isti taj „borac“ je ridao pred kamerama da ga puste van,da ne želi ostat u Dinamu...Diamonds are forever, a zbog surovog kapitalizma Dinamo je izgubio „old school“ štih, nacionalni predznak i pojam „kluba kao institucije“, baš kao i svaki drugi klub na svijetu...Što nam je činiti?
