papatači

nedjelja, 27.07.2008.

Povratak Zvonka Bušića u domovinu iliti kako sam pod utjecajem nedavno pročitanoga - part 2

Svakih tjedan dana jedna osoba ili predmet izazove senzaciju u nas i o tome se piše maximalno do prve sljedeće senzacije. Rekord drže Patka Vlokos i Dick-an - tandem koji je punio naslovnice rekordnih 9 tjedana. Patka - 40 naslovnica, Dick-an 23. Dakle, žena ga je rasturila, skoro za duplo. Ne računajući duplerice u kojima se Patka pojavljivala. Pa neka mi netko onda kaže da su žene potlačene i da je ovo šovinistička zemlja.
Iz šarolike galerije ličnosti izdvojit ću samo neke - Višnjić, Thompson, Mamić, Hamdija, Nives Kelvin i Don Kaćuša, itd itd. Ekipa za očevid. Da sve ne bude u ljudima, pobrinuli su se Premijerovi satovi. Dakle, mi smo jedna mala zemlja, mi smo jedna prekrasna zemlja i zemlja koja živi od senzacija. Negdje oko 15% BDP dolazi ods prodaje novine i ostalih tiskovina koje se prodaju jer su krcate bombastičnim naslovima i pune se senzaija. Uskoro Simona Gotovac više neće biti "hrvatska Paris Hilton, već će Kim Kardashian biti "američka Jelena Veljača ili američka Funny Stipković. Ovotjedna senzacija tjedna je Zvonko Bušić, čovjek koji se nakon duge 32 godine vratio u svoju domovinu.
I odma Hrvati podijeljeni. Pro et contra. Ako ništa drugo, barem nije kao prije - 2 Hrvata 3 stranke. Polako se naše društvo modernizira, možda jednoga dana zaista postanemo ujedinjeni.
Zvonko Bušić je živio u vremenu kada su Hrvatsku gazili i osporavali joj njezin identitet i jezik.Paradoksalno je što je tada na čelu te države koje je Hrvatska bila sastavni dio vladao čovjek koji je bio Hrvat. Što su uz Albance,Hrvati bili najpotlačeniji narod. Što je čovjek prije - Hrvat ili Zagorac? Ili se pak metodom stvaranja novih krvnih zrnaca mogu transformirat iz Hrvata u Jugoslavene? Znam da je obratno moguće i svjedoci smo da takvih ima. Mene je oduvijek zanimao taj slučaj inverzije ove inverzije o kojoj sam pisao rečenicu prije.
Zvonko Bušić se vratio u Hrvatsku pa se tako svašta moglo naći posljednih po hrvatskome tisku zadnjih dana.Tako je Zvonko Bušić bacao propagandne letke iz aviona iznad Pariza i Londona! Nemoj me jebat!? Golim rukama, on i žena mu Julliette bacali letke iz aviona? Otvorili prozor dok je avion letio iznad Pariza i Londona i pobacali svežnjeve letaka? Pa mi Hrvati smo veći junaci nego Srbi. Oni prkose cijelom svijetu koji se urotio protiv njih a mi Hrvati prkosimo zakonima fizike. Srbi mogu podnijeti NATO-vo bombardiranje, ali Hrvati prkose turbulencijama u zraku.
Zvonka Bušića i njegov čin jedni osuđuju kao teroristički čin koji nema veze s borbom za hrvatsku samostalnost. A s čim onda ima veze? Dotični je imao fetiš na otimanje aviona? Ili je imao fetiš na robijanje? A možda je baš kao i Patka Vlokos, samo želio doći na novinske naslovnice? Neki su za to spremni lizat milijunske kurčeve, a drugi su u stanju zbog toga otimat američke avione...
Tehnički gledano, Bušić jeste terorist. Oteo je avion i ugrozio život svih njenih putnika ako se ne ispune njegovi zahtjevi. Isti taj terorist je dao lokaciju bombe i upute o kojoj je bombi riječ. Nažalost, jedna osoba je stradala prilikom deaktivacije te bombe. Obitelj te žrtve je kasnije tužila policiju zbog nestručnog vođenja posla prilikom deaktivacije bombe. A za teroristom su navodno plakali svi oni putnici u zrakoplovu kada su Bušiću odredili dugogodišnju zatvorsku kaznu. Stocholmski sindrom ili ne, Vi prosudite.
Na stranu i sve pikanterije oko totmice tog aviona. Čovjek je pokušao učiniti nešto za Hrvatsku iako svjestan da svojim planom Hrvatska neće dobiti samostalnost. Možda je i na kraju svega toga bio samo jedan kontra-efekt. Možda. Ali je nešto učinio. Toga dana su svi ljudi u svijetu koji su imali televizorske prijamnike znali gdje je Hrvatska i šta se tamo događa?To se znalo još samo 1998. kada smo osvojili broncu na SP-u u Francuskoj.
Čovjek je imao jedan san i taj isti san je sanjao svake noći duge 32 godine u američkom zatvoru. San da živi u samostalnoj i suverenoj hrvatskoj državi. Svi ostali koji nešto seru i pozivaju se na moral, etiku ,zločin protiv američkih građana i američkog policajca mogu se samo pokriti ušima. Neka se pokriju i neka prvo raščiste neke stvari sa sobom.U svojoj glavi.I neka si prebroje više ta jebena krvna zrnca da znaju šta su na papiru a šta su biološki.
Gledajući snimku dočeka Zvonka Bušića na aerodromu, pozlilo mi je.Ne zbog dolaska Zvonka Bušića kao njega samog i zbog cijelog skupa koji je tamo održan,jer šta su trebali napraviti? Na silu ga odvesti sporednim ulazom i par mjeseci ga skrivati po Hrvatskoj dok se malo prašina ne slegne?
U onoj popratnoj garnituri je bit. Od nje mi dođe slabo. Neki tamo bivši saborski zastupnik HSP-a (imena mu se ne sjećam) sere o Mandeli i koječemu, svi odreda u CRNIM majcama i košuljama (hebo li vas crna boja,zakonom ju treba zabraniti,k'o i crvenu, pa nek nose dugine boje kao znak raspoznavanja,majčicu vam jednobojnu). Također i ThoMPson je bio tamo, kao i Pašalić.I svi obrijani.I pokoji sa CRNIM cvikama.

No što me se zbilja dojmilo je kada je Zvonko bušić istupio pred novinare i obratio se svima prisutnima. Iskreno, mene je tada nešto stegnulo u srcu.Tamo negdje kod lijeve pretklijetjke. Isti onaj osjećaj kao i kada sam gledao snimku Ivaniševićevog osvajanja Wimledona ili pak pak proslavu Oluje na Trgu bana Jelačića.
Taj čovjek je jedan idealist. I govorio je najfinijim riječima koje čovjek može govoriti o svojo državi. Iz nje izvire ona iskrenost koju nisam zapazio niti kod jednog političara na javnim istupima. Kada čovjek govori s ljubavlju.Ma bilo da je riječ o njegovoj dugogodišnjoj ljubavi spram djevojke koju svaki dan viđa na auli škole ili o ljubavi prema domovini. A ljubav prema domovini se nemjeri u količini jebanja srpske majke, mjerenja kukuruza desnom rukom ili slikom Ante Pavelića iznad televizora. Odma iznad križa raspetog Isusa. Čovjek je progovorio iz srca i vidjelo se da i nakon 32 godine nije prestao živjeti svoj hrvatski san.Meni su te riječi su bile dirljive i mene je taj čovjek dirnuo. I tu je kraj. Što god da se desi s njim poslije, meni će ovo ostati u pamćenju. Bez obzira što je i on imao crnu majcu, to mu oproštam.
Ne znam da li je gospodin Zvonko Bušić u zatvoru imao pristup internetu ž, nekako čisto sumnjam. Ja iskreno želim Zvonku Bušiću što bezbolniju aklimatizaciju u hrvatsku žabokrečinu.To nije ni sjena onoga što je sanjao i čemu je on podredio svoj život.Za što se borio kao i oni ljudi 91'.
Nadam se samo da gospodin Zvonko Bušić neće biti razočaran spoznajom da će opet morati oteti avion da skrene pozornost svjetske javnosti na problem kako nam Slovenija neda da proglasimo ZERP-om na što imamo pravo...

***
-Mi ćemo proglasiti zerp!
-Nećete.Nemožete.
-Kako nemožemo?Pa vi imate proglašen ZERP?
-Imamo.Zato ga Vi ne nemožete imati.
-Vi ga imate samo da ga mi ne smijemo imati?
-Ne.Vi ga smijete imati.
-Pa onda ćemo ga i proglasiti.
-Nećete.Jer vam mi nedamo.Proglašenje ZERP-a je vaše pravo i zakonski vam ništa ne sprečava da ga i proglasite. Kao i žalba koju možete uputiti Europskoj uniji nakon što vam mi ne dopustimo da proglasite ZERP.
-Pa zašto ga vi onda imate?
-Zato što svaka država može i ima pravo proglasiti ZERP.Da zaštiti svoje interese na moru.
-Pa zašto ga onda mi nemožemo imat?
-Zato što vam mi nedamo jer nama to neodgovara i jer onda mi nebi mogli krasti neometano po vašemu moru.
-A zašto kradete po našem moru?
-Zato što niste proglasili ZERP pa to možemo neometano raditi.....

Povratak Zvonka Bušića u domovinu iliti kako sam pod utjecajem nedavno pročitanoga

Za neke heroj,a za neke zločinac.

-Tko je Ante Gotovina?

Bravo,odlično.Točan odgovor na prvo pitanje.Izaberite kategoriju:

-Opet biram - "Pukovnici ili pokajnici?".

Za neke heroj,a za neke terorist?

-Tko je Zvonko Bušić?

Još jednom točan odgovor.Čestitamo gospodine,Vi ste današnji pobjednik kviza Diploamac.
*
Tako negdje bi mogao izgledati kviz Diplomac za jedno 50-tak godina u nas kada se ljudi budu poigravali s prošlošću, kao što se i mi danas poigravamo. Zajebavamo i sebe i druge ideologijama koja postoji u još samo 3 zemlje na svijetu, dok zemalja koja je zakleti neprijatelj te prvospomenute ideologije-nema. Ili ima, ako Ahmadinedžada poistovjetimo s njima, jer je Ahmadinedžad izjavioda holokausta nije bilo. Ustaše su ubijale židove, što bi reklo da je Ahmadinedžad bliski prijatelj hrvatskome narodu jer mi smo ipak braća po priči o iranskome podrijetlu. Zajedničko su nam šahovnica,Ćiro i netrpeljivost prema Židovima. To je prvi skontao naš predsjednik Mesić još prije par godina kada je bio skup svih živućih diktatora ovoga svijeta. Da ne bude sve u dikatorskom stilu pobrinuo se i naš Stjepko koji je objedovao među njima. On je dao tom skupu jedan demokratski ton,jer zbilja ga je falilo među svim tim facama - Gadafi,Fidel Castro, Hugo Chavez, Ahmadinedžad. No Stjepko i dalje uporno odbija posjetiti Bleiburg sve dok se ne utvrdi broj stradalih na Bleiburgu i Križnom putu.Što je nemoguće izvesti.

-Gospodine Predsjdniče, kada ćete otići odati počast ljudima stradalima na Bleiburgu i Križnom putu?
-Kada se utvrdi točan broj stradalih.
-Ali predsjedniče Mesiću, to je nemoguće.Britanci neće nikada pokazati podatke, glavni odgovorni za ta stradavanja su mrtvi već,a i podaci o ubijanu nisu nikad niti vođeni.Niti je u tijeku kakva istraga što se tiče toga.
-Znam.Zato i neću ići odati počast ljudima stradalima na bleiburgu.
-Ali predsjedniče Mesiću, sad ste rekli maloprije da ćete ipak otići odati počast ljudima stradalima na Bleiburgu.
-Pa i hoću.Kada se točno utvrdi broj stradalih.
-Ali gospodine Predsjedniče...
**
Kvaka 22.Ako zavirite u oxfordski rječnik naići ćete na objašnjenje "dilema u kojo žrtva ne može pobijediti",a mi Hrvati smo oduvijek žrtve nekoga i nečega.Žrtve smo i onda kad nismo,a kad jesmo postupa se s nama kao da nismo.
Bili žrtve ili ne, jedno je sigurno.Dugi niz godina bili smo topovsko meso.Doduše ne kao "braća" Srbi "od Srbije do tokija preko milvokija", ali tu negdje- od Aachena do Kavkaza i dole do Krfa. Zaista dugi niz godina, hrvatsko meso u svojim najboljim godinama je potraćeno za neke druge ciljeve.Sudjelovali smo u svim klaonicama negdje tamo od 1102. pa do 1945., što ne znači nužno da smo bili i mesari u tim klaonicama.Osim baruna Franje Trenka koji ima ulogu mraka u malim selima na francusko-njemačkoj granici. Kod nas se malu djecu straši ciganima ili dolaskom mraka,a djecu tamo u tim pitomim selima straše u predvečerje da idu u kuću jer bi mogli doći barun Trenk i njegovi Hrvati.Dok su francuzi imali još veće komplexe pa su dugi niz godina nakon "Rata za austrijsku baštinu" svakog dana prije nego što u sebe tutnu aperitiv,a poslije nego odmole očenaš,primili se za ruke i pomolili se: "Bože, blagoslovi ovo jelo i sačuvaj nas od kuge,gladi,smrti i baruna Trenka!
Zato danas barun Trenk ima svoju ulicu u glavnome gradu hrvatske države,jer "teško je ne biti onakav kakvim te drugi smatraju" - rekao je navodno jednom prilikom Cezar. Nas se smatra svakavima.Ovisi iz koje perspketive, pa tako npr. nakon koncerta Thompsona engleske novine pišu kako se okupilo 100 000 fašista na glavnome trgu u glavome gradu Hrvatske. I jebo li nas ThoMPson više, i jeboli nas polarizacija društva.I jebo vas strah od boja. Ili te futraju strahom od crne ili te futraju strahom od crvene.Hrvatska je danas zemlje daltonizma.A i njome vladaju nešto slično tipa braće Dalton.Teško je biti samo Hrvat danas.dakle opis narodnosti - Hrvat, bez da si ustaša i bez da si komunjara.

***

-Jesi li ti fašista?
-Nisam.Ja sam antifašista.
-Jesi li ti komunjara?
-Ne.Ja nisam komunjara.
-Ti si protiv komunjara!??!
-Ne.Ja samo nisam komunjara.
-Onda to znači da si fašist.
-Ne.Ja nisam fašist, ja sam antifašist.
-Onda si komunjara?
-Ne.Ja nisam komunjara.
(stanka od par sekundi)
-Jesi li ti vjernik?
-Jesam?
-Onda si klerikalac...
-Nisam.Ja sam samo katolik...
(ispitivač ga prestaje slušati u pola rečenice i prekida ga svojim izjavom)
-A ako si klerikalac, onda si anti-komunjara,što znači da si fašist!
-Ne.Ja nisam klerikalac.Ja sam anti-fašist
-Onda si komunjara?
-Ne.Ja sam nisam komunjara.Niti ih volim.
-Pa dobro, koji si ti onda kurac?
-Ja sam hrvat.
-Ti si ustaša?
-Ne.ja nisam ustaša!
-Onda si partizan.
-Ne.Ja nisam partizan!
-Da nisi ti možda četnik?
-Ne.Ja nisam četnik!Naprotiv
-Onda si ustaša.
Ne.Ja nisam ustaša!
-Pa koji si ti onda kurac?Izjasni se više!!
-Ja sam Hrvat.
-Toga nema.Na listiću ti piše da se upišeš šta si.Jel ti tu igdje vidiš da piše stavka "Hrvat" ili možda da piše stavka "Neka druga nacionalnost"?
-Ne piše.
-Pa onda,šta se pratiš mutav?Da ne slušaš ti možda rock 'n' roll?
-Slušam.
-Onda si metalac.I režeš žile?
-Ne, ja nisam metalac,ali mi dođe mi koji put da si razrežem žile kada pogledam našto je moja domovina spala, kakvi ljudi je vode i čime je opterećena!!!
-Dođe ti koji put da režeš žile?Sinko, tebi treba pomoć.Evo ti vizitka i njemu se obrati,reci da sam te ja poslao.On je moj dragi prijatelj iz ratnih dana, nakon rata se momak skrasio,malo se povukao iz društvenoga života, sada se bavi alternativnom medecinom i imat će lijeka za takve kao ti.Odi kod njega na tretman.
-Ma kod koga to?
-Pa kod doktora Dabića, kod koga drugoga ,jebem te neiformiranog!!??!!

(okreće vizitku i čita je naglas)

privatna klinka doktora Dabića
stručnjak za alternativnu medicinu
Trg srpske nejači stradale od ustaškog terora 1991. godine br. 27cccc
telefon: 1389-1989
Ne brinite,uvek ima pomoći!

(Utipkava broj i javlja mu se sekretarica)

Dobar dan!Dobili ste ordinaciju doktora Dabića.Zbog nenadanog puta u Holandiju svi tretmani su otkazani do daljnjega.Ostavite poruku nakon zvučnog signala ili pošaljite poruku na mail adresu: ufatisememajkuimustasku@den-haag.ndh

****
end of part 1

novi broj uskoro na vašim monitorima.potražite ga na adresi papataci.blog.hr

subota, 19.07.2008.

Slobodna interpretacija

Bilo mi je prvi put





Bilo je nebo na tvome čelu
U srcu zdjela vrućeg mlijeka
Bili smo djeca koja se vole
I koja ne znaju što ih čeka

Bilo je svile u tvome oku
I nedaj nikom da to uzme
Bilo je sjeno i karamele
Kad su se takle naše usne

Bilo mi je prvi put
Samo jednom prva zora sviče
Najljepše su čiste i nespretne ruke
Prve suze vrijede - drugo su priče


Bilo je pravo zrelo voče
U tvojoj ruci zlatne niti
Bilo je sve što sada nemam
Što više nikad neće biti

ovo boldano:
wtf?
ostatak pjesme za prste polizat...bez beda bi izrezbario podlakticu uz ovakvo nešto...
al vruće mleko me i dalje proganja...ako netko zna objašnjene,neka reče ili neka zauvjek šuti

petak, 18.07.2008.

Zadaćnica 2

"Ne možemo izabrati svoje vrijeme,ali možemo izabrati sebe u svome vremenu"

1.sat

Ne možemo izabrati vrijeme u kojem živimo.Ne možemo živjeti u bivšoj Jugi,mada neki ustraju u tome.
Umjesto uvoda gdje inače postavim neko priglupo retoričko pitanje i pravim se elokventan,ovaj put ću odmah prijeći na stvar i ispričati zašto sam odabrao ovu temu.Izabrao sam ovu temu gdje imam najviše manevarskog prostora,gdje mogu skrenuti s teme i pisati sebi za dušu jer,ruku na srce,vani je lijepo vrijeme,četvrtak je,skoro je kraj radnog tjedna,mislima sam već u suboti i nemam ni najmanje volje za filozofske rasprave.
Da mogu izabrati vrijeme,kao što ne mogu,izabrao bih pisanje ove zadaćnice sljedeći tjedan i sažeo Vam u kratkim crtama sve ono što sam prošle subote (pod vidnim utjecajem alkohola) u nekoj mračnoj zadimljenoj krčmi izblebetao svojim drugovima.I bili bi sretniji i Vi i ja.Vama bi bilo zanimljivo a i ja bi pobrao bolju ocjenu.Ali šta je tu je,hajmo probat' izabrat' sebe u ovih 90 minuta.
Prvih 45 minuta sam pokušavao sabrati svoje misli koje su kao ovce skakutale po mojem mozgu,ali nikako mi nije išlo.Tamno negdje kod čeonog režnja je bio neki veliki strašni pas koji nije davao mojim ovcama da se okupe u mirno stado i da kažu što žele.
No onda je zvonilo i shavtio da nema više zafrkancije.Drugo je poluvrijeme pred nama,a tvoje ovce umjesto da zabijaju golove, pasu rezignirano travu u svom šesnaestrecu.

2.sat
Ne možemo birati vrijeme u kojem živimo, ne možemo birati gdje,kada i u kojoj obitelji ćemo se roditi.Doba klikera,lopti krpenjara i ulične prašine davno je iza nas.Ne možemo živjeti u srednjem vijeku i nosit svoje noćne posude okolo po gradu.Sada su tu šprice, betonska igrališta i neonska svjetla.Možemo izabrati oćemo li niti narkoman ili Sakoman.Šprica i neonskih svjetiljki će biti i dalje,vjerojatno u nekom modificiranijem izdanju,ali možemo izabrati sebe.
Ja sam sebe izabrao kao budućeg intelektualca (nije da se hvalim,ali to sam izabrao još prije 3 godine kada sam metodom "ide fićo oko svijeta" izabrao baš ovu školu)
Izabrao sam sebe kao čovjeka koji se ne priklanja ni jednoj struji,ni lijevoj ni desnoj, već koji prati svoju vlastitu struju.Struju vlastite svijesti,samo u mnogo jednostavnijem i razumljivijem verziji nego James Joyce...Ionako nikad nisam volio opijate

Komentar:
E,ovaj put si se i sadržajno i kompozicijski potpuno "rasuo".Šteta
nedovoljan (1)



***
nevezano za komentar:

i da,vid je prejeben...sve super.