Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/papataci

Marketing

Dok sam šetao ulicom, prebacio sam kaput preko ramena,a pod pazuhom sam nosio vreli kruh od pekara. Prišao mi je jedan omaleni, cvikati ali lijepo sređeni postariji čovjek:

- Gospodine Matica, pa to ste vi?! Hulio matica zvan Čahura!!
(Mama ti je Čahura,čahurom te ćaća napravio)- pomislih u sebi
- Ermm...jesam, jesam.Recite..
-Ma, evo želim bih vam čestitati na vašim zadnjim postovima o leptirima. Stvarno, eto, genijalni su, smatram da ste vi taj koji je konačno uzdrmao tu stvaralačku žabokrečinu u nas, ko što je svojedobno onaj Hercegovac uzdrmo Severininu guzcu'.... jelte?

Pokušao je ispasti šaljiv taj stariji gospodin. U tom trenutku u meni se javila slika nage Severine kako se nježno igra s joystickom od tog Hercegovca dok se njiše brod i valovi lupkaju u njihove madrace. Odmah pohranih tu sliku u svoju eroteku i pomislih kako bi trebao sad iskopati taj cd s tim art filmom s početka stoljeća nebi li me možda šornula kakva inspiracija. Jer ovo s mrtvim leptirima,kako stvari stoje, ne ide baš odlično. Ali prije toga je trebalo završiti konverzaciju s ovim tu gospodinom. Odgovorih mu:

-Pa hvala Vam gospodine. Čujte, mlad sam, ambiciozan, trudim se...To je tek početak, evo sad baš nešto radim s mrtvim golubovima, moglo bi uspjeti, trudim se oko toga jer...
-Ma jasno,da. Trudite se. Naravski, k'o i Milanović kada se trudio sastavit Vladu...ili k'o Čobanković na raftingu kad se trudio...- reče Gospodin prekinuvši me u pola rečenice.

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic



-Il ko Đapić na košarci? – doskočio sam ja.kasnije se ispostavilo - njemu na žulj.
-Molim?!? Kako Đapić, jeboga ti?! – upita on pomalo uvrijeđeno s blagim krešendom i primjesom oporog, agresivnog tona.
- Pa Đapić... na košarci, u onom trikou kad je igro...jeboga...ti
-Znao sam!Znao sam! - reče Gospodin s debelim naglaskom na slovu m. Prinese ruke i pogled nebesima i onda se opet vrati meni.Pogledom.Ruke su mu ostale negdje na pola puta između zemlje i nebesa. Tako negdje u ravnini moje glave. Zatim, jedva spriječavajući da mu pljuvačka ne bukne iz usta, progrmio je:
-Kako se usuđujete tako o našem dragom Anti!?!?? Ne onom prvom Anti, pokoj mu i laka španjolska zemlja, već o o ovome našem drugom, isto tako velikom Anti!?!
-Da nebi riječ rekao gospodine.Velik je u pičku materinu...isto tolko i širok...
-Vi ste jebeni jugonostalgičar, a ovo s karanjem leptira je samo krinka.Znao sam,znao sam!!! Mamu ti jebem jugouni...

Pobjegao sam glavom bez obzira. Što su me noge nosile.Sto mu leptirovih krila...


Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Post je objavljen 29.08.2008. u 00:38 sati.