petak, 29.02.2008.
ebote elektronika
blog je neš u banani pa ne objavljuje postove redom....ne znam zaš,sredit ćemo...u međuvremenu objavih dva nova,pogledajte malo dolje ako baš imate toliku žečju za čitanjem potražite ih...over
srijeda, 20.02.2008.
ljetni hit...
Pocetak ljeta 2007.
Kafenišemo tako ja i Šime, o braćo moja, ne vidjeh ga dugo. Bekemicu fura, slini cigaretu i smije se. Samo sam čekao priču.
„Vidiš, tamo u kutu, one dve pičke?“ pita me čovjek.
„Vidim“, rekoh i pomislim kako kurca ne vidim od dima, znoja, rulje, smrada, buke, i ostalih blagosti birtije („O, tako te volim, birtijo“). Pljesniv miris: Crvenkasto zagušeno svijetlo. Sjedim na kauču razdrapanom od žnjaranja u mraku. Viri spužva i federi škripe. Majica mi je umrljana znojem a graške s lica otirem rukom. Ne želim ga prekidat, pa kimnem jadno. Palim tek cigaretu. Puštam dim duboko u pluća, mljackam jezikom ugodnog okusa.
„Tam mi je bivša, a ona visoka- nju sad barim.“ Veli on ko da o paradajzu pričamo, ne o živim bićima (ženama, tek napominjem).
„Ova visoka, kaj me stalno gleda, ta je bolja i nju sad barim.“ Bil je tak sretan i ponosan, mislim da ga ni kutija pljuga tak ne veseli.
„Ma da?“ velim ja, skeptik.
„Zbaril sam nižu na norijadi, pa sam bil snjom“ napravi on stanku, povuče dim..“a viša joj je best frendica, pozvala me k sebi na tulum- pa sam i nju.“ Zadovoljan efektom, predahne.
„A kolko si bil s nižom?“
„Dva dana. Ustvari, dan i pol.“
„Pa kaj nisi bil s nižom onda kad si zbaril višu?“ padnem u zamku
„He braco, sad sam prekinul s nižom, al niža ne zna za mene i višu.“
Da vidimo o kakvom mesu pričamo. Ustanem, i uperim prst u te navodne cure. Šime, luđački trzne, zgrabi me, svali na kauč brzinom munje, nitko nije ni trepnuo. Gleda me zvjerski, ko da mi je upravo spasio život. „Ok, Šime svatil sam“
„Kaj si lud?“ gleda me Šime predinfarktnim pogledom. „One ne znaju jedna za drugu. Sad nesmem prić višoj jer je niža tam. Kad niža ode,..“ prekinuh ga; „Da, dobro, kajgot. Svatio.“
Iduća minuta je prošla u neugodnoj atmosferi tišine, skrivenih pogleda i odmjeravanja.
„Ok, ajmo van“ predložim. – „Ajd“
Ponestalo nam je pljuga, a i zrak je postao nezdrav pa smo odlučili kupiti novu kutiju i sjest u iduću birtiju. Niti dvadeset koraka ne prođe, Šime stade mahat rukama i laprdat seb u bradu.
Morali smo se vratit (nagovorio sam ga tek da skoknemo po cigarete) i Šime je sjeo na stratešku poziciju kauča. Tako je stalno mogao gledat di gleda ona. Tako je stalno mogao ponavljat kak ga ona stalno gleda. Ja sam osoba koja ne podnosi rutinu bilo kakve vrste, i riječ stalno koristim samo u literarne svrhe. Nije mi se svidjela novonastala situacija. Pat, da se izrazim žargonom pataka. Šime je čekao da niža ode a ja sam čekao pivo. I pivo je došlo te kao pješčani sat, zlaćano iscurilo, a djevojke su ustale, i otišle. Šime je bio zbunjen i to više no inače. Otišli smo i mi. Sjedosmo na rinzol, i čistili ostatke kutije cigareta. Rasplet je bio na vidiku, smrdio sam ko bjeloglavi sup nakon obroka a i torba me tiskala. Bog čovjeku ne da mira, pa je Šime ugledao na stanici svoju malu (1,85m) i odlučio u maniri romantičnih porno-komedija otrčati na sljedeću stanicu, pretrčat cestu, uskočit u tramvaj, kupit kartu i gurnut jezik curi. „ Ma gubi se, bekrijo. Ja mrtav. Ne mrdam.“ velim. Još mi je četiri puta ponovio isto pitanje, pa sam pristao. Još ni danas mi nije jasno kako je to Šime stigao nagovorit mene, otrčat stanicu niže a da ženska još nije dočekala svoju sedmicu. Ah, nema veze.
O, braćo moja, trčao sam, trčao. Osjetio sam svaki dim koji sam povukao to predvečerje kao žalac u prsima. Ali, stigosmo.
Uskočili smo u tramvaj kao pljačkaši vlakova i sjeli 5-6 stolica dalje od Šimekove trebe. Hvatao sam zrak i razmišljao kak će joj pristupit. Stanice su prolazile, on ni makac. S moje desne strane je sjedila časna i čitala poleđinu „24 sata“. Iz novina se smješila gola Katja (21) iz Rusije i pokazivala svoje živahne sisice časnoj. Časnoj zazvoni mobitel, ona odbije poziv i spremi mobitel, ne u džep već u njedra, il kak se već zove mjesto gdje časne drže svoje uvele sise. Pitao sam Šimeka šta će poduzeti, jer ne mislim još mnogo stanica dalje, živim u suprotnom smjeru. On je ustao i sjeo se pokraj cure. Tada se odigrala zanimljiva igra. Oboje se ponašalo kao da su se upravo spazili, smješak iznenađenja, pozdrav i dalje je bilo lakše. Ja sam odlučio sići a Šime je odlučio ostati, to se nekako otezalo, zamolih ga za upaljač (on je čuvao upaljač a ja pljuge tako da jedan ne kontrolira sve) i iskočim iz tramvaja. Vrata su se već zatvarala pa sam ostao pričepljen dobru sekundu. Oslobodih se. Čuo sam njihov smijeh za leđima. Tramvaj krene a ja im mahnem. Pomislio sam kako bih trebao osjećati nelagodu ali nisam osjećao ništa. Zapalio sam cigaretu i prešao na suprotnu stranu, za povratak kući. Bilo je vrijeme da dođem iz škole.
kolega papatač is on the road again
utorak, 19.02.2008.
Nacionalni paradoks....
Aljbanci dobili državu.Ne ratom već kurcem.Al doslovno.Kurcem.Pumpajući male buduće pekare,na srpskom povijesnom teritoriju su napravili Srbe manjinom.A za to vrijeme su Srbi imali previše posla jer je jedno drugu nesrpsku pokrajinu trebalo pretvoriti u srpsku - Vojvodinu.I uspjeli su.Područje Vojvodine - nekad zapravo etnički fenomen i etnički najšarolikija pokrajina u Europi pretvorena je u srpsku.Al trebalo je to učiniti i sa Srijemom i sa Slavonijom.Pa se i to moralo naseliti.I dok su se Srbi strateški razmještali po cijeloj Jugi, Albanci su se ševili...
Danas,Kosovo je nezavisno.I njezini stanovnici Kosovari također.Nešto više od stoljeća i pol tiranske i ekspanzionističe politike konačno im se vratilo.Vratili su se na pozitivnu nulu.Tamo gdje su i počeli.Malo šire područje Beogradskog pašaluka.Tolko o velikoj Srbiji.To što je Srbija izgubila svoj povijesni teritorij je kao da Hrvatska izgubi Dalmaciju ili Slavoniju.Blog nije sredtsvo za propagiranje mržnje niti imam takvih namjera.Al na stranu sve,ja nisam od onih koji će žaliti za njima.
Jednog dana kada Kosovo uđe u EU i kada budu maknute barijere,sa svojom natalitetnom politikom,možda i okupiraju Flandriju ili Bavarsku.Ko zna,vidjet ćemo.
Ali jedna stvar mi se oduvijek sviđala kod Srba.Njihovo zajedništvo.Ono što nama fali.I ne samo u političkom smislu.Oduvijek je bilo 2 Hrvata,3 stranke.Ništa novo.Ali gledam te sve silne snimke.Ljudi su barem izrazili revolt.Pokazali su svima da ne jebu živu silu.I na tome im svaka čast.
Kad su trebali izručiti Šljivanjčanina,okupili su se svi ispred njegovog ulaza i pružili mu potporu.Kada je izručen Gotovina,na trgu ih se skupilo 150.Nisam ja zagovornik nereda,ali zajedništvo i nacionalni naboj je pao na najmanje moguće grane.Sjetite se vukovarske trojke i sramotne presude.Branitelji su nešto mrmljali valjda već i oni više nemaju snage boriti se za ono što su prije 17 godina stavljali glavu na panj.Sanader je također nešto promrljao.A za po jednog ubijenog sa Ovčare se dobila kazna od 31 dana zatvora.Čudno,zar ne?
Sličnost sa BiH?Umjetna tvorevina?Ma jok...
četvrtak, 07.02.2008.
jedan politički s malim zakašnjenjem...
Koja su najveći problemi ove države?
Vanjski dug?Korupcija?Privatizacija?Slovenci i europske integracije?Hrvati?
Po onome što se događa zadnjih dana što se može iščitati,najveći problem kojem se treba posvetit najviše pažnje su pušači.Gori su od komunjara koje su posvuda oko nas i koje srušit ovu državu i izdat sve naše đenerale.
Pa je vodstvo ove naše Lijepe naše (za neke i Lepe naše,moramo imat i obzira prema drugima,jer kakva bi to Hrvatska bila ako nebi imali suosjećanja imali prema našim sugrađanima bez kojih je nemoguće sastavit vladu kakvu god kombinaciju okrenuli) odlučilo pušače iskorijenit.Oni su ovako,kak bi to lijepo sročili,rak rana našeg društva.A svi imaju rak ionako.Ja konkretno sam na putu da dobijem čir na želucu.
Povucimo jednu paralelu.u Hrvatskoj godišnje pogine više ljudi u nesrećama na cestama nego od pušenja.Uveden je nula promila,rezultati su poražavajući.Ništa se nije promijenilo.Problem je izgleda malo bolji.Problem je u društvu.Zašto se time nitko nije pozabavio?zato što naša draga ministrica suzana ima previše posla idući okolo i plačući ko kišna godina,pa nije ona hidrocentrala peruča da može svaku tragediju u hrvatskoj imat dovoljno suza da za svakog jadnika (živoga,na samrti ili preminuloga) ove naše Lijepe naše.Kao što nema vremena u 4 godine posjetit hrvatske generale?
Al eto hrvatska vlada je prošle godina spiskala 400 000 000 kuna na prevenciju protiv pušenja i pušačke bolesti.na šta,na promotivne letke?
Zašto nečija majka puši?Zašto svaki dan kada dođe doma u 16.00h prva njezina reakcija nakon što sjedne u fotelju je da zapali cigaretu i nervoznim pokretima trlja nos?Zašto joj se cakle oči?
Zato što radi za minimalac,ima dva posla,troje djece i četiri kredita i spaja kraj s krajem već dugi niz godina.zašto?zato što je ona firma u kojoj je radila prodana za astronomski iznos od cijele cjelcate jedne kune (slovom i brojkom : jedan 1),ona je dobila otkaz.Jeste ikad probali radit za minimalac.Jel ikad ko d probao radit za 15 kuna po satu?
Sve te velike face boli đono za pušenje,mada dajem ruku u vatru i da je velika većina njih pušači.Al šta to njih boli kurac,kad ionako zadnji put su u kvartovski kafić ušli 91'...
Ova naša vlada ima čudne odluke.Tako su najveći problemi obrazovnog sustava RH nedostatk pametnih ploča u učionicama.I zrcalni raspored.Dragi zamorac je pronašao formulu kojim je kao svojedobno aleksandar veliki razriješio gordijev čvor,tako je on razriješio sav problem hrvatskog školstva.Pametne ploče?Mojne me batje.Jedna pametna ploča dođe soma eura.I mi ih imamo u školi.Iskoristili smo ih dva puta otkad su uvedene.I to kao podloga za grafoskop umjesto staroga,znate ono klasičnog bijeloga.Jel se samo meni čini glupost dati soma eura za komad plastike?Jel se to meni čini da su tu u pitanju neko mlaćenje parama?
također,palo mi na pamet,dionice ht-a.usfalilo para za isplatit mirovine pa se odlučilo prodat kompletne dionice ht-a.a raja navalila ko da se dijeli kruh.ajmo se malo igrat brokera.i nikoga ne jebe što je ekipa skoro poduvala pare...
Al tužnija je stvar u svemu tome,naša oporba.što su veći problem ove države hercegovci i glasovi dijaspore,nego opći kaos našeg državnog aparata.
Problem je što se nitko ne osvrće na to,već Zoki uporno ponavlja "odlučimo u hrvatskoj".Kada je sanader sad nedavno obećao prvo seljacima,a onda i građanima RH,riješiti problem navodnjavanja Slavonije,nitko iz cijele oprobe mu nije odgovorio da je tu istu stvar obećao i prije 4 godine.
Svjestan sam ja da bi i da su drugačije izbori završili,i dalje bilo isto.
Neki bi jeli meso,neki bi jeli zelje,dakle,u prosjeku bi jeli sarmu.
Al jednostavno ova slika u meni izaziva mučninu.Gnušanje.Nemogu više slušat "mi smo ovo,mi smo ono",nemogu više gledat onaj dalmatisnki podbradak i imidž modernog političara...nemogi gledat više one pramenove,nemrem gledat više onog bradonju kojega i komarci zaobilaze u širokom luku jer su svjesni da ako se njegove krvi napiju da ih sutradan čeka teški mamurluk...
Nemrem gledat kako koljač iz vukovara koji je ordinirao po vukovarskim bolnicama nakon pada vukovara sjedi u saboru,nemogu podniejt da se u vukovaru uči srpska verzija domovinskog rata,nemrem podnijet cajke koje ore svaki put kad uđem u tramvaj...
pun mi je kurac i partizana i ustaša i komunjara,i lijevih i desnih koji imaju veze sa sadašnjošću kao što hrvatska ima veze sa pojmom stabilne i sređene države...
gospodo,pun i vas je kurac...
P.S. Jesam možda spomenuo navijače kao glavni problem ove države?Nisam...budem sutra bez brige....
****
Umalo zaboravih spomenut našeg Stipicu i njegovu fenomalnu izjavu:
Hrvatska ce jasno i neovisno donijeti odluku o priznavanju Kosova.. ta odluka ce naravno odgovarati nacelima i stavovima europske unije'..
Oho,nadrkan sam zadnjih dana,bit će postova....
jedan ovako u kasne sate...
Rano jutro pola 6,svakog dana ustajem...al ne mirišem na jabuke.
Nakon jutarnjeg obilaska stana u bunilu i elegantnog češanja desnog jajca,sjedoh na kauč da se malo odmorim..
Cijelu noć sam razmišljao o onoj maloj.iz prvog razreda.debelih bokova i s bosanskim naglaskom.Kako me je sa mesantim nogama uklještila.I kako oteže dok svršava.To me bacilo u trans.Nisam mogao ni progovoriti.4 jebena sata je skakala po meni.bez prestanka.Nisam riječi zucnuo.Samo sam piljio u prazno i trudio se osmjehnut kada me tu i tamo poljubila.Kako sam pustio u nju,i presudio i sebi i njoj.
U tom trenutku sam zaboravio kakav je vjerski fanatik u slobodno vrijeme.Kako je jednom brijalao pobačajima.Da za nju nema ništa gorega od toga.Valjda je to pročitala negdje pa se sad pravi pametna.Kao i uvijek,piljio sam u prazno i samo kimnuo glavom.A zapravo je anonimna poganka.Il anonimna nimfomanka.Znate tu priču,religiozno okrenuta obitelj,tradicionalne vrijednosti,desnica u zraku i manijakalan strah od crvenih koji su svuda oko njih.Stari je ponosan na nju.Odlična je učenica,ide u crkvu,oženit će Hrvata kojeg će joj on odabrat i nije promiskuitetna,ništa prije braka,non stop su joj servirali za to.Misle da je njihova 14 godišnja kćer još djevica.Netaknuto venerino brdašce,pametno i razborito stvorenje,zna se sama brinut za sebe,već je dovoljno odrasla i te šablone.
A zapravo nema predmeta u kući koji si nije turnula u cupi.il barem pokušala.Od bakinih manšeta,burazovog joysticka,mamine srebrnine...
Već godinu dana to tako traje.Barem jednom dnevno.Rutinski to već odrađujemo.Svako jutro dobro znani miris sperme i znoja.Nije bila jako zgodna.Al je imala lijepo licfe.I jako lijep osmijeh.mislim da je to zapravo jedini pravi razlog zbog kojega sam je trpio.jednostavno prelijep osmijeh,odma sve izgleda ljepše...šteta što nema nikakvih popratnih sadržaja u sebi.
a i jebala se nenormalno.i otezala.posavina čini svoje.iako sam vidio mnogo mnogo ljepše cure samo nekih 50-tak km sjevernije,u svom rodnom gradu,nijedna nije tako dobro otezala.ma divota.
danas kad se svega toga sjetim,žao mi nekako dođe...cijeli život mi je bilo dosadno,s njom je bilo nekih perioda kada sam se i smijao...onako iskreno,pomalo mi i fali...ta mladenačka razuzdanost...vreća duhana i kesica kondoma...ili obratno...bilo je to lijepo vrijeme...
vidio sam je neki dan...na stanici...u nekoj ofucanoj svjetlo-plavoj trenirci...poblajhala se i izgleda ko jeftina kurva...ko jeftina siromašna kurva...nismo se čuli već nekolko godina...imam dobrog odvjetnika i on sređuje sve te stvari oko alimentacije...
jebiga sorry
*****
pregledao i odobrio Narkoman br.1
(vanjski suradnik papatača)
utorak, 05.02.2008.
jedan onako sanjarski...
7.00h
dobro znani zvuk alarma je prisutan.nekakav lagani instrumental,sa bongosima i cvrkutima papagaja.još jedan radni dan.budim se sa smješkom.15 minuta kasnije sumorno hodam po tramvaju dok mi babe nešto urlaju u uho.Ne čujem ih zbog jakih baseva u sluškama.ali razabirem poneku riječ.nešto kao mater lijenu...bedak...dotepenac prokleti...
Ostavljam ih u stražnjem dijelu vagona i sjedam na legendarne dvostruke sjedalice u dobro znanoj 13-ici.neka curica mi se smiješi,ja joj namigujem.al već je držićeva i ona mora van.moram i ja,al nisam izašao taj put.al majko mila,kakvo dupe ima.vrata se zatvaraju i sad je već kasno.
Vadim pljuge i palim usred tramavja...na sveopće zaprepaštenje putnika...neko dobacuje da uživam dok još mogu,da su njegovi pobijedili na izborima i da od sljedeće godine ću se morat skrivat ko zadnji pas po prolazima.reko stari,odjaji...
Otkopčavam šlic i zaklapam oči.mjuza je na maximalno.urla neka rokerica
......
tribina se trese.1000 manijaka skače po njoj.od baklji se i ne vidi nebo.sve je u crvenkasto narančastom tonu.stolice lete na sve strane,bubnjavi udaraju neki ludi psihodelični ritam,divljaštvo je u svom punom sjaju,počinje i kiša kamenja.jedan ex-jadranski oblutak je rasporio tikvu jednom jadniku do mene.srce lupa 100 na sat...
to je to.to je taj trenutak.gledam kako se žičana ograda savija,polako podliježe pritisku i spremna da poput rasporene utrobe pusti sav svoj sadržaj van.sav onaj protivnički smrad...
frend me vuče za rukav i pokušava mi neš šapnut,al ništa ga ne čujem.vidim zabrinutu facu...
-budalo imaš uvjetnu,nemoj ići molin te,najebat ćemo obojica...siti se samo kolko si se trudio da izbjegneš sranja zadnje 3 godine...amo ća odavle,bit će grdo...
nikad nije bio pičkica...al on je unosio taj balans u moj život.bio je neka vrsta osigurača.znalo je kad je dosta.to mi je išlo ponekad na kurac jer se nije znao odvalit do kraja.pa sam se zato ja morao i prekomjere.kao što rekoh,sve je stvar balansa.i uvijek bi mu govorio da je pizda...onda bi slijedilo ono njegovo standardno "jeben ti boga,oću ja uvik čistit za tobon,jel?"....
i svaki put je bio u pravu.pravno gledano.odrastao je bez oca i jedino što je imao u svojoj zabiti tamo u dalmaciji kroz cijelo djetinjstvo jeste njegova majka koja se trudila od njega napravit kulturnog i obrazovanog čovjeka.gotovo da je i supjela.bio je odličan student i pravi kavalir u ženskom društvu.bečka škola balkanski smjer.al je duvao strašno...tako smo se i skompali.zbog đoje.sad smo nerazdvojni iako mu ja cijelo vrijeme govorim da je pizda i da malo otpusti kočnice.
bio je u pravu i ovaj put.al jebat ga,ko zna kad će delije sljedeći put doć u zagreb i oću li ikad više imati prilike sudjelovati u okršaju koji će se generacijama prepričavat.
-molin te ko boga ne idi,najebat ćemo neviđeno...ae ne triba ti to,ženiš se još malo mamlaze...
istina.za mjesec dana.al to je sad manje važno...
i krenulo je.stampedo,vodeni topovi i lavež njemačkih ovčara...sve ostalo je povijest...
onda shvatiš da si u kurcu.da si usred tramvaja.usred ničega.usred zrakopraznog prostora ispunjenog prosjekom u koji se tako savršeno uklapaš.osim što oni ne kasne u školu.i život ti nije onakvim kakvim ga zamišljaš.snove o huliganskoj anarhiji ti je uništio neki mali cajkan pripravnik,i ko za kurac,ti si bio njegovo prvo uhićenje i sad svako selo u njegovoj pripzdini okanle je rodom zna za tebe,zna kako ti je mate bubrege izbio skoro,kako te mate ponosno razbacivao po stanici pred svojim kolegama i kako je mate osigurao tom bijedniku 3 godine uvjetne kazne...zatvorska kazna samo čeka da zabrljaš i da te primi u svoj čelični zagrljaj.nabrijavaš se na urokavanje žikom a bed ti je pred stracima zapalit cigaretu.a i sutra je test iz gramatike,shvaćaš da je krajnje vrijeme za prestat se zajebavat,ali i dalje ne činiš ništa po tom pitanju,već samo još jednom zaklapaš oči i ploviš....
