papatači

utorak, 22.01.2008.

Kada zasvira Gobac u kasne noćne sate

Ponekad.Ponekad je zbilja teško uletit trebi.Ponekad se smatraš ružnim i nemaš sanžmopouzdanja.A ponekada vidim svijetlo-bijele miševe,a ponekad je teško uništit snove najboljem frendu i sve ono o čemu mašta prije spavanja.

Mišo Kovač i Tomislav Ivčić su učinili svoje.Kutija Marlbora i butelja vina također.Sve što ostaje...Svakodnevna drkica i soft pornić.Zadovoljstvo kratkoročno.Par rifova i mekanih solaža su tu da popune praznoću...

Iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena.Iza svakog kronično sjebanog mladića stoji nikad prežaljena ljubav iz djetinjstva...

Bez nje ja sam nakaza.Ohola i mutna prilika,bez nje ja ne pulsiram - reko bi Ripper.

Burne dvadesete i filmsko platno su ispričale svoju priču.Tisuće američkih ranjenika u francuskim bolnicama gdje njeguju zgođušne provincijalke također.Holywoodski ljubići to nikad neće moći.Život je taj koji piše najuzbudljivije,najsretnije i najtužnije priče.

Nikad čovjek neće moći odgonetnuti što je važnije.Rosna pička ili toplina zagrljaja.Kad pomisliš jedno,otvori se drugi front i naravno,popušiš na oba.

Čovjek osvaja Rolland Garros jer je to njegov dječački san,osvaja zlatnu medalju na Olimpijadi jer smatra da je to najprstižnija stvar na svijetu,a netko pumpa trbušnjake jer smatra da će time nešto promijeniti...
Bijesno pumpajući u teretani pokušavamo bit opako zgodni,iscrpljujemo se do krajnjih granica...Prekasno prijatelju moj...
Uvijek se nađe neka pjesma,zalutali cd,znojni muški zagrljaj i paranje glasnica.Dakako uz par ponavljanja...

Frendovi su uvijek tu.Uvijek spremni poslušati tvoju žalopojku uz dobri strai "jebiga frende".Ali nisu u sitnim noćnim satima kada je to najpotrebnije...

Nekima se događaju razdori u obitelji,nekima tragične nesreće,netko spuši na kladari,netko je kivan na cijeli svijet a netko frustriran razvojem događaja...svakom svoje

Netko ševi razuzdane plavuše,dok drugi drkaju pod tušem maštajući o romantičnoj ljubavi obasutoj poljupcima ispred zgrade...svakom svoje

Netko sebe pronalazi u pisanoj riječi,a s druge strane,netko sve to pošalje u kurac...svakom svoje....

subota, 19.01.2008.

Jedan ovako ispovjedno-novogodišnji post napisan prošle godine

Ispričavam se cijenjenom puku što je post objavljen sa velikim zakašnjenjem,nisam imao dugo vremena komp.A bio sam odviše lijen otić do HG Šrota. Novu godinu ćemo počet sa postom koji sam trebao objavit na Staru godinu. Al nisam. Zašto?Imao sam prečeg posla...
Zato,za potpuni doživljaj posta probajte se vratit 19 i kusur dana unatrag...jeste?odlično.evo ga polijećemo.....


********

2007. je na izmaku.Ostalo joj je nekih 30-tak sati život.Lagano izdiše u mome sjećanju.Nabrijani smo maximalno i nismo dugo ševili.Zato čekamo ponoć,znojne zagrljaje i pjenušac u plastičnim čašama.Nadamo se da će se naša nadanja obistinit u novoj godini.....


U 2007. sam ušao pijan.Rigajući ispred birca,oslonjen na stup.Dok su mi petarde gruvale pod nogama.Sa kiselinom u ustima i kiselim smješkom nakon što sam se vratio iz mrtvih.Ubacio sam paket orbita da mi bude bolje,da prikrijem trulež u sebi.Bolje je,ali je kiselost samo privremeno prekinuta.

Takva je bila cijela godina.Ispirali smo zadah cuganjem,neobaveznim barenjem,potragom za rupicom i par sekundi čiste ekstaze u svom najboljem izdanju,dernjavom,neprihvaćamjem prošlosti,strahom od budućnosti.kako je to super zapisano u jednoj knjizi koja je jedna od boljih stvari što sam pročitao ("Putovanje u srce hrvatskog sna",Vlado Bulić); "bitan je početni impuls,sve ostalo dolazi samo od sebe"

A sada,na staru godinu, prvi put nakon dugo vremena osjećam se sretnim.malo sam se zbrojio,impuls je stigao taman na vrijeme,sredit ćemo dojmove i zakoračit u novu godinu.Ništa mi neće ovi dan pokvarit.

idemo maturirat,idemo osvojit EP (i idemo tamo papat austrijske kobasice),idemo upisat fax,idemo položit vozački,idemo lumpovat ko nikad dosad.Moja ekipa i ja.Završni juriš.Mladi smo i jaki smo.I ne može nam nitko ništa.


Napunio sam 18.Pustio sam bradu,dobio zaliske i bašćanska ploča posred glave polako otkriva sav svoj sjaj.Skinuo sam staru ogrlicu,stavio novu narukvicu.

Nakon dugo vremena sam odlučio tu i tamo zagrlit ljude i reć im da su mi falili.Možda ću im reći i da ih volim.možda.istina bog,treba prvo podlit želudac,al skužajte me ljudi,trudim se...

Imam 18 godina.I imam planove.Gladan sam života.Nadam se da da ću se jednog jutra za 20 godina kada se probudim i osvrnem unazad,da ću uzeti sve što mi život pruža,iskoristit ga maximalno.Al imam feeling da ću mu nešto i podariti.Životu.Svijetu oko sebe.svojoj obitelji i prijateljima. Vinkovcima,Zagrebu.Imam jako dobar feeling.samo čekajte...

Imam 18 godina i slušam sinatru."i did it my way".Dakle il sam gadno zaribao il to ne želim priznat.
imam 18 godina.Život je preda mnom i najači sam na svijetu.

Imam 18 godina i nisam se otuširao 3 dana,neobrijan sam i smrdim po cigaretama.....