|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
23.11.2006., četvrtak
Krave uz Mozarta daju više mlijeka
U 7 sati Boža Laklija oblači bijelu kutu, stavlja rukavice i odlazi, kako kaže, u svoju "ordinaciju", udaljenu samo stotinjak koraka od obiteljske kuće. Osim idealnih uvjeta blizine radnoga mjesta, svako je jutro dočekaju zvuci lagane ozbiljne glazbe, redovito Mozarta, ali i gladne Majna, Violeta, Adela, Asta, Kruna, Tereza i još 30-ak najboljih krava.
Tako počinje radni dan jedne od najvećih proizvođačica mlijeka u đurđevačkoj Podravini i kooperantice đurđevačke Mljekare NatureAgro iz ferdinandovačkog naselja Bakovaca, koja svoje krave svaki dan tretira glazbom ne bi li dobila što više mlijeka.
Glazba dan i noć
- U staji je trenutačno 40 krava, 15 junica i sedmero teladi. Svaki dan, a to znači i svake subote, nedjelje, blagdana i praznika, dolazim k njima, hranim ih, muzem i u 10 sati odlazim. Predvečer se ritual i radna obaveza ponavlja, ali glazba nikad ne prestaje.
Glazbena linija svira dan i noć, zvučnici su postavljeni na nekoliko mjesta u staji, a svjetlo je kravama i noću upaljeno pa one zapravo stalno jedu - objašnjava Boža, i tvrdi da takve uvjete njezinih četrdeset krava, koje sve zove po imenu, nagrađuju velikom količinom mlijeka.
- Pročitala sam svojedobno kako krave vole glazbu, da uz nju daju više mlijeka, pa sam to htjela isprobati i brzo sam se uvjerila da je to tako.
Ne vole turbofolk
Najviše vole ozbiljnu glazbu, osobito Mozarta. Puštam im i glazbu lokalnih radija. Najčešće slušaju Obiteljski i RKC, a primijetila sam da postanu jako nemirne, vrte glavom, oglašavaju se ili udaraju nogama kad slučajno uhvatim kakav turbofolk.
Ponašaju se kao da ih taj ritam živcira - kaže Boža i hvali se da strojem, u zatvorenom sustavu mužnje, i to za sat i pol, iz svojih 40 krava izmuze od 600 do 700 litara najboljega podravskog mlijeka.
|
|
|
